SKOLE U NACIONALNOM KOLORITU
O manjinama, ali bez manjina
SARAJEVO, 15.10.97. (AIM) Prosli put je Bosna sapatom pala. Ovoga puta je mogla sapatom biti podijeljena Federacija. No, prvo su se pobunile majke, potom mediji, a onda politicka opozicija. Nakon toga je "krivac" ili barem izvrsilac optuzio medije za "pogresnu interpretaciju". Kako ce cijeli ovaj slucaj zavrsiti vidjet cemo, jedna od opcija je i bojkot eventualne podjele, koja bi, ako se desi, bila prinudna.
Sve je pocelo anketama Ministarstva za obrazovanje, nauku,
kulturu i sport. Anketni listici su krenuli u osnovne i srednje skole
Federacije, "razlicito od kantona do kantona", vele u Ministarstvu.
Neki je nisu niti objasnjavali, a neki su opet, lazuci, govorili da
je rijec o anketiranju zbog nastave vjeronauka. Pitanja su bila,
izmedju ostalih, koje su ucenici nacionalnosti i za pracenje kog
nastavnog plana i programa se opredjeljuju - hrvatskoga ili
bosanskog. Iz samog Ministarstva objasnjeno je da se radi o
"zastiti manjina". Ko su uopste manjine u BiH? Zasto onda ta
inicijativa ne obuhvata Rome, Albance, Eskime ili druge manjine
- s pravom se pitaju u Helsinskom komitetu BiH.
Ali, kreneim redom. U Federaciji koja se dijeli na teritorije pod kontrolom HVO i pod kontrolom Armije BiH sve je podijeljeno, od trgovine i zdravstva do obrazovanja. Djeca u skolama takozvane Herceg Bosne prate nastavu po planovima i programima skola Republike Hrvatske iako se nadlezni u ovom djelu Federacije brane pricama o "sasvim autohtonom programu". Uostalom, koriste se udzbenici ove susjedne drzave. Na teritoriju koji kontrolira Armija BiH nastava se prati po takozvanom bosanskom nastavnom planu i programu koji je multietnicke prirode i koji bi po ocjeni probosanski orijentiranih prosvjetnih radnika mogao da zadovolji i na duze staze. Istina, veliki su problemi sa udzbenicima, posebno za "nacionalnu" grupu predmeta, a i nastavni kadar je tesko prekvalifikovati. Oni prosvjetni radnici koji nisu takve orijentacije, ovaj plan i program preoblikuju po svojoj volji. Istina, Zakon o obrazovanju predvidja koristenje plana i programa neke druge drzave ali uz izmjene oko 30 posto tog programa. U okvir nacionalne grupe predmeta, na nasim prostorima, ulaze jezik, historija i likovno i muzicko obrazovanje.
U takozvanim hrvatskim skolama djeca nastavu pohadjaju po udzbenicima iz Hrvatske. O prirodi ovakve nastave govori i nedavno objavljena fotokopija pojedinih nastavnih jedinica iz udzbenika koje ovi ucenici koriste, proucavaju se povoljnosti i nepovoljnosti geografskog polozaja RH i drugo. Otvara se pitanje sta to vazno za BiH ima u udzbenicima iz susjedne drzave? Da li bi se, onda, na isti nacin mogli koristiti i udzbenici Austrije, Italije, Spanije ili cak iz Amerike?
Pomenuta anketa je krenula kao dogovor resornog ministra Fahrudina Rizvanbegovica i njegovog zamjenika Jakova Pehara i to kao posljedica "demokratskih promjena u Federaciji". Opozicija ovakav dogovor naziva dogovorom "dvije politike" Ima i smisla, ovakvo sto je sve vrijeme i cilj politickih stranaka iz kojih dolaze akteri pomenutog dogovora. Nakon anketiranja i "prebrojavanja" dala bi se formirati jednonacionalna odjeljenja za one Hrvate ili Bosnjake ili one koji se izjasne kao jedni od njih. Za one ostale ostaje ili posebna skola ili ... Moguca je i zasebna nastava na grupu "nacionalnih" predmeta, a to su jezik (bosanski koji SDA predstavnici vec nazivaju i bosnjacki, ili hrvatski), historija i muzicko i likovno obrazovanje.
Dakle - jedni ce pjevati sevdalinke i crtati zvjezde i tek po koji mjesec u jednim bojama, a drugi ce pjevati kajkavske popevke i crtati krstove u drugim bojama? Nalog o provodjenju ankete otisao je u kantone sirom Federacije i to bez preciznih instrukcija o provodjenju. Ovakav postupak prema kantonima, koji su se usput pokazali neuspjesni za bilo sta, ostavio je prostora da se anketa tumaci svakako pa cak i kao upitnik za organizaciju nastave vjeronauka. Istovremeno je ostalo prostora i ministru da se "pere" izjavom kako su mediji "cijelu stvar pogresno interpretirali" ili cak onom kako je kompletan listic pogresno formuliran, sto je opet greska administracije u samom ministarstvu. Centrala SDA, iz koje dolazi resorni federalni ministar "po volji ove stranke", stvar pokusava objasniti i opravdati cak i rijecima: "Trebate znati da su gospodin Rizvanbegovic i njegova familija zrtve ustaskih fasistickih logora. Zato je gospodin Rizvanbegovic posljednja osoba kojoj se moze pripisati bilo sta negativno u tom smislu", rekao je pravdajuci namjere samog ministra oko ove inicijative. U nekom drukcijem sistemu gospodinu bi Rizvanbegovic, ako uistinu ima ratne traume (sto nije nezamislivo s obzirom na logore koje je prosao), bila ponudjena prvenstveno adekvatnu mdicinsku pomoc, a ne ministarsko mjesto.
Iz cijele ove akcije gorak ukus je ostavilo saznanje da bi djeca u skolama Federacije BiH trebala ici u etnicki ciste razrede. Valja, istini za volju, priznati da ti razredi trenutno i jesu najvecim dijelom etnicki cisti, ali sta sa onima koji nisu niti Hrvati niti Bosnjaci? Sta sa onima koji se sutra vrate ili danas razmisljaju o povratku? Sta uostalom sa obavezama koje je Federacija preuzela potpisujuci medjunarodne sporazume? Sta sa Konvencijom o pravima djeteta? Gdje ode ona multieticnost i multinacionalnost u koju se Bosna zaklinjala i tako osvojila ljubav i postovanje cijelog svijeta? Sta sa "ljudima" koji kao djeca zavrse etnicki ciste ili podijeljene osnovne, pa srednje skole i na studije ili u zivot odu vec sasvim podijeljeni? Gdje je tu ona 1.000 godina stara Bosna? Sta, na kraju, za 10 godina kada se promijeni vlast i politicko uredjenje BiH? (I o ovome treba misliti, nije vlast dovijeka - rece neko.) Mozda dio odgovora lezi u onim dijelovima Federacije gdje su Bosnjaci ili Hrvati manjina u odnosu na one druge (citaj: nasilno na etnicki cistim podrucjima) i gdje nastavni plan i program nema ni onih neophodnih 30 posto prilagodjavanja, gdje se koriste oni pomenuti udzbenici iz druge drzave. E tu je greska, to se rjesava tako sto se pravi Federacija onakva kakva je potpisana, a nastavni program i plan kakav joj i prilici - multietnican, multinacionalan i tako dalje, sve po redu kako je dogovoreno i potpisano. U Federaciji niti jedni niti drugi pomenuti ne bi smjeli biti manjina, nego bi trebalo voditi racuna o Romima, Albancima, Japancima ili drugim, zaista manjinama i njima ponuditi nacionalne programe, "maticne" jezike ili historiju.
"Konsekvenca svega ovoga je odluka, nota bene", kaze Zdravko Grebo, profesor na sarajevskom Pravnom fakultetu: "usaglasena izmedju bosnjackih i hrvatskih politickih predstavnika o separaciji razreda po etnickoj osnovi". Istovremeno Konvencija o pravima djeteta jasno kaze da: "Obrazovanje djeteta treba da bude usmjereno na pripremu djeteta za odgovoran zivot u slobodnom drustvu u duhu razumijevanja, mira, tolerancije i jednakosti spolova i prijateljstva medju svim narodima, etnickim i vjerskim grupama i osobama autohtonog porijekla". Helsinski komitet za ljudska parava BiH cijelu ovu akciju naziva "avanturom" pozivajuci se na Povelju o regionalnim jezicima i jezicima manjina. Sve probosanski orijentisane snage su jednoglasne. "Ovo je novi korak u podjeli Bosne i Hercegovine i novi oblik segregacije". Polako stizu i reakcije raznih "protektora" nad Bosnom. Tako iz Ureda Visokog predstavnika stize poruka da ce, ukoliko se to pokaze kao istina, biti zaista ljuti i da ce morati poduzeti mjere. Iz medjunarodne pavne grupe koja u BiH trenira advokate u primjeni zakona i zastiti pojedinaca pred drzavom se pitaju: "Moze li FBiH u javnom skolstvu vrsiti javnu segregaciju djece na osnovu etnicke pripadnosti, a u ime promoviranja prava manjina". Istovremeno akcentiraju i cinjenicu da se djeci i roditeljima ne nudi pravo da biraju sta bi zapravo izucavali nego nudi izbor izmedju dvije mogucnosti - SDA i HDZ. (Kao da na ovim prostorima trece ni ne postoji.) Sta ako necete niti jedno niti drugo, ili ako ste zadovoljni onim sto imate, pita se jedan bh. magazin i potom sam daje odgovor: "Rijec je o jednoj potpuno sovionistickoj i siledzijskoj odluci koja niti jednog trenutka nije vodila racuna o socioloskim, psiholoskim, socijalnim i politickim posljedicama i to na duge staze".
Trenutno je stanje u skolama FBiH, takvo kakvo je. Negdje se nastava odvija kao i do sada, a ponegdje, kako javljaju iz Livna i tamosnje osnovne skole "Fra Lovro Karaula", uskoro ce biti uvedena i nacionalna grupa predmeta za bosnjacku djecu. Tako su se, naime, roditelji izjasnili putem pomenute ankete. Istovremeno novinar iz "Feral Tribunea" saznaje od samog resornog federalnog ministra da ce, od sljedece skolske godine, bh. nastavni program usvojen 1994. biti matican za cijelu Federaciju.
Majke, koje su prve reagovale sada su, najvecim dijelom ocajne, spremne svoju djecu uputiti cak i da bojkotuju nastavu organiziranu na ovom principu. Sami anketirani, dakle djeca, buducnost Bosne, upitani za nacionalnost, bili su gotovo jednoglasni - mi smo Bosanci, kazuje primjer iz sarajevske Druge gimnazije. Bilo bi dobro kada bi ovako odgovarali i anketirani u skoli u Mramoru. Naime, direktor tamosnje skole je, na nekom otvorenom skupu, pitao ministra sta i kako on da postupi, a ministar je odgovorio da ni ne zna gdje je taj Mramor i tako mu ni ne moze reci. Poruka za samog ministra je da je Mramor rudarsko seoce je izmedju Tuzle i Doboja i da se i tamo Bosna brani, a pristalicama ovakvih podjela samo na podsjecanje da je razdvajanje djece kao podizanje zida koji ovakvim akcijama svaki dan iznova raste i raste. Kasnije ce biti kasno pravdati se da je zid sazidalo vrijeme, jer na ovaj nacin kamenje donosimo sami.
Na koncu, anketu federalnog Ministarstva za nauku, obrazovanje, kulturu i sport sa naslovnih strana novina pomakao je najnoviji teroristicki cin u Sarajevu - eksplozija ispred katolickog skolskog centra. Ovo je jedna od rijetkih skola u kojoj je ovu anketu bilo nemoguce provoditi, a nema ni potrebe. Razredi su apsolutno mjesoviti - katolici, muslimani, pravoslavci, pa cak i djeca "internacionalaca" na sluzbi u Sarajevu. Bez obzira sto skola u svom nazivu ima pridjev "katolicki" svi roditelji i djeca su to svjesno odabrali i zadovoljni su, a uprava skole istovremeno vodi racuna o zakonskoj regulativi, primjeni i prilagodjavanju nastavnih programa.
Rubina CENGIC (AIM Sarajevo)