PASTIR PRIJELAZNOG DOBA

AIM, ZAGREB, 8.10.1997. Prije tri godine, proslavu 900. obljetnice Zagrebacke biskupije (koja je 1852. uzdignuta u nadbiskupiju, tj. u sjediste metropolije), svojim je prisustvom uvelicao i papa Ivan Pavao II. Tada se u jednome beogradskom mediju pojavila tvrdnja da je kardinal Franjo Kuharic zaplakao zato sto ga Papa tjera u penziju. Ali, bila je rijec o ganutosti zbog konacnog dolaska Pape, dogovaranog jos u doba SFRJ. Osim toga, svaki (nad)biskup zna da, po crkvenom zakoniku, kad navrsi 75 godina zivota, mora ponuditi svoje odreknuce od sluzbe (to se ne odnosi samo na rimskog biskupa, tj. papu), a Sveta Stolica, dakle, katolicka vrhovna vlast, odlucuje kad ce doticni zaista otici u mirovinu.

Jos 1994. kardinal Kuharic, rodjen 1919., bio je ponudio svoje umirovljenje, sto je Papa prihvatio tek ove godine. Petog srpnja objavljeno je da je za njegovog nasljednika imenovan krcki biskup Josip Bozanic, kojemu je 4. listopada, u zagrebackoj prvostolnici (katedrali), Kuharic svecano predao pastirski stap, tj. upravljanje nadbiskupijom. Kuharic je i nakon 1994. ostao nadbiskup kako bi dovrsio zapoceto, u prvom redu podjelu Zagrebacke nadbiskupije. Ona je bila medju najvecim nadbiskupijama u svijetu (2.000.000 vjernika u vise od 470 zupa), pa, zbog njezine glomaznosti, nadbiskup i tri pomocna biskupa jednostavno nisu stizali na sve obveze. Koncem rujna, medju posljednjim Kuharicevim poslovima bila su bas ustolicenja Marka Culeja i Antuna Skovrcevica, prvih ordinarija (rezidencijalnih biskupa) u Varazdinu i Pozegi, mjestima koja su postala sjedista biskupija "otcijepljenih" od goleme Nadbiskupije.

Dakle, Kuharic, koji je Nadbiskupijom upravljao od 1970., vise nije na celu najistaknutije (nad)biskupije u Republici Hrvatskoj i uopce u Katolickoj crkvi u Hrvata, tj. u Crkvi hrvatskog jezika (pod nju spada i Crkva u BiH, te u ostalim zemljama gdje se u zupama ili u misijama koristi hrvatski jezik, odnosno gdje zive katolici-Hrvati). Ali, on ne odlazi u "punu" mirovinu. Kao kardinal, do svoje 80. godine ima pravo, ako se ukaze potreba, aktivno sudjelovati u biranju novog pape.

Novi zagrebacki nadbiskup, rodjen 1949., do odlaska u pazinsko sjemeniste (i klasicnu gimnaziju) zivio je u Vrbniku, na otoku Krku. U Vrbniku - naselju od 900 ljudi - rodjena su 23 danas ziva svecenika i redovnika! Jedan od njih je i Josipov mladji brat Anton, doktor teologije koji je dusobriznik u jednoj hrvatskoj misiji u SAD. Monsinjor Josip Bozanic studirao je u Rijeci, u Zagrebu je magistrirao dogmatsku teologiju, a u Rimu je postigao licencijat kanonskog prava. Desetak godina predaje na rijeckoj Teologiji. Za svecenika zaredjen 1975. u Krku, strelovito je napredovao, tako da vec 1989. postaje biskup Krka i okolnih otoka.

Na prvi pogled, Papa je ordinarija "periferne", pastoralne biskupije od 30000 vjernika "bacio u vatru" nadbiskupije od 1.400.000 dusa. I to one iz koje se sire veleutjecaji ne samo na Metropoliju (u kojoj su, uz Zagrebacku nadbiskupiju, jos Varazdinska, Krizevacka, Pozeska i Djakovacko-srijemska biskupija), nego i na sve katolicanstvo u Hrvatskoj: tri metropolije, cetiri nadbiskupije, deset biskupija (ukljucujuci i vojni ordinarijat, kakav postoji u mnogim zapadnim zemljama, za cijeg je prvog biskupa 5. listopada ustolicen Juraj Jezerinac); u kojima su petnaestak biskupa, vise od 2.300 biskupijskih i redovnickih svecenika, 3.800 redovnica, oko 850 bogoslova i sjemenistaraca..., odnosno, po popisu iz 1991., tri cetvrtine stanovnistva RH.

Medjutim, mons. Josip Bozanic nije "privremeno" ili "prijelazno rjesenje". Rim je, eto, "tendenciozno" odabrao da bas Bozanic bude pastir u razdoblju snazno oznacenom prijelazom iz socijalizma, Jugoslavije i ratnog stanja u novo doba, u kome bi se moralo ozbiljiti pravilo o "slobodnoj Crkvi u slobodnoj drzavi". Sve one "tipove i kalibre" komunikacija, te razlicitost izazova koje zasigurno nije mogao imati u svojoj biskupijici, mons. Bozanic je itekako isprobao u biskupijskoj konferenciji, u kojoj je bio mozda i "najzauzetiji" clan. Jos za vrijeme Biskupske konferencije Jugoslavije, Bozanic je bio potpredsjednik komisije "Justitia et pax". Predsjednik Vijeca za laike postao je 1989. a to je ostao i u Hrvatskoj biskupskoj konferenciji, ozvanicenoj u svibnju 1993. Izmedju ostalog, od osnutka HBK clan je Stalnog vijeca ("poslovodstva" hrvatskog katolickog episkopata), te clan, a od 1996. i predsjednik Komisije za uredjenje odnosa s drzavom. Mons. Bozanic je clan i svojevrsne "koordinacije" Crkve u Hrvata - Mjesovite komisije biskupskih konferencija Hrvatske i Bosne i Hercegovine, te visih redovnickih poglavara (HKVRP) i poglavarica (HUVRP). Zapazeni su njegovi nastupi na skupovima u inozemstvu, a sudjelovao je i na zasjedanjima Talijanske biskupske konferencije.

Dokazao se kao suradnik s dobrim organizacijskim sposobnostima, a sad se mora dokazati i kao vodja, i to na najodgovornijem mjestu. Trebat ce inicirati rjesavanje mnostva "unutrasnjih "problema, primjerice u vezi s ekonomskom stranom crkvenog zivota, ali i - sto je mozda teze - pridobiti saveznike za iskrenu provedbu pravih rjesenja. S druge strane, u tome mu moze mnogo pomoci to sto ne ide "na prvu loptu", nego je covjek za duge staze. Uostalom, s obzirom na svoje godine, mons. Bozanic ce jos barem 27 ljeta biti najznacajniji pastir Crkve u RH. Naravno, ako ga posluzi zdravlje, te ako ga neki papa ne pozove na odgovornu duznost u aparatu Sv. Stolice.

U svojim intervjuima i u drugim izjavama nije, po novinarskim mjerilima, odskakao od drugih, starijih biskupa, ali sad ce on biti "najstariji". Bozanicevi su pogledi "evolucionisticki", odnosno, za hrvatske prilike, u nekim segmentima cak i "liberalisticki". Zagrebacku je katedru (biskupsku stolicu) preuzeo prema buducnosti otvoren, koncilski i ekumenski opredijeljen pastir. I na samome je ustolicenju bilo potvrda ocjena da je Bozanic, kako to vec biva, istodobno znak kontinuiteta i razvitka, ni konzervacije ni revolucije, nego evolucije. S jedne strane, za ustolicenje je odabran bas 4. listopada, blagdan sv. Franje Asiskoga, kad je imendan kardinala Kuharica, a, s druge strane, u svojoj je prvoj "programskoj" propovijedi, mons. Bozanic izjavio: "Promicanje socijalne pravde nas je prioritet". Njegov prethodnik, koga Bozanic vrlo cijeni, nije toliko isticao socijalnu stranu, vec zbog toga sto su izazovi bili drugaciji (doba srpske oruzane pobune i agresije), ili se socijalni angazman Crkve sputavao (pod socijalizmom).

U prvom redu slusajuci i gledajuci sto radi nadbiskup Bozanic, o Crkvi u RH, pa i sire, suditi ce ne samo katolici, nego i pravoslavci, muslimani te ostali nekatolici, pa i oni ljudi koji nisu vjernici. Bozanic mora Bogu i ljudima dokazati koliko je Crkva, sada u samostalnoj drzavi, sposobna - iznutra se preporodjujuci i modernizirajuci se - ostaviti konstruktivnih tragova u hrvatskom drustvu. Ako se za vrijeme Kuharica moglo oprostiti, ili barem trebalo imati razumijevanja za to sto Crkva

• cak za socijalizma mozda vise "zaledjena" nego izranjavana (a stradale su stotine svecenika) - nije spremnije docekala novo doba, Bozanic, te njegovi suradnici, nece moci racunati na tolika "progledavanja kroz prste".

/okvir/ IZNENADNA VECERA

U svojoj prvoj nadbiskupskoj propovijedi, Bozanic je rekao da su "Hrvatskoj danas potrebni mislioci i stvaratelji, ljudi novih vizija, ljudi duha koji ce unositi razumijevanje, dogovaranje i mir u odvise radikaliziranu i napetu nasu javnost".

A javnost se bar na tren napela na, blago kazano, cudan protokolarni potez s drzavnog vrha. Predsjednik Franjo Tudjman nije Bozanicu bio cestitao na imenovanju, ali je, i prije ustolicenja novog nadbiskupa - Kuharica, Bozanica, trojicu novih ordinarija (vojni, varazdinski i pozeski), te papinskog nuncija (izaslanika) Giulija Eiunaudija - pozvao na veceru. Na Kaptol je taj poziv dosao tek ujutro toga dana (29. rujna) - s uputama da se o tome ne obavjestava javnost. Uvjereni smo da bi iza prethodne recenice trebali stajati usklicnik i upitnik, a barem dvostruko toga znakova treba stajati uz cinjenicu da su se biskupi odazvali takvom, iznenadnom pozivu. Pa nisu oni clanovi nekog Socsavez-organa koje predsjednik CK poziva na neku od "diferencijacija".

Ispred TV kamera, na veceri koja je valjda trebala znaciti poruku o jedinstvu drzavne i crkvene vlasti, Tudjman se biranim rijecima zahvalio kardinalu Kuharicu, te pozdravio Bozanica i ostale nove ordinarije, ali mu je, po svemu sudeci, bilo glavno dobiti potporu u vezi s "neosnovanim pritiscima, te zacudnom nerazumijevanju naseg stanja i htijenja, naseg puta u slobodu i demokraciju" (ocito misli na pritiske SAD). Mons. Bozanic nastupio je nacelno. "Svjesni smo ocekivanja mnogih ljudi dobre volje", kazao je on, pozivajuci sve dobronamjerne na strpljivo demokratsko usuglasavanje stajalista i ispunjavanje dogovorenih zadaca - naglasivsi da ce to biti najbolji odgovor na pritiske izvana.

MIRKO VID MLAKAR