MUKE S POVRATKOM SRBA U KARLOVACKOJ REGIJI

AIM, ZAGREB, 4.10.1997. U Karlovac i okolna sela i mjesta vratilo se do sada oko tri tisuce Srba izbjeglih nakon "Oluje", od cega deset posto ima potvrdu o planu povratka, tako da vecina ljudi zivi kod susjeda, rodjaka ili kao podstanari. Oni koji su dosli bez potvrde, dosli su zapravo nelegalno. Sto to znaci? Planom povratka regulira se takozvani reciprocitet. Nacelnik opcine Krnjak Nikola Bilicic o tome misli ovako: "Zelimo da se u Hrvatsku vrati onoliko Srba koliko se Hrvata vrati u Podunavlje". Naravno, to nije moguce, jer se Srbi vracaju brze nego sto se ocekivalo, ne samo iz Slavonije, Baranje i Srijema, pa to stvara problem. Zato je plan da se sto vise kuca u kojima su prije zivjeli Srbi dodijeli izbjeglim Hrvatima iz Bosne, cesto i s Kosova. Ako to ne ide dovoljno brzo, onda se kuce pale, kako je bilo nedavno oko Petrinje i Karlovca. To uglavnom rade novopridosli obijesni mjestani, ali cesto i vojnici, mahom iz navike.

Nakon odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 25. rujna da ukine pojedine odredbe Zakona o privremenom preuzimanju i upravljanju odredjenom imovinom, to vise nece ici tako lako. Tom odlukom vlasnik moze raspolagati imovinom onako kako zeli. Moze je prodati, moze je zamijeniti, moze ostati zivjeti u kuci ili na imanju, a moze je iz religijskih ili nekih drugih pobuda ostaviti crkvi, vrticu, drugu iz djetinjstva ili pak iz ljubavi pokloniti onima koji vec zive u toj kuci. Sto god napravio, njegovo je pravo. Takodjer, njegova se kuca od tog datuma vise ne moze dati nikome, ukoliko je njegova adresa poznata. Ako nije, kuca se daje na koristenje - sve do onoga casa kada se vlasnik pojavi. To moze biti bilo kada. Zakon o tome kaze ovo: "(...) kada vlasnik zatrazi povrat svoje imovine, bez obzira kada to ucini, potrebno je staviti izvan snage rjesenje kojim se njegova imovina daje na posjed i koristenje drugoj osobi". A sada finale: "(...) privremenom posjedniku i korisniku takve imovine moze se oduzeti posjed i u slucaju da mu se ne osigura posjed i koristenje druge imovine". Sto zakon jos donosi? Ako osoba koja zivi u kuci onoga koji se vratio ne zeli van iz nje, onda se vlasnik moze - zaliti. Zatim moze traziti povrat novca koji je potrosio kao podstanar, ali tek od dana kada je postao vlasnik, dakle od 26. rujna. Potom moze od osobe koja zivi u njegovoj kuci traziti "(...) placanje zakupnine, najamnine i druge naknade za koristenje imovinom(...)". I na kraju, vjerovali ili ne, svi oni cije kuce nisu useljene do 26. rujna mogu tek tako uci u svoju kucu, bez da traze iciju suglasnost da su usli. Sve ovo je zasluga Puckog pravobranitelja Ante Klarica, koji je u prvom mjesecu ove godine svoje ideje predlozio Vladi i Saboru. Naravno, o tome se od Vlade i Sabora nije cuo glas, pa se Klaric obratio Ustavnom sudu i dobio to sto je dobio. Da ne bude zabune, ta odluka je i dio medjunarodnog paketa promjena koje Hravtska mora uraditi da bi dobila kredit - umjesto sankcija.

Kako stoje stvari na terenu? Donekle drugacije. Na primjer, u opcinu Krnjak vratilo se oko 400 Srba, uglavnom bez potvrde o "planu povratka". Oni zive kojekuda i cekaju vrijeme kada ce moci u svoju kucu. Ovim zakonom to mogu, ali za to je potrebno vrijeme. U Hrvatskoj zakon postoji samo kao fasada i dok vlast odluci provesti ono sto je u teoriji sama odlucila provesti, jos ce mnogo ljudi uci u tudje kuce, a vlasnici ce i dalje biti ondje gdje jesu. Novi zakon definitivno ne postoji u praksi dolaska ljudi izbjeglih nakon "Oluje". Da bi se vratili i uopce usli u famozni "plan povratka", cime dobivaju pravo na zdravstveno i socijalno osiguranje, penziju i slicno, njihove kuce moraju biti prazne, a one to nisu. Jos jednom nacelnik Krnjaka: "Cija je kuca zauzeta ne moze dobiti potvrdu". Gdje je dakle kvaka 22? Potvrdu moze dobiti tek onda kada dodje ilegalno, dakle bez potvrde, kako bi zatrazio nazad svoje vlasnistvo - i dobio potvrdu. Hrvatska drzava tako od ljudi stvara kriminalce koji su prisiljeni dolaziti mimo zakona drzave - da bi dobili ono sto je njihovo. S druge strane, zaobilazenjem zakona koje je sama stvorila drzava od sebe stvara - paradrzavu. Jedan od uzroka svega toga jest kronicno bezvlasce i proizvoljna manifestacija emocionalnih uzbudjenja. Naime, svakom lokalnom serifu dopusteno je po vlastitoj emociji raditi ono sto je u nepisanom nacionalnom interesu - sto manje Srba to bolje, pa makar nas cijeli svijet gledao kao idiote. U tom smislu, gospodin Bilicic ima svoje vidjenje: "Ne mozemo istjerati Hrvate iz Banja Luke, a dopustiti da se vrate Srbi koji su pucali protiv nas i radili protiv Hrvatske".

Od g. Bilicica saznali smo takodjer da u selu Rastovac u Donjem Budackom zive i Hrvati iz Australije, oko devet obitelji (od 12 kuca u selu), ciji su potomci zivjeli u Vukovaru i Iloku, pa su tako i dobili kuce. Nekoliko vlasnika se pokusalo vratiti u kuce, ali nisu smjeli ni do kucnog praga. U Rastovcu su nam rekli da im je lijepo i da su vec mnogi novinari bili kod njih. Osim ljudi iz Australije, dolaze na Kordun i bosanski Hrvati iz inozemstva. Jednostavno, covjek zivi u Njemackoj i odluci da se nastani u Hrvatskoj. U svoju kucu ne moze, na primjer u Derventi, pa dodje u Hrvatsku i za nekoliko dana dobije lijepu kucu. Zatim dovede svoje rodjake, prijatelje, ljubavnicu i tako nastane selo. Takvih primjera je najvise u Tusilovicu i oko Vojnica. Postoje i ljudi, kao u selima Tocak i Donji dol, koji su rodjeni u Gajnicama ili Hrvatskom Zagorju, ali su nakon "Oluje" postali gospodari sela. Javno i otvoreno, nimalo u sjeni.

U Karlovcu je sve malo bolje, jer se vratila nekoliko stotina ljudi cija je rodbina ostala u kucama ili stanovima. Ali tamo postoji drugi problem. Nemarnost lokalnih vlasti da pomognu ljudima da dobiju svoje stanove ili kuce, jer ih nije briga da li se zakon provodi ili ne, u sto je ukljucena i policija, dok je sudstvo nemocno pred lokalnim hadezeovskim komesarima. Takvih je slucajeva u Karlovcu nekoliko stotina i sve ide veoma sporo. Primjer Danke L. je posebno zanimljiv. Nakon sto je 1992. godine otisla u Njemacku, u njezin stan je upala obitelj Sudicki iz Slunja, koji su prognanici. Danka se vratila i dobila vratima po nosu. Prije tri godine pokrenula je postupak na Opcinskom sudu u Karlovcu i dobila slucaj. Ali to nije kraj. Rjesenje o delozaciji postoji, ali nitko ne zeli napisati nalog. Danka je pisala i Tudjmanu, zatim Uredu za prognanike i izbjeglice, potom Puckom pravobranitelju i na kraju - trazenje izvrsenja delozacije u Opcinskom sudu. Od svega toga nije bilo nista. Danka u medjuvremenu zivi kao podstanar. "Ne znamo kuda sa ljudima koji zive u tom stanu. Morate znati da nisu svu ljudi cijepljeni dobrotom i da je mnoge ovaj rat iskvario. Postoje nekooperativni ljudi koji ne zele van iz stana. I sto tada da radimo?" - kaze predstojnik regionalnog ureda za prognanike g. Josip Zaborski.

U stanu Mihaila Zirica zivi gradonacelnik Slunja Milan Skukan. Stan je mogao koristiti godinu dana dok mu se ne dovrsi kuca u Slunju. Kuca je gotova, a gradonacelnik u medjuvremenu zivi na dvije adrese. Takodjer su obavijestene mnoge institucije vlasti, ali odjeka nema. Dragica Bijelic takodjer je podstanar pored "zivog" stana. Prognanici s Turnja zivjeli su u njemu i kada su se odselili, drzava je zapecatila privatan stan, koji sada pripada nikome. Slicnih primjera u Karlovcu ima na stotine, a epilog je takodjer slican - stanovi se tesko dobivaju nazad, najcesce nikad. Nakon sto izgube zivce, vlasnici stanova odlaze iz Hravtske, cime je cilj postignut.

Medjutim, postoje oni koji od svoje kuce, livade ili sumarka nece odustati. A tako se osjeca i "suprotna strana" - izbjegli ljudi iz Bosne - koji od tudje kuce nece odustati, jer svoje vise nemaju. Pitanje je samo kako ce se nazvati stanje u kojem ce se zbog licemjerja vlasti za komad zemlje ubijati izmedju sebe ljudi iz dva nesretna tabora, jer se vlast, eto, ne zeli mjesati u vlasnicke odnose.

ALEN ANIC