BIRACI U NOKDAUNU

aim/pod/pubs/zi

Kraj kampanje - dan do izbora

tekst:

U nedjelju 5.oktobra 458.871 gradjana sa birackim pravom u Crnoj Gori izabrace predsjednika koji ce manju clanicu aktuelne SR Jugoslavije, reprezentovati u narednih pet godina. Iako su ovo tek drugi po redu predjsednicki izbori u skromnoj paralemntarnoj tradiciji Crne Gore, oni se vec nazivaju istorijskim. Na njima, naime, gradjani ove Republike biraju kako to slikovito opisuje podgoricki nedjeljnik "Monitor", "izmedju nistavila i nade". Osam je kandidata a samo dva su u igri - aktuelni predsjednik Republike Momir Bulatovic i aktelni crnogorski premijer Milo Djukanovic. Prvi, nudi gradjanima baspogovorno vezivanje za rezim u Srbiji i predsjednika Milosevica, drugi otklon od te politike kojoj je i sam pripadao proteklih sedam godina. Pobjeda prvog, pogotovo nakon porazavajucih rezultata prvog izbornog kruga u Srbiji, znacio bi i gasenje posljednje nade da je izbavljenje gradjana ove dvije republike iz duhovne i materijalne bijede uopste moguce, dok bi trijumf Djukanovica odrzao vjeru da, ipak, i pored procerdane decenije nije sve izgubljeno. Da se ovdje bije, mozda, "istorijska" bitka govori i cinjenica da je za nedjeljne izbore akreditovano 250 novinara iz citavog svijeta, sto je deset puta veci broj od svih ranijih crnogorskih izbora, koji su po pravili bili nezanimljivi za sire okruzenje.

Juce, posljednjeg dana pred predizbornu cutnju Bulatovic i Djukanovic su imali zavrsne konvencije - prvi je bio u Beranama, centru sjeverne Crne Gore gdje Bulatovic ima najvecu podrsku, dok se drugi promovisao u glavnom gradu Republike - Podgorici. Ambijent, ikonografija i poruke koje su obiljezile ova dva skupa najslikovitije odrazavaju i razlike u programimima koje nude ova dva kandidata. Bulatovicev skup u Beranama protekao je po uzoru na vec vidjene izlive nacinal-ideoloskih ekstrema iz Miloseviceve antibirokratkse revolucije. Prijetilo se tu svima - i Americi, i Albancima, i protivnickom politickom taboru i sudijama, urednicima drzavnih medija kao i direktorima "Djukanovicevih" firmi. Bulatovicev program, utemeljen na propagandnom sloganu, "istina", propovijeda brobu protiv "nepravedne privatizacije", nacionalizaciju nezakonito stecene imovine, izdrzaavanje pod "neopravdanim" sankcijama - do posljednjeg daha, zajednistvo sa Srbijom - za sva vremena.

Nasuprot tome, Djukanoviceva promocija u Podgorici, kao i sve ranije, radjena je po modelu americkih politickih prezentacija, sa puno bljestavila, raznih rekvizita, balona, zastava, i naravno sa puno para. Poruke koje su se, takodje, mogle cuti bile su "svjetske", sa karakteristicnim insistiranjem na ljudskim pravima i pravima manjina, gradjanskom konceptu drustva, privatizaciji, slobodi medija... I svijet koji se pojavljivao na Djukanovicevim promocijama znatno je odudarao od onog sa Bulatovicevih skupova. Uz premijera je stala gotovo sva "napredna" intelegencija, Univerzitet, studenti, omladina, gotovo kompletan srednji sloj, ali i onaj koji pripada sferi sive i sumnjive ekonomije, a koji se proteklih godina brzometno obogatio. Aktuelnog predsjednika Bulatovica pratili su izdanci najnizeg drustvenog sloja, lumperproletarijat i zapustena crnogorska provincija, kojima je on, poput Robina Huda, nudio demagosku pricu o pravdi i moralu, borbi protiv kriminala, o hapsenju bogatasa, i sve to garnirajuci sve to nacionalnim i folklornim elementima svekolikog srpstva.

Bulatovic je, dakle, u svojoj kampanji isao na osvajanje takozvanih srpskih glasaca (oko 20 odsto birackog tijela), ali i na pridobijanje najosiromasenijih i ideoloski najzatvorenijeg sloja stanovnistva. Tako su mu dva dana prije zavrsetka kampanje podrsku dali celnici Saveza boraca Jugoslavije, a sjutradan i vojvoda Seselj koji je pozvao svoje birace da glas daju aktuelnom predsjedniku. Djukanovic je, sto sarmom sto ustupcima "kupio" opoziciju koja nije istakla kandidata, dajuci prvo precutno a potom i javno otvorenu podrsku premijerovoj kandidaturi. Uz njega su i tehnokratske strukture, znacajan dio cinovnickog aparata i mladje generacije biraca. Ako se popsmatraju ta dva pola, jedan na kome Bulatovica podrzavaju nacionalisti, siromasni i penzioneri, i drugi gdje iza Djukanovica stoje manjine, gradjanski opredijeljeni biraci, sloj bogatih i sloj inteligencije, onda su sanse za konacnu pobjedu prije na strani aktuelnog predsjednika nego li njegovog oponenta. To su, uostalom, pokazala sva dosadasnja glasanja na kojima je opozicija koja je imala slicnu platformu i slicnu podrsku kakvu danas ima Djukanovic, redovno gubila. Ali, da paradoks bude veci, nikada sanse na ovom prostoru za pobjedu jedne koliko toliko normalne opcije koja daje nadu, nijesu bile vece nego su to ovog puta. Sve to sto je ovih godina pricala demokratska opozicija danas, i to, vrlo uporno i vrlo odlucno, izgovara premijer Djukanovic, i to sa pozicije covjeka sa vrha vlasti koji ima znacajn upliv na policiju, medije i finansije.

Sondaze javnog mnjenja su na strani Djukanovica. Sigurnosti radi, ovih dana stab crnogorksog premijera je proveo tri paralelna ispitivanja birackog tijela na dosta velikom i reprezentativnom uzorku - rezultat na svima je bio u njegovu korist, od 12 do 15 odsto prednosti spram Bulatovica. Ali, i pored toga, neizvjesnost i predglasacka groznica trese i jedan i drugi tabor. Ulozi su veliki, moguce posljedice katastroficne, tako da su i tabori predsjednickih kandiata i ukupno biracko tijelo u svojevrsnom nokdaunu. Niko ne zna kakav ce biti ishod, a kakve reperkusije.

Marko Vukovic AIM Podgorica