SINDIKALNI ZMAJ OD PAPIRA

Nakon Prvog posljeratnog kongresa sindikalaca

AIM,SARAJEVO,09.10.97. Prvi poslijeratni kongres Sindikata BiH, odrzan 29. i 30. septembra, bio je kruna ubrzanog sindikalnog organiziranja posljednjih mjeseci. Nakon sto je organizirano devetnaest granskih sindikata BiH, Sindikat BiH, koji predvodi jos iz prethodnog sistema Sulejman Hrle, samo sad s atribucijom "samostalni", konstituirao se u Savez. Izabrao svoje novo-staro celnistvo, napravio od svega toga veliku paradu uz nazocnost gostiju iz svijeta u kojemu sindikat nesto znaci i ostao na pocetku.

A pocetak je, treba li to reci, zemlja izisla iz rata, devastirana privreda, nezaposlenost, socijalni nesigurnost i brojne druge katastroficne slike. Samo u Federaciji, prema sluzbenim podacima, gdje se medju zaposlenima vodi 300.000 ljudi, njih blizu trecine su "na cekanju", odnosno u statusu kakvo radno pravo ne poznaje, bez nade mada nesto cekaju, nekog svog Godoa. Uz njih je i 200.000 penzionera koji su takodjer na cekanju - penzija! Uz 30.000 vojnika i 70.000 stradalnika rata, vojska nezaposlenih kakvoj bi tesko iznasla pomoc i bogatija i socijalno uredjenija drzava. Na sve ovo trebalo bi dodati jos katastrofalnije stanje u Republici Srpskoj, a sve ovo na tri milijuna stanovnika koliko ih BiH danas otprilike ima, i s potrebama koje se ionako financiraju iz budzeta, kao sto su skolstvo i zdravstvo, a bez postojanja budzeta, nereguliranog poreznog sistema, sa zloupotrebom i ono malo funkcionalne privrede od strane stranackih celnika, s politickom i privrednom mafijom, svercom, sivom ekonomijom, radom na crno - i tako unedogled.

BiH, kakva vec jest, pritisnuta civilinim poluprotektoratom, kako sadasnje stanje nazva jedan od politickih uglednika, pozurila je, mada djelimice, urediti i svoje sindikate i za taj posao dobiti i pomoc od europskih sindikalnih organizacija. Tom je kongresu pridana i vaznost izrazena i brojem stranih delegacija (cak 52 gosta iz europskih i svjetskih sindikalnih udruga), ali Kongres, ocito, nije imao neka rjesenja za probleme koji se odnose, vec na samu bit njegova postojanja. Naime, je li to imenom samo krov necega sto bi u buducnosti imao biti - Sindikat cijele BiH, dakle i RS, ili samo Federacije, a i tu da li cijele, odnosno i sa radnicima i njihovom sindikalnom organizacijom na prostoru na kojem vlast kontrolira HDZ. Novi set pitanja otvara se sa samouvjerenom tvrdnjom Sulejmana Hrle, predsjednika Sindikata, da ce Sindikat biti partner Vladi i Bicakcicevim odgovorom da je Vlada spremna na suradnju sa Sindikatom. Podjimo od Bicakcica, aktualnog preimjera Vlade Federacije BiH. Zar vec svojom izjavom ne svodi spomenuti sindikat na federalnu ravan, oduzimajuci mu atribuciju bosanskohercegovacki? Drugo, zar Sindikat moze biti partner nekome kad je i sam slab? A slabost sindikata se ogleda, a kako bi drukcije, u nepostojanju snazne organizacije, a snazna organizacija je uvijek skopcana sa snaznim fondovima. Uostalom, moze li primjerice ovaj sindikat najaviti strajk zeljeznica? Pa, one ne rade! A radnika zeljezare? Ni to ne radi! Itd Tko misli da bi nakon Kongresa sindikalna organizacija imala postati jaka, vara se, jer niti ijedan Hrlin zahtjev bilo kome nikad i nigdje nije usvojen, a rijetko je na koji uopce i odgovor dobio. Treba li spomenuti primjer livanjskih radnika (Bosnjaka) koji su otpusteni s posla samo zbog imena i time pokazati da "Hrlin sindikat" niti ima snagu, niti moze "dobaciti" do onoga sto se jos uvijek zove Herceg Bosna. Doduse, upitan je Hrlin autoritet i osobno, ne samo zato sto je, kako bi se to reklo, komunisticki sindikalni lider, nego sto je i u novije vrijeme znao stati na stranu vlasti u Sarajevu naspram radnickih zahtjeva, kao proljetos u Zenici kad je policija tukla radnike u strajku.

Vjerojatno je istina kad kaze Hrle za svoj Kongres da ima podrsku "cijelog radnickog i sindikalnog pokreta Evrope i svijeta", ali bi mnogo vaznije bilo za ovdasnje bosanskohercegovacke prilike imati podrsku sindikalnih organizacija u RS i "HB". Tada bi tek Sindikat bio "znacajna politicka snaga" i trazenja da se otvore zeljeznicke magistrale po BiH, a bez toga nema ozivljavanja privrede, niti jacanja pozicije radnika, imala bi svoju tezinu. Do tada, Sindikat ce biti, nazalost, samo zmaj od papira, i buduci da je, kao i njegov Kongres, uglavnom jednonacionalan - tek moguci predlozak za neko buduce multietnicko organiziranje. Nerealno je ocekivati da sindikat ide ispred politike, koliko god je razloga za to, razloga proisteklih ponajprije iz statusa "radnicke klase" kako bi se to reklo rjecnikom predratnog sindikata.

Zeljko IVANKOVIC (AIM, Sarajevo)

Anterfile

Prvi poslijeratni Kongres takozvanog Saveza samostalnih sindikata BiH bio je rezime prethodno odrzanih devetnaest samostalnih granskih sindikata BiH udruzenih u Sindikat BiH. Kljucna tema Kongresa bili su problemi devalviranja rada i radnickog dostojanstva od strane drzavnih organa i institucija BiH.

"Svi strajkovi radnika u posljednjoj godini bili su prouzrokovani samovoljom i zloupotrebom polozaja njihovih direktora. Veliki broj ratnih profitera bezakonito se obogatio, a taj proces nastavljen je i u miru. Medju profiterima njima je veliki broj direktora i ministara, koji sa lokalnim mocnicima koriste postojecu situaciju odsustva vladavine prava da bi ostvarili svoj licni profit", zajednicke su osjene koje su sindikalisti iznijeli na svom Kongresu.

Osnovni cilj odrzavanja Kongresa Saveza samostalnih sindikata BiH, bio je upravo prozovka onih koji opstruiraju rad privrednih i vanprivrednih institucija u BiH, te iznosenje javnih zahtjeva prema Vladi Federacije BiH i Vijecu ministara BiH, kako bi se donijelo Radno zakonodavstvo, utvrdio temeljni model privatizacije kojim bi radnici bili suvlasnici jednog dijela preduzeca u kojem su radili i zajedicki ga gradili cijeli svoj radni vijek.

Delegati Kongresa, njih 257 medju kojima i delegacija iz entiteta RS, uz prisustvo 52 gosta iz evropskih i svjetskih sindikalnih organizacija institucija, vecinom glasova usaglasili su prijedlog da Vlada po hitnom postupku predlozi Parlamentu BiH strategiju razvoja drustva i ratom devastirane privrede, kao i donosenje socijalnog programa za rjesavanje statusa radnika. Kongres je uputio i zahtjev za pokretanjem zeljeznickog saobracaja izmedju dva bh. entiteta, kako Vladi tako i Uredu Visokog predstavnika, koji je po Aneksu 9. Daytonskog sporazuma odgovoran za rjesavanje ove problematike. Glavni zahtjev Vladi odnosio se na usvajane opceg Kolektivnog ugovora, na osnovu predlozenog i dostavljenog od strane Sindikata BiH.

Na Kongresu je usvojen prijedlog Statuta Sindikata i program djelovanja, izabran novi sastav Glavnog odbora, Kontrolni odbor, Statutarna komisija, a tajnim glasanjem od tri predlozena kandidata za predsjednika Sindikata: Sulejmana Hrle, Resada Husagica i Nihada Guse. Od 236 vazecih listica Sulejman Hrle dobio je 194 glasa, cime mu je mandat predsjednika Sindikata BiH produzen i na naredne cetiri godine. U svom obracanju Hrle je istaknuo, da je Kongres imao podrsku cijelog radnickog i sindikalnog pokreta Evrope i svijeta, napominjuci da, od Olimpijade 1984. godine do danas, niko nije uspio okupiti vise lidera kao ovaj Kongres. "Sindikat je znacajna politicka snaga i, on je, jak socijalni partner vladinim institucijama", rekao je Hrle i istakao, da ce Sindikat i ubuduce nastaviti ravnopravne dijaloge kako sa Vladom, tako i sa Vijecem ministara. (kraj)