KOGA STITI POLICIJA, GRADjANE OD MAFIJE ILI OBRATNO

BOSANSKI TERORIZAM

AIM, SARAJEVO, 07.10.97. Nemili, i jos nerazjasnjeni, dogadjaj pred zgradom policijske Uprave u Mostaru, kojom je prilikom od eksplozije nepoznate naprave ranjeno vise osoba, i unisteno 120 stanova, ne samo da je uzdrmao javnost vec je kod gradjana stvorio opravdan strah od moguce najezde terorizma u BiH. "Incident u Mostaru", kako ga nazva jedan od ovdasnjih politicara, mogao bi se, zapravo, okarakterisati kao ulazak terorizma u Bosnu i Hercegovinu, i to na velika vrata. U vremenu kada je mostarski "incident" pod velikim znakom pitanja, u Tomislav Gradu dogodio se novi, a na udaru se ovuga puta nasla tamosnja dzamija. Protivnici Federacije i mira u Bosni i Hercegovini, ne samo da ne miruju, vec sa toliko cinizma, beskrupuloznosti i najcrnjih namjera unose strah i nemir medju gradjanima. Drugim rijecima, stvaraju povoljno tlo za teroristicko djelovanje. Da je terorizam uzeo zamaha najbolje govori podatak da su, prvo predsjedavajuci Predsjednistva BiH Alija Izetbegovic (povodom Mostara), a potom i clan Predsjednistva BiH Kresimir Zubak nakon eksplozije pod tomislavgardkom dzamijom, pozvali medjunarodnu zajednicu da pomogne u rasvjetljavanju, ali i suzbijanju - terorizma!

Pomenuti dogadjaji, obavijeni velom tajne, ponovo su nametnuli pitanje hoce li i oni, kao i niz ranijih ostati u domenu nepoznanice, odnosno nerazrijeseni od strane MUP-a? Tim prije sto su se stvari oko istrage dogadjaja u Mostaru toliko iskomplicirali i politicki izmanipulirali, sto za posljedicu ima ponovno veliko nepovjerenje kako medju partnerima u vlasti Federacije, tako i u javnosti. I dok se zvanicnici na najvisem nivou vlasti nisu mogli da usuglase oko toga trebali ili ne u istragu ukljuciti federalni MUP, IPTF, ili da
stvar rjesava samo hrvatska policija, svojim ishitrenim izjavama pojedinci su samo dolijevali ulje na vatru. Umjesto da od najvisih politickih funkcionera dolaze naredjenja o otkrivanju i kaznjavanju pocinioca, predstavnici vlasti posegnuli su tek za verbalne osude i demagoski "poziv na istragu". Ozbiljnijih drzavnih reagiranja ni akcija nema, sto u svakom slucaju moze biti podstreh onima koji opstruiraju Federaciju, pogotovo terotistickim aktom.

Pojavu terorizma na ovim prostorima, zapravo, vise niko ne spori. O tome svjedoci i posljednja sjednica Doma naroda, kojoj su prisustvovali predsjednik Federacije BiH Vladimir Soljic, dopredsjednik Ejup Ganic, te federalni ministri medju kojima i prvi covjek MUP-a, Mehmed Zilic. Na toj je sjednici konstatovana "najezda terorizma" i potreba "da se o tome javno progovori". Medjutim, bilo kakve reakcije ili objasnjenja odgovornika Federacije su izostala. Pokusaj pojedinih zastupnika da se Dom naroda bavi ovom temom propao je. Partneri u vlasti, odnosno, zastupnici iz reda vladajucih SDA i HDZ stranaka nisu bili spremni na to, a neumorni dirigenti skupstinskih zbivanja, predsjednici bosnjackog i hrvatskog Kluba, Ivan Bender i Dzevad Mlaco, temu terorizma usmjerili su na drugi kolosjek - na jedno od "narednih zasjedanja za kada predsjednik i dopredsjednik Federacije, a potom Vlada pa samim tim i ministar MUP-a moraju pripremiti izvjestaje o stanju u Federaciji i terorizmu". S pravom se namece pitanje da li predstavnike vlasti Federacije ova tema uopce i zabrinjava, i da li ce, kako rece Igor Rajner (Zdruzena lista), terorizma biti sve dok je ima "nerijesenih pitanja" medju partnerima u vlasti?

Teroristicki dogadjaj u Mostaru, po vec ustaljenoj praksi do te mjere se politizira da je on, za bosnjacke predstavnike u vlasti djelo samih Hrvata, dok je za hrvatske akt, kako to komentarise HDZ-u bliska "Hrvatska rijec" djelo sljedbenika Hesbolaha. Naravno, ishitrene i pausalne ocjene dogadjaja, koji je prije svega kriminalni cin, bilo pojedinca bilo grupe ljudi, usmjeren na miniranje Federacije i svega sto je postignuto na stabiliziranju situacije u Mostaru. Medjusobna optuzivanja partnera u vlasti, te onemogucavanje zajednicke ekspertne istrage, jos vise usloznjavaju i velom misterije obavijaju dogadjaj u Mostaru.

S druge strane bezuspjesni pokusaj ukljucivanja u istragu jedinstvenog tima na nivou Federacije, govori o tome koliko je uopce uspostavljena zajednicka policija u Mostaru. Eksplozija auto-bombe u Mostaru, kako je okarakterisase eksperti, desila se upravo u vrijeme kada je zvanicno pohvaljen proces uspostave zajednicke vlasti, pa sami tim i policije. Ocito je, medjutim, da je uspijeh u funkcioniranju zajednicke policije bio samo prividan, jer kako se moglo desiti da nakon incidenta, umjesto da tada rade zajedno, hrvatski policajci odu na jednu, a bosnjacki na drugu stranu. Istina, svoje zajednicke aktivnosti oni su ponovo nastavili u Mostaru, ali ne i na istrazi dogadjaja.

Dogadjaj u Mostaru, mnogo je slozeniji i znacajniji nego sto se cini na prvi pogled. On u sustini, pored pitanja hoce li ikada biti rijesen, imenom i prezimenom oznaceni i kaznjeni pocinioci, nosi i podpitanje hoce li iko, i kada, snositi odgovornost za neefikasnost policije. Odnosno, (ne)bezbjednost gradjana, koji su
nezasticeni i sve cesce izlozeni opasnosti i stradanjima, te kojima terorizam moze biti ozbiljna prijetnja da ni u kom slucaju i situaciji nisu, niti mogu biti bezbjedni. Istina, gradjani Bosne i Hercegovine u posljednjih pet godina navikli su na stradanja, eksplozije, bombe i rusenja, ali se ipak tesko mire sa cinjenicom da je terorizma prisutan "tu negdje oko nas" i da su im zivoti ugrozeni zbog nekih, navodno "visih politickih cijljeva".

Prigovori na racun policije nisu od jucer, jer terorizmu u Mostaru predhodilo je niz drugih, nemilih dogadjaja, ubojstava i podmetanja eksplozivnih naprava. No, umjesto da se ubistva i kriminalne radnje rjesavaju, one se samo umnozavaju i usloznjavaju. Kako drugacije protumaciti cinjenicu da je na najvisem nivou Federacije, Forumu Federacije i u prisustvu medjunarodnih predstavnika donesen zakljucak da policija i nadlezni organi pocetkom septembra ove godine informisu javnost o dogadjajima koji su se svojevremeno, prilikom povratka izbjeglica, desili u Bugojnu i Stocu. Do dana danasnjeg policija nije izasla sa cinjenicama ili imenima onih koji su krivi ne samo za pomenute incidente vec i sest ubojstava koja su se desila u srednjebosanskom kantonu.

Ne samo da podataka nema, da se ne znaju pocinioci i akteri nemilih dogadjanja, vec se policija oglusila i o istrazne rokove koji su postavljeni na najvisem nivou Federacije. Istina, premijer Federalne Vlade Edhem Bicakcic nedavno je podsjetio federalnu policiju na obavezu informisanja kako Vlade tako i javnosti o konacnom ustroju zajednickih policijskih snaga. No, za ovaj posao bio je predvidjen, ali nije ispostovan rok.

Zbog svega sto se desava - neispunjenih obaveza oko ustroja i organizacije zajednicke policije, te niza nerijesenih ali i ujedno nagomilanih slucajeva terorizma - za sada nikome od federalnih zvanicnika, naravno, ne pada na pamet da se zabrine, a kamo li ponudi ostavku na neku od svojih fotelja. Sadasnje ponasanje federalne policije ne samo da cementira nesigurnost gradjana, vec spravom namece pitanje - da li policija u ovoj zemlji stititi gradjane od mafije ili obratno?

Mirjana MICEVSKA (AIM, Sarajevo)