REFORME KAO BAUK

aim/pod/pubs/zi

Prvi krug predsjednickih izbora - socioekonomski aspekt

size: Aspekt socijalnog nezadovoljstva stanovnistva, pogotovo zaposljenih, Bulatovic je lukavo iskoristio u svojoj kampanji. Gotovo idealno mu se slozila atmosfera socijalne bijede i nacionalne ostrascenosti u sjevernim opstinama Crne Gore i na tom planu je, skoro po identicnoj matrici po kojo je prije desetak godina vodjena AB revolucija, krenuo u pohod i na mjesto sefa drzave i na institucije sistema. Ogrnuo se oreolom postenja i istine, ojacao podrskom Milosevica i Seselja, iskoristio strah gradjana od reformi i Djukanovicevog jugoslovenstva

tekst:

U analizi razloga i uzroka rezultata prvog kruga predsjednickih izbora valja ugraditi i socijalni aspekt. Ma koliko on, u uslovima kada je sve u Crnoj Gori iznova polarizovano po srpsko-crnogorskoj liniji, izgleda beznacajno, neki aspekti toka predizborne kampanje, kao i ukupni sadrzaj dviju razlicitih politickih opcija koje su biracima ponudjene, upozoravaju da se i ekonomsko-socijalni interesi biraca moraju uzeti u obzir. Sta vise, neki sagovornici upozoravaju da se upravo ekonomske i socijalne aspiracije imale odlucujucu ulogu za opredjeljivanje dijela birackog tijela.

Dok je na prethodnim pralamentarnim izborima opoziciona Narodna sloga uzalud
uzvikivala "drzte lopova", ovom prilikom je jedan od glavnih Bulatovicevih aduta bila upravo ta poruka. Od
takve hipoteke da je vrhovni kriminalac u Crnoj Gori, premijer se nije mogao osloboditi tokom cijele kampanje. Uz, po svemu sudeci, za Crnu Goru daleko vazniju hipoteku - da je separatista, Djukanovica je citav tok kampanje samo slabio. Pri tome, sav glamur i bogatstvo predsjednicke kampanje u americkom stilu, takodje mu nije narocito pomogao. Njegove promocije sa video zidom, besprijekornim odijelima i brojnim pjevacima bile su u ne maloj nesrazmjeri sa standardom svakodnevnog zivota obicnih biraca i zapravo kontraproduktivne. Bogatstvo kampanje Mila Djukanovica kao da je iritiralo osiromasene birace DPS-a upravo one birace na koje su, sada je to ocigledno, njegove predizborne poruke ostavile najslabiji utisak.

Naspram premijera, koji je otvoreno najavljivao radikalne promjene uz ubrzanje procesa privatizacije, predsjednik Bulatovic je ponudio nastavak puta vec utabanim stazama. Izborni rezultati su u tom smislu najbolji pokazatelj da je biracko tijelo, prije svega zaposljeni dio populacije, prilicno uplaseno sustinom stvari u kapitalizmu. Otpor Djukanovicevoj privatizaciji je istovremeno otpor privatizacije ukupno, znaci otpor brzem ulasku u vode trzisnih odnosa. Tako se iz rezultata izbora moze procitati strah od kapitalizma : od cistih racuna, tvrdjeg i zesceg rada, neizvjesnosti, socijalnih razlika ... Zaposljeni vec imaju dobru procjenu perspektive postojecih mamutskih nazovi transformisanih drustvenih preduzeca. Svjesni su da bi ona, bez njihove nove etatizacije i podrzavljavanje cjelokupnog privrednog sistema koju je sproveo DPS putem fondovske privatizacije, bila vrlo brzo ugasena i da bi time ostali i bez iluzije o kakvoj takvoj sigurnosti radnog mjesta. (Mizerne plate na takvim radnim mjestima radnici sve uspjesnije nadomascuju u popodnevnom privatnom sektoru.)

Radikalni proces tranzicije ima svoju socijalnu cijenu, koja je vec placena u gotovo svim istoevropskim zemljama. Tranziciona recesija je neminovna a one zemlje koje su brze zagrizle tu gorku jabuku, brze su je i progutale, pa sada u njima otpocinje period ekonomskog razvoja i rasta ukupnog standarda. Upravo ta socijalna cijena tranzicije je najveca kost u grlu vlasti, pri cemu je Milu Djukanovicu vec sasvim jasno da ce njena cijena biti utoliko veca ukoliko se duze bude odlagala. No, socijalna demagogija Momira Bulatovica, bogato zacinjena podrskom iz bratske Srbije, sve u svemu, dala je izborne plodove.

Gradjanima, svjesnim toga da smo "svi mi po malo kriminalci" kao da je trebao dezurni krivac. Bulatovic je, iako sve vrijeme na vrhu piramide vlasti, uspio da "opere ruke" i tu tapiju da preda u ruke Milu Djukanovicu. Najveci broj biraca je dijelio politicke zablude rezima i predano ucestvovao u rusenju bivse Jugoslavije. Otuda im sada i oprasta ucesce u ratu i preobrazenje u mirotvorce. I na socijalnom planu vlast je u podanicima imala sasvim dobre saucesnike, pa je jos od perioda sankcija formirala svojevrsnu koaliciju sa onima kojima je dozvolila da prezive radom na crno i sitnim svercom. No, svemu dodje kraj, pa i takvom ljubavnom zagrljaju. "Nije nam krivo na mali vec na krivi dio", parola je koja se i dan danas moze cuti po radnickim zborovima.

Kabadahijsko ponasanje direktora koji su svoju moc gradili jedino na saradnji sa Vladom, kao i vec simptomaticna nekomptentnosti pojedinih ministara, koji su se skrivali iza autoriteta premijera imala je svoju cijenu koju je Djukanovic kao predsjednicki kandidat morao platiti.

Upravo aspekt socijalnog nezadovoljstva stanovnistva, pogotovo zaposljenih, Bulatovic je lukavo iskoristio u svojoj kampanji. Gotovo idealno mu se slozila atmosfera socijalne bijede i nacionalne ostrascenosti u sjevernom dijelu Crne Gore i na tom planu je po skoro identicnoj matrici po kojoj je prije osam, devet godina vodjenja antibirokratska revolucija krenuo u pohod i na mjesto sefa drzave i na instituciju sistema. Ogrnuo se oreolom postenja i istine, ojacao podrskom Milosevica i Seselja, iskoristio strah gradjana od reformi Djukanovicevo "separatizma" i sada, pred drugi krug izbora, imaznacajnu psiholosku prednost.

Bulatovic je, dakle, samo usmjerio tinjajuci gnjev naroda, koji, i to je sasvim sigurno, bez emocijom nabijenog nacionalnog pitanja ne bi mogao dati rezultate koje je dao. Otpor privatizacije i novoj klasi u Crnoj Gori, ciji je zastupnik transparentno postao Milo Djukanovic, sjedinio se sa odbranom srpstva i ta snaga je donijela Bulatovicu zavidnih 47 odsto glasova.

Dragan Djuric AIM Podgorica