OBEZGLAVLJIVANJE GLAVASA

AIM, ZAGREB, 12.10.1997. Odlazak Branimira Glavasa, apsolutno najmocnijeg hrvatskog zupana, s cela osjecko-baranjske zupanije, kontroverznog politicara kojem su se s puta micali cak i ministri (da on ne bi maknuo njih), do sada je dobio tri sluzbene i jednu polusluzbenu verziju. Ako bi se postovala hijerarhija sluzbenih verzija, valjalo bi povjerovati onoj koja je stigla s najvise adrese - iz Ureda predsjednika Republike. Po njoj, Glavas je ostavku podnio "radi odlaska na novu duznost", te je istodobno s razrjesenjem imenovan inspektorom "za upravno-pravne poslove i odnose izmedju vojnih i civilnih vlasti u Glavnom inspektoratu u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske".

Druga verzija, koju je u tekstu svoje ostavke ponudio sam Glavas, bitno je drugaÞija od one prispjele s Pantovcaka. U njoj Glavas kaze kako funkciju koju je obnasao od travnja 1993. napusta "zbog pruzenog bezrezervnog povjerenja" dijelu svojih suradnika, "a koji su to povjerenje iznevjerili". Objasnjavajuci to moralnim cinom koji je "potaknut osjecajem osobne odgovornosti", sad vec bivsi osjecko-baranjski zupan, nije mogao odoljeti a da ne doda kako vjeruje da ce njegova ostavka "biti poticaj i primjer drugim nosiocima drzavne vlasti, a sve u namjeri ucvrscivanja povjerenja svih hrvatskih ljudi u Hrvatsku drzavu".

Trecu sluzbenu verziju, i mozda najzanimljivije objasnjenje Glavaseva odlaska dao je glasnogovornik hrvatske Vlade Neven Jurica ustvrdivsi, prema "Glasu Slavonije", kako "Glavasev cin nema nikakve veze" "s napisom u jednim od nasih tjednika", jer su se ta dva dogadjaja, tvrdi Jurica, "slucajno poklopila". A rijec je dakako, o tekstu tjednika "Globus", prema kojem Medjunarodni sud za ratne zlocine u Haagu priprema optuznicu i protiv Branimira Glavasa.

Cetvrtu, polusluzbenu verziju, iznio je vlastima blizak "Vjesnik" koji u komentaru naslovljenom "Glavasev doprinos reintegraciji", posve odbacuje zupanovo obrazlozenje ostavke, tvrdeci da ono nema nikakve veze s izigranim povjerenjem njegovih suradnika. "Znajuci Glavaseve 'fajterske' sklonosti to bi bilo prejeftino napustanje politickoga bojnog polja", pise "Vjesnik" i nudi svoju verziju odlaska do jucer mocnog zupana: "U posljednje vrijeme ucestali su prigovori UNTAES-a zbog nekih Glavasevih izjava, koje po njihovu misljenju, koce brzu reintegraciju i ne pridonose ucvrscivanju povjerenja u Podunavlju". Zakljucak je kako je Glavas "otisao u ime mira i tolerancije koji su nadasve nuzni bas u zupaniji na cijem je celu bio gotovo pet godina".

Mada je tesko pouzdano reci koja od cetiri verzije najbolje "drzi vodu", jos je teze proniknuti u razloge zbog cega Glavas - koji sam tvrdi da je do sada bilo bar deset pokusaja njegovog micanja - upravo sada iz zgrade zupanije, odakle je neprikosnoveno vladao, konacno izlazi s bijelom zastavom. Cinjenica je da se oko Glavaseva imena dugo plela mreza sastavljena od sarolikih niti, sadrzanih u svakoj od ponudjenih verzija, no isto je tako cinjenica da je Glavas do sada bio dovoljno jak da se iskoprca i onda kad se vec mislilo da je napokon ulovljen. Posljednjih mjeseci, medjutim, bilo je sve ocitije da Glavas otvara previse frontova, ali i da sve teze kontrolira vlastite poteze. Njegov krizarski pohod na "svog covjeka od iznimnog povjerenja", direktora "Slavonske banke" Ivu Markotica, zbog Glavasevog protivljenja da se 35 posto dionica te banke proda Europskoj banci za obnovu i razvoj (EBRD), ustvari je bila bacena rukavica premijeru Zlatku Matesi. Uz svesrdnu pomoc svoje "zagrebacke veze", Vladimira Seksa, s kojim je jedan od osnivaca HDZ-a u Slavoniji, Glavas je - ne po prvi put - preuzeo "minerske radove" u stalnoj borbi HDZ- ove desnice protiv umjerenog dijela stranke.

Isto je tako cinjenica da je UNTAES trazio njegovo micanje, no Tudjman je to odgadjao dokle god je mogao - bojao se da ce bez Glavasa izgubiti izbore u Slavoniji (u Osijeku, HDZ nikad nije dobio izbore), saljuci s Pantovcaka nestasnom zupanu u vise navrata janjece ruho kojem ono nikako nije pristajalo. Donedavni prijelazni upravitelj Jacques Paul Klein, u krugu svojih suradnika cak je znao i reci kako je od Tudjmana osobno dobio obecanja da ce Glavas biti maknut. No, to se nije dogadjalo, a Kleinov nasljednik William Walker morao je Tudjmana podsjetiti na dato obecanje, zaobilazno porucivsi kako su glavne prepreke mirnoj reintegraciji Podunavlja ministrica Ljilja Vokic i ×upan Branimir Glavas.

No, svakako najneugodnija stvar za Glavasa pocela se povlaciti oko njegove navodne upletenosti u ratne zlocine, o cemu je posljednjih tjedana bilo vise napisa u novinama. Glavas je, neposredno nakon prvih visestranackih izbora 1990. i prvih mjeseci Domovinskog rata bio sekretar osjeckog Sekretarijata za narodnu obranu, a potom i zapovjednik obrane grada. U izvjescu Srpskog demokratskog foruma i nekih medjunarodnih organizacija, smatra ga se odgovornim za smrt desetak civila pobijenih u Osijeku krajem 1991. i pocetkom 1992. godine, kao i za pokolj 19 civila u Paulin Dvoru, selu nadomak Osijeka, ubijenih u prosincu 1991. godine. Istrazitelji Haaskog suda za ratne zlocine, koji su tijekom prosle i ove godine u cetiri navrata posjetili podrucje pod upravom UNTAES-a pokazali su veliko zanimanje za te dogadjaje.

Dan prije nego sto se tjednik "Globus" pojavio u prodaji, prema nekim pouzdanim izvorima, Glavas je pozvan u Zagreb, gdje je utanacena, bolje reci iznudjena, njegova ostavka. Dvije zanimljive okolnosti mozda najbolje svjedoce da je Glavas, po prvi put u svojoj politickoj karijeri, tada bio stjeran u kut. Naime, nova duznost koju je prihvatio, daleko je ispod njegovih politickih ambicija, ali i ispod mjesta koja su mu nudjena ranije. Prema onome sto je sam pricao, ponude iz boljih vremena odnosile su se na daleko vaznija mjesta u Ministarstvu obrane, Vladi i diplomaciji. Drugo, Glavas je kao rijetko koji politicar, znao cijeniti vaznost "tajminga": da nije bio stjeran u kut, tesko je povjerovati da bi na ostavku pristao samo dan nakon sto se, kako bi rekao Jurica, "u jednom nasem tjedniku" pojavila do sad najteza optuzba na racun bivseg zupana - navodna haaska optuznica za ratni zlocin.

Sad kad je zupan oboren naglo su se ohrabrili i novinari drzavotvornih medija koji su o Glavasu ranije pisali samo panegirike. Danas cak i "Vecernji list" hrabro zakljucuje kako nova Glavaseva funkcija vojnog inspektora, neodoljivo asocira na nesto vec vidjeno: to je "u prijelaznoj fazi udaljavanja sa svih funkcija bio Spegelj, a sjetimo se i haaski optuzenik Blaskic".

Bit ce ipak da se Tudjmanov radni stol u jednom trenutku pod teretom papira koji su o Glavasu stizali s raznih strana, opasno nagnuo, pa je drzavni poglavar i sam pred zidom, odlucio zrtvovati svog "enfant terriblea". U jednom od posljednjih svojih velikih intervjua, Glavas je jasno porucio i samom predsjedniku, kako ljubav moze biti samo obostrana, ili je nema. "Svjestan sam svojih prednosti u odnosu na pojedine drzavne i politicke funkcionare, bivse ili sadasnje, koji su potonuli u glibu zlouporaba, grabezi i kriminala, ili pak bolesnih politickih ambicija, a koji zele moju politicku glavu, jer im se takav kakav sam ne uklapam u njihove politicke sheme i planove. Svjestan sam da ce ti i takvi sve sile i dalje ulagati kod Predsjednika da me maknu ili 'unaprijede', a da pri tom nece birati nacin i metode. Medjutim, dok odgovorne funkcije obnasaju kompromitirani politicari i visoki casnici HV-a iz moje blizine, moje tiho micanje ili 'unapredjivanje' ne dolazi u obzir. Da budem potpuno jasan, ako i dodje do jednostranog uskracivanja povjerenja Predsjednika prema meni, a da za to nema opravdanog razloga, Sto ce mi drugo preostati nego da odgovorim na isti nacin. Kao sto je za ljubav potrebno dvoje i povjerenje jedino moze biti obostrano da bi bilo obvezujuce", rekao je Glavas jasno, da jasnije ne moze biti.

Sto ce, medjutim, uciniti sada kad se njegova politicka karijera zakotrljala nizbrdicom, ponajvise ovisi koja je od tri sluzbene verzije njegova odlaska istinita. Kao jedan od najrevolucionarnijih HDZ-ovih kadrova, bez obzira sto je brzo ucio i meteorski zasjao na novouspostavljenom hrvatskom politickom nebu, jednu vaznu lekciju iz sustava kojeg je - znao se pohvaliti - i sam rusio, ipak nije naucio. Onu da svaka revolucija najsladje jede upravo vlastitu djecu.

DRAGO HEDL