I HRVATSKA OPORBA BI SVOJU TELEVIZIJU

AIM, ZAGREB, 13.10.1997. Da je odrzan samo tjedan dana ranije nego sto su to njegovi stratezi Gotovac (HSLS), Tomcic (HSS), Cacic (HNS) i Jakovcic (IDS) isplanirali, osjecki oporbeni mini summit (9. do 11. listopada) jos bi imao nekakvih izgleda da ponovi efekt kakav je izazvao njihov skup, potkraj ljeta u Porecu. Tada je, treba podsjetiti, s obliznjih Brijuna - gdje se u to vrijeme odmarao predsjednik Tudjman - oporbenoj cetvorki stigla hitra ponuda o mogucoj suradnji, jer se cinilo kako "centristicke stranke" napokon u ruci imaju formulu kojom bi mogle uzdrmati vlast. Iako se porecka cetvorka nije mogla dogovoriti s petim, najvaznijim dijelom opozicionog hrvatskog politickog pentagona - Racanovim SDP-om - vlast je vec tada bila do te mjere izlozena medjunarodnim pristicima da joj se nije cinilo kako ce sama uspjeti otrpjeti tako silan teret.

No, "centristickim strankama" Osijek se dogodio u punom zamahu Tudjmanovih kopernikanskih inicijativa: u tjedan dana zbilo se izrucenje Kordica i devetorice njegovih pratilaca na putu u Den Haag; dogodila se smjena Brajkovica s cela hrvatskog dijela podjeljenog grada; donesen je Vladin prijedlog programa medjunacionlanog pomirenja; u Saboru je prosla konvalidacija "krajinskih" zakona; obavljena je smjena Branimira Glavasa; uslijedilo je odledjivanje zamrznutih kreditnih linija MMF-a i kao kruna svega dogodio se Tudjmanov put u Strasbourg. U tako jakoj konkurenciji krupnih dogadjaja, oporba doista nije mogla ocekivati da joj "zgusnuto vrijeme" ostavi iole ozbiljniji medijski i svaki drugi prostor za njene inicijative. Pitanje je, bi li ga, s obzirom na ono sto je ponudila, dobila i da su stvari stajale ponesto drugacije.

Ni po cemu spektatkularan, osjecki oporbeni mini summit ipak je urodio stanovitim plodovima. Cetiri su se stranke uspjele dogovoriti o prijedlogu dvaju zakona s kojima kane izaci pred hrvatski Sabor. Rijec je o izbornom zakonu i zakonu o Hrvatskoj radio televiziji, dvjema polugama koje su do sada izrazito isle na ruku vladajucoj stranci, pa je oporba logicno zakljucila kako valja temeljito izmijesati karte, kako svi kecevi u narednim izborima ponovno ne bi bili u ruka(vi)ma HDZ-a.

Sto se izbornog zakona tice oporba se zeli izboriti da pravo glasovanja na izborima ubuduce imaju samo hrvatski drzavljani s prebivalistem na podrucju Republike Hrvatske. Sporno glasanje dijaspore, narocito sto se ona naglo povecala Hrvatima iz susjedne Bosne, HDZ je dobio zlatnu rezervu glasova koja lako moze odnijeti prevagu u situacijama tijesnih izbornih izgleda. Jer, Zastupnicki dom hrvatskoga Sabora na taj se nacin puni s 12 zastupnika, sto je gotovo deset posto od ukupnog broja clanova tog parlamentarnog doma. Gotovo listom, svi su ti zastupnici dio glasacke masinerije HDZ-a, pa je oporba zakljucila da bi joj izborne sanse bile mnogo vece kada o rezultatima izbora ne bi odlucivali i Hrvati izvan Hrvatske. No, kolikogod bio logican prijedlog da onaj tko ovoj drzavi ne placa porez ne moze ni odlucivati o njenoj vlasti, mali su izgledi da bi ga Sabor mogao prihvatiti. Zalazuci se za promjenu izbornog zakona, oporba zeli pomaknuti nanize i izborni prag za ulazak u Sabor - sa sadasnjih pet na tri posto. Tesko je vjerovati da bi i taj prijedlog mogao dobiti podrsku HDZ-ovske saborske vecine, jer stranci na vlasti itekako odgovaraju "rasuti glasovi", buduci da iz njih grabi najveci dio tako rasporedjenih zastupnickih klupa. Slicno je i s prijedlogom o uvodjenju visestranackih izbornih odbora, cemu se HDZ zasigurno ne bi obradovao.

No, drugi prijedlog zakona, kojeg je oporba usaglasila na svom osjeckom mini summitu, zakon o Hrvatskoj radio televiziji, cini se da ima jos manje izgleda za uspjeh. Ovaj put ne samo zbog toga sto ce glavna prepreka na putu njegovih mogucih izmjena ponovno biti HDZ, vec ocito i dio javnosti. Oporbena cetvorka novim zakonom o HRT-u, zeli naime preuzeti Drugi program HTV-a, smatrajuci to svojim prirodnim pravom. Zakon je, doduse formuliran tako da to izricito ne kaze, ali ako se procita ono sto su celnici HSLS-a, HSS-a, HND-a i IDS-a formulirali u izjavi na kraju svoje osjecke seanse, o tome ne ostaju ni najmanje dvojbe. Oporbena cetvorka zalaze se za takvu promjenu zakona po kojoj bi sadasnje Vijece HRT, ubuduce cinilo Vijece prvog programa i Vijece drugog programa HRT-a. U prvom bi vecinu imali predstavnici parlamentarne vecine, a u drugom predstavnici parlamentarne oporbe. Sada, medjutim, dolazi ono najvaznije: uredjivacku politiku prvog programa televizije i radija, kao i imenovanje glavnih i odgovornih urednika bilo bi u nadleznosti Vijeca prvog programa HRT-a, dok bi za drugi program televizije i radija te kompetencije bile u nadleznosti Vijeca drugog programa HRT-a, dakle parlamentarne oporbe.

Iako se usporedba mozda nece svakome svidjeti, oporbeni pogledi na slobodu medija, narocito elektronskih, zorno su se pokazali u slucaju srbijanske opozicije. Ondje se naime pokazalo da su sve price o nezavisnim medijima u kojima su se gusili tamosnji oporbeni prvaci, hametice pale u vodu cim su se dokopali komadica vlasti. Zasto hrvatska oporba, kad je u pitanju najutjecajniji medij, televizija, zastupa prakticno istu ideolosku matricu koju forsira i vladajuca stranka i zasto joj cilj nije nesto daleko vise: posve neovisna javna televizijska mreza? Oporba, svjesna svojih tankih argumenata kako "u ovom trenutku u Hrvatskoj nije moguce ostvariti" takvo sto, vidi to kao prijelazno rjesenje. Jer, bez obzira koliko njezin prijedlog zakona o Hrvatskoj radio televiziji mogao izgledati prihvatljiviji od sadasnjeg (napokon, svi "uredni platise" pretplate HTV-a nisu clanovi HDZ-a, mada ih se s malih ekrana svakodnevno bombardira "zna se" kakvom propagandom) on ipak prihvaca nacelo stranacke televizije. Dio hrvatske neovisne javnosti vec je upozorio na pogubnost takvih oporbenih zahtjeva, jer kad bi takav zakon i bio prihvacen, on ne bi pridonio slobodi informiranja. Culi bi se doduse i drugaciji glasovi iz "katedrale hrvatskoga duha", no umjesto obojenosti kakvom ih sada farba HDZ, promijenila bi se boja, a sve bi drugo, najvjerojatnije ostalo isto.

Rasprava o dva prijedloga zakona i njihovo usaglasavanje najvazniji su, mada ne i jedini rezultati trodnevnog osjeckog vijecanja Gotovca, Tomcica, Cacica i Jakovcica te njihovih stranackih ekipa. Natuknuli su ponesto i o potrebi drugacije administrativno-teritorijalne podjele Hrvatske, rekavsi kako je sadasnji ustroj zasnovan na 21 zupaniji i bezbroj opcina krajnje skup i izraziro nedjelotvoran. O medjunarodnim pritiscima na Hrvatsku - kad su ovi zbog svega nabrojanog na pocetku ovoga teksta vec bili dobrano splasnuli - ustvrdili su tek kako se sve "moglo izbjeci vodjenjem drugacije, europske, vjerodostojne hrvatske vanjske politike, sto se posebno odnosi na pravodobno i korektno ispunjavanje fomalno preuzetih i potpisanih obveza prema medjunarodnoj zajednici". Toliko zasada od hrvatske "centristicke" oporbe, uz napomenu da nove ideje - bude li ih - treba ocekivati na slijedecem njihovom summitu, u Sibeniku, potkraj studenoga.

DRAGO HEDL