SKOLSKI PROGRAM ZA SRBE

AIM, ZAGREB, 10.10.1997. Jos donedavno, na cirilicu i srpski jezik u Hrvatskoj se gledalo kao na povijesni problem. Cinilo se, naime, da je odlaskom vecine Srba iz bivsih UNPA zona Sjever i Jug (Krajina) to pitanje zauvijek rijeseno. Danas stvori stoje bitno drugacije - u istocnoj Slavoniji, Baranji i zapadnom Srijemu ostalo je oko 100 tisuca Srba koji pitanje upotrebe jezika i pisma smatraju prvorazrednim politickim problemom - jer ce se autonomija podunavskih Srba gotovo sigurno zadrzati u okvirima kulture - a dio Srba iz ostatka Hrvatske (tzv. "urbani Srbi") zeli svojoj djeci, bez obzira na eventualne rizike, priustiti dodatno obrazovanje o temeljima maticne nacionalne kulture (sto ukljucuje nastavu nacionalne povijesti, knjizevnosti, vjeronauka, povijesti umjetnosti, i slicnih predmeta) i u tom sklopu, dakako, i koristenje cirilicnog pisma. Iako je hrvatska vlada vise puta obecala zastitu manjinskih prava "po najvisim standardima", stvar je vec iz pocetka krenula sasvim krivo, kako u istocnoj Slavoniji tako i u ostatku zemlje.

Srpsko kulturno drustvo "Prosvjeta", centralna kulturna ustanova Srba u Hrvatskoj, dosad je u hrvatskim gradovima (izvan Podunavlja) registriralo oko 600 djece zainteresirane za dodatnu manjinsku nastavu. Iako su se stekli gotovo svi uvjeti za pocetak dodatne nastave ona jos uvijek nije krenula zbog - kako tvrdi dr Slobodan Uzelac, predsjednik "Prosvjete" - smisljene opstrukcije hrvatske vlade. Kao povod iskoristeno je nepostojanje adekvatnih udzbenika. Udzbenici, zapravo, postoje, ali jos nisu dobili sluzbeno odobrenje za upotrebu. "Prosvjetini" strucnjaci pripremili su ih jos prije par mjeseci. Oni su ih, kako je i predvidjeno, uputili na recenziranje u Ministarstvo, no recenzije bez obrazlozenja, mimo svih rokova, nisu napravljene. "SKD 'Prosvjeta' je napravila bas sve sto je bilo potrebno", kaze Uzelac. "Mi smo s ovim poslom zapoceli jos prije cetiri godine, svjesni da ako mi ne budemo inzistirali na skolovanju nase djece u pogledu nasega jezika i kulture, ne vidimo tko bi to mogao. Na vrijeme smo sacinili prijedlog nastavnog programa, jos pred godinu dana, do kraja protekle skolske godine dobili smo pristanak oko sest stotina djece, odnosno njihovih roditelja, koja bi kao prva trebala krenuti u ovu skolu, u istom vremenu napisali i predali tekstove udzbenika". No, po njegovu misljenju Ministarstvo je ovaj program opstruiralo kako bi - dugotrajnim iscrpljivanjem - roditelje i djecu prisilili da potraze neke druge dodatne nastavne programe i u medjuvremenu odustali od predvidjene nastave. "Prosvjeta" je - bez obzira na to - ipak zatrazila da nastava za srpsku djecu zapocne odmah. "Uostalom, za neke predmete udzebnici nisu ni predvidjeni" kaze Uzelac. Na rjesenje se jos ceka.

Srbi u gradovima zasad su manji problem za hrvatsku vlast. Srbi u istocnoj Slavoniji zele, naime, pored skolovanja i ravnopravnu upotrebu jezika i pisma u sluzbenoj upotrebi (organi vlasti, sudovanje, nazivi mjesta), a u tome im daju za pravo, bar na nacelnoj razini, i ugovori koje su, pod medjunarodnim patronatom, s hrvatskom vladom potpisali u prijelaznom periodu. Nevolje su zapocele vec u rujnu, pocetkom nove skolske godine, kada je u Vukovaru doslo do demonstracija srednjoskolaca srpske nacionalnosti, koji su izasli na ulice nezadovoljni nacinom integracije podunavskog skolstva u hrvatski obrazovni sistem. Srednjoskolski bijes, vjerojatno, nije bio sasvim spontan. Ministrica prosvjete Ljilja Vokic u Podunavlju je u vecini skola imenovala ravnatelje hrvatske nacionalnosti, sto je dovelo do velikog ogorcenja medju lokalnim stanovnistvom, ali i u srpskom politickom vodstvu, jer su ravnatelji imenovani bez obzira na postojecu nacionalnu strukturu, a na srednje skole su - mimo potpisanih medjunarodnih ugovora - postavljene iskljucivo table s natpisima na hrvatskom jeziku i latinici. Stovise, hrvatsko ministarstvo prosvjete je povelo veliku kampanju povratka hrvatskih profesora u Podunavlje, zaprijetivsi onima koji sada rade u drugim dijelovima Hrvatske da ce, ne vrate li se u taj kraj, dobiti otkaze.

Prosvjetni radnici dvije vukovarske srednje skole, u svoje ime i uime ucenika i njihovih roditelja uputili su, zbog takvih odluka, pismo adresirano na UNTAES u kojemu "traze potpuno postovanje zahtjeva anketiranih roditelja i njihove djece da skolovanje zavrse po zapocetim programima, dostavljanje neophodne dvojezicne skolske dokumentacije, postavljenje dvojezicnih tabli s nazivima skola na skolske zgrade i rjesavanje pitanja nostrifikacije diploma nastavnika, spornih ugovora i verifikacije radnog staza za proteklih sest godina". U pismu se istice nezadovoljstvo nacinom postavljanja direktora skola jer nije usaglaseno sa stavovima Zajednickog vijeca opcina i UNTAES-a. Zahtijeva se da direktori skola budu ljudi koji ce po nacionalnoj pripadnosti odgovarati nacionalnoj strukturi ucenika. Prosvjetni radnici vukovarske Gimnazije i Ekonomske skole zatrazili su, od Ministarstva prosvjete i sporta, i sredstava za materijalno poslovanje ovih ustanova, te isplatu placa za protekla cetiri mjeseca. Protesno pismo Ministarstvu uputio je i Odbor za prosvjetu Zajednickog vijeca opcina, podvlaceci pravo Srba na posebne skole na srpskom jeziku.

Ministrica Vokic odgovorila je na to pismo dopisom u kojemu je navela da u Hravtskoj postoje samo hrvatske skole, s tim da se u njima, u skladu sa clanom 4. Zakona o odgoju i obrazovanju na jezicima narodnosti, mogu osnovati razredna odjeljenja, a u slucaju da postoji potreban broj ucenika, mogu se osnovati i skole koje ce pohadjati pripadnici nacionalnih manjina na maternjem jeziku, no da ce i one biti osnovane tek kad se stabilizira demografska situacija u Podunavlju. "Raspodjela direktorskih mjesta napravljena je u skladu sa Sporazumom od 4. avgusta 1997. prema razvoju "demografske strukture stanovnistva", rekla je ministrica Vokic. Predsednik Odbora za prosvjetu Zajednickog vijeca opcina Djuro Podunavac, odgovorio je ministrici izjavom u kojoj kaze da nije zadovoljan njenim odgovorom, posebno se osvrnuvsi na njenu tezu da ce skole na srpskom jeziku biti moguce "tek kad se stabilizira demografska situacija". "Pismo sporazuma, ali i zakoni RH Srbima u regionu omogucavaju da, obzirom na broj ucenika Srba u regionu, postoje skole na srpskom jeziku, a to pravo se nicim ne moze osporiti, niti bilo cime dovoditi u vezu s povratkom Hrvata", rekao je Podunavac.

On je naglasio da skolske strukture u Podunavlju nicim ne zele sprijeciti povratak hrvatskih djaka i njihovih roditelja u te prostore, dodavsi da je i pored toga krajnje nelogicno da se u trenutku, kada su u skolama u podrucju djaci i nastavnici u najvecem broju Srbi, imenuju direktori hrvatske nacionalnosti. "Unatoc dogovorima i potpisanim sporazumima, ravnatelji u skole dovode nastavnike i profesore Hrvate koji u kontaktima s djacima i roditeljima insistiraju na hrvatskom jeziku i latinici sto je evidentno krsenje sporazuma i Zakona", rekao je Podunavac.

Podunavac je naglasio da u Sporazumu zaista stoji da ce mesta direktora skola biti rasporedjena pravedno i nepristrano, prema razvoju demografske situacije, ali, po njegovu misljenju, to ne znaci da imenovanje direktora treba odgovarati demografskoj slici iz 1991. godine. "Kad bi ministrica Vokic bila zaista iskrena, onda bi po istoj logici direktori skola u Kninu ili Dvoru na Uni bili Srbi, jer bi to odgovaralo demografskoj slici ovih gradova u kojima su Srbi predstavljali ogromnu vecinu, iako sada tamo skole pohadjaju samo hrvatska djeca", rekao je Podunavac.

Spor je, medjutim, ipak rijesen na visoj razini. Nakon sastanka dr. Jure Radica, potpredsjedbika hrvatske Vlade i ministra za razvitak i obnovu i Ljilje Vokic, ministra za prosvjetu sa predsjednikom SDSS-a, dr Vojislavom Stanimirovicem, dr Miloradom Pupovcem i Milosem Vojnovicem, predstavnicima srpske nacionalne zajednice, odrzanom 24. rujna u Zagrebu, postignut je dogovor da se u hrvatskom Podunavlju, tamo gdje su srpska djeca u osnovnim i srednjim skolama u vecini, nastava ipak izvodi na srpskom jeziku. Ministrica Vokic nakon upornog odbijanja revidirala je i sadasnju raspodjelu direktorskih mjesta u skolama u Podunavlju uvazavajuci demografski trend, tako da ce tamo gdje je vecina srpske djece direktor biti Srbin, a pomocnik Hrvat, i obratno. Uz to, pedagoska dokumentacija ucenika bit - kako je obecano - dvojezicna, a nastavni programi radit ce se uz suglasnost s predstavnicima srpske nacionalne zajednice. Kada je rijec o udzbenicima za osnovne i srednje skole, dogovoreno je da oni budu stampani na srpskom jeziku do kraja listopada ove godine. Sto se tice nastave povijesti ministrica Vokic je uvela moratorij u nastavi ovog predmeta za razdoblje od 1989. do 1997. godine cime bi za srpsku djecu nastavne jedinice iz ovog predmeta za taj period bile izuzete.

Kako u znacajnom dijelu naselja u Podunavlju Srbi za sad cine vecinu stanovnistva - a u brojnima ce to i ostati, jer su bili i prije rata - problem postaje jos slozeniji, jer ce obrazovni sustav trebati prilagoditi toj cinjenici na nacin koji u ostatku Hrvatske, uz nesto izuzetaka uglavnom u Istri, nema presedana. Nestabilna etnicka slika te regije, u koju bi se po planovima trebao vratiti najveci dio Hrvata protjeranih 1991. godine, ionako slozenu situaciju na tom podrucju samo ce dodatno zakomplicirati. Hrvatska vlada najavila je, kroz usta ministrice prosvjete Ljilje Vokic, da ce se i za jedno jedino dijete u skoli gdje su svi drugi Srbi, organizirati posebna nastava na hrvatskom jeziku. To svakako nece biti nimalo jednostavno, posebno zato sto ce mnogi obrasci u Hrvatskoj biti vidjeni po prvi puta.

BORIS RASETA