TESKO DO SPORAZUMA OKO LUKE PLOCE

AIM, ZAGREB, 16.10.1997. Kad je potpisivan washingtonski sporazum, odnosno njegov aneks 7., pocetkom godine 1994., u ozracju nade u hrvatsko-bosnjacki mir, njegov sadrzaj je zapeo, u to vrijeme, samo za oko stanovnicima Ploca, doline Neretve i dijela Makarskog primorja. Sporazum po kojemu bi Hrvatska trebala Federaciji BiH iznajmiti dio luke Ploce na 99 godina donio je buru u tom gradu. Poslovodstvo Luke Ploce, gradske vlasti, sindikati i stanovnici su podigli svoj glas u strahu da ce takvim aranzmanom ostati bez luke (citaj: posla) i da ce se s dolaskom radnika iz BiH promijeniti demografska slika tog podrucja. Citava prica kasnije je uvijena u oblande velikih rijeci poput hrvatskog suvereniteta, ali sadrzaj je ostao isti: Luka Plocanima! Cak je i hrvatski ministar vanjskih poslova dr. Mate Granic morao dolaziti u svojevrsnu diplomatsku misiju na jug Hrvatske da umiri tamosnje stanovnistvo.

On im je tada objasnio da slobodan izlazak BiH na more u luci Ploce je i hrvatski strateski interes, jer se i tako Federacija vezuje za Hrvatsku, a da je to prije svega ekonomski interes Ploca, dodavsi da ce Federacija u luci imati pravo samo na utovar, istovar i skladistenje roba. Granic je tada istakao da Hrvatska u konacnoj verziji ugovora s Federacijom nece popustiti u tri tocke: u pitanjima hrvatskog suvereniteta, ocuvanja postojece demografske slike i zastite domace radne snage.

I mir je u Plocama - u kojima je bio na djelu privremeni sporazum o koristenju luke - potrajao sve do sastanka Tudjmana i Izetbegovica pocetkom kolovoza u Splitu. Kako su i Ploce bile na dnevnom redu to je tamosnje gradsko poglavarstvo pozurilo jos jednom priopciti svoj stav: Nema trgovine s lukom Ploce. Tada, u vili Dalmacija, na poludirigiranoj konferenciji za novinare, prvo pitanje je bilo sto je dogovoreno oko luke Ploce. Alija Izetbegovic se pozvao na washingtonski sporazum odgovorivsi otprilike da je to pitanje s njim regulirano, a Franjo Tudjman je svoj odgovor poceo s konstatacijom: Nema se tu sto dodati...

Istog su dana americki mirovni posrednici Richard Holbrooke i Robert Gelbard precizirali obaveze hrvatske i bosanskohercegovacke strane - do kraja rujna izraditi sporazum o koristenju luke Ploce. I taj sporazum je imao kapu - americke eksperte. Na tragu washingtonskog sporazuma Amerikanci su predvidjeli slobodnu zonu u luci za Bosnu i Hercegovinu smanjivsi rok te koncesije na 30 godina. BiH se slaze, a Hrvatska to odbija...

Svima je jasno da ce Ploce biti jedna od kljucnih karika u obnovi BiH. I ne samo da Bosni i Hercegovini treba sigurnost da ce se Plocama u duzem vremenskom razdoblju moci koristiti nego, kako kaze americki ekspert Louis Sell, to je potrebno i medjunarodnim ulagacima u povecanju kapaciteta luke Plocama. S druge strane, u Hrvatskoj i samim Plocama jasna je spoznaja da bez BiH luke Ploce ne bi ni bilo, niti ce je biti. Ali, drzi se da je iznajmljivanje dijela teritorija u svijetu prevladani model i da se citava suradnja moze zasnovati na ekonomskim osnovama. Tu najjacu argumentaciju povlaci direktor Luke Ploce Ivica Pavlovic, koji cesto istice da je Luka radila za BiH i u jeku hrvatsko- bosnjackog sukoba. On pledira da se citava prica spusti s politickih na gospodarske razine i da ce se onda lako postici dogovor. Kad je rijec o politickim razinama tu se povlaci i argument neustavnosti iznajmljivanja dijela hrvatskog teritorija drugoj drzavi.

Lucki radnici u Plocama to jasnije kazu: Potpis pod ugovor o ustupanju luke smatrat cemo veleizdajom! Oni, jos, ne povlace odgovornost potpisnika washingtonskog sporazuma. Ministar gospodarstva Nenad Porges govori o promijenjenim uvjetima danas u odnosu na vrijeme kad je potpisan washingtonski sporazum, a direktor Luke Ivica Pavlovic napominje da je aneks o Plocama bio sastavni dio konfederalnog ugovora. "A koliko znamo, od konfederacije nista", kaze Pavlovic.

• Dugorocno gledano, ne smijemo dopustiti da petrodolari, odnosno arabodolari svojim penetriranjem, svojom agresivnoscu ucine to da se za 10 ili 20 godina postavi pitanje politicke pripadnosti ovoga kraja. Zalazemo se za poslovni model koji ce donijeti dobrobit ovome kraju, ali ne i dobrobit pod svaku cijenu. Zato molimo nase pregovarace i strucnjake da iznadju mogucnost koja bi bez iznajmljivanja na 99 godina zadovoljila komercijalne interese BiH i koja bi cvrsto i na dulji rok jamcila BiH pristup Jadranskom moru i nesmetano koristenje luke Ploce - svojevremeno je govorio plocanski gradonacelnik Josko Damic.

U Plocama od toga ne odstupaju, a i sam hrvatski vrh je sve skloniji takvom pristupu, tim vise sto u medjunarodnom pravu postoje modeli kako se rjesava pristup moru drzavama koje ga nemaju i bez koncesije na teritorij.

• Nas je prijedlog da to bude jedna zona kojom bi se zajednicki upravljalo i koja bi bila za potrebe i hrvatskog i bosanskohercegovackog gospodarstva, ali i za trece zemlje ciji teret bi prolazio kroz luku Ploce - izjavila je potpredsjednica Vlade Ljerka Mintas-Hodak, nakon posljednjeg zagrebackog sastanka ekspertne skupine.

Uskoro ce se u Sarajevu, opet pod americkom paskom, naci hrvatski i bosanskohercegovacki pregovaraci. Pogled u nesto dalju i nesto blizu povijest ne bi im bio na odmet. Nesto dalja povijest kaze da je tri cetvrtine prijeratnog prometa luke Ploce od vise od 4,5 milijuna tona otpadalo na bosanskohercegovacki izvoz ili uvoz. Trecina ukupnog prometa u Bosni i Hercegovini ostvarivala se teretima iz luke Ploce, a Ploce su postale druga hrvatska luka koja je tek za jednu petinu prometa zaostajala za rijeckom. S ratom u Bosni i Hercegovini, pa i u ovom mirnodopskom razdoblju, promet u luci Ploce je pao na svega 5-6 posto prijeratnoga.

S druge strane, poslije lekcije iz nesto blize povijesti, iz posljednjeg rata, tesko je bilo koga uvjeriti u Plocama, i ne samo u njima, da bi se hrvatski teritorij mogao bilo kome ustupiti. Pogotovo sto ovdje, kako se misli u Plocama, nije u pitanju samo teritorij, nego i kruh svagdasnji. U Plocama, ali i u Hrvatskoj javnosti postoji suglasnost o tome, kao i o cinjenici da je Luka oduvijek radila za Bosnu i Hercegovinu i da ce tako, ili nikako, biti i ubuduce.

GORAN VEZIC