KO PREZIVI - PRICACE

Beograd Sep 30, 1997

Sandzak i seseljizacija Srbije

Ozivljavanjem ideje o Velikoj Srbiji Seselj je postao sustinski pobjednik parlamentarnih i predsjednickih izbora. Opasnost od novog iseljavanja Bosnjaka

AIM, BEOGRAD, 30. 9.1997.

"Cetnicki vojvoda, Vojislav Seselj ce u Parlamentu, sa 82 poslanika, dominantno uticati na donosenje svih zakona medju koje spadaju i oni o statusu manjinskih zajednica u ovoj drzavi. On je u Sandzaku dobio naklonost najveceg dijela srpskog birackog tijela sto ce nesumnjivo dovesti do porasta medjuetnickih antagonizama. Mene, medjutim, najvise plasi cinjenica da ce ovakvi izborni rezultati dodatno uticati na iseljavanje Bosnjaka u BiH, posebno iz prijepoljske i pribojske opstine u kojima je Seselj, takodje, pobijedio" - kaze za AIM, dr Rasim Ljajic, predsjednik umjerenog krila Stranke demokratske akcije Sandzaka, odgovarajuci na pitanje kako ce se u ovoj sredini odraziti fakticka pobjeda Srpske radikalne stranke, bez obzira na to sto je lijeva koalicija na prvom mjestu po broju poslanickih mjesta.

O izbornom uspjehu radikala moze se govoriti kao o svojevrsnom paradoksalnom fenomenu. Naime, brojne licnosti javno govore da je "Srbija izgubila rat" iako u njemu navodno nije ucestvovala. S druge strane, Seselj je ozivljavanjem ideje o Velikoj Srbiji uspio da "namami" biracko tijelo. Indikativno je da je to uspio u visenacionalnim sredinama, kao sto su Vojvodina i Sandzak, u kojima je vecina Srba glasala za njegovu stranku.

Analiticari najcesce pojam "seseljizacije" izjednacavaju sa "fasizacijom" Srbije. Ne radi se o jezickim zackoljicama vec o bojazni da ce se ova Republika ponovo naci na udaru medjunarodnih sankcija i izolacije, ukoliko se nastavi radikalizacija politickog prostora u Srbiji.

Tipicno je glasno razmisljanje bivseg republickog ministra za informisanje, Aleksandra Tijanica, sadasnjeg glavnog i idgovornog urednika lista "Gradjanin", koga zabrinjava razvoj dogadjaja poslije izbora:

  • Socijalisti se sada ne usudjuju da udju u stvarne drustvene i privredne reforme, jer ce na gnevu nacije zbog teskoca narednih godina ponovo profitirati radikali, koji ce dobiti sledece izbore. Mene ovi izbori ne interesuju mnogo. Oni su samo pokazatelj stanja u kome se nalazi Srbija i prosecan Srbin. Citavu narednu deceniju ocekujem jacanje svih vrsta politickih fundamentalizama, eru rasizma, zestokih unutarnacionalnih sukoba, prevlast primitivizma i ocekujem jedno stanje koje, zahvaljujuci socijalistima, mora da izbaci na povrsinu jednog vojvodu. Videcemo ko ce to preziveti".

Na slican nacin razmisljaju mnogi intelektualci, koji su upozoravali da se "bauk radikalizma" nadvio nad Srbiju pri cemu se pominje uspjeh SRS na proslogodisnjim lokalnim izborima.

U Sandzaku preovladava misljenje da ce se Vojvodjani, na primjer, lakse "nositi" sa Seseljom zahvaljujuci ne samo koaliciji "Vojvodina" nego i dobro organizovanim i politicki uhodanim strankama tamosnjih Madjara i Hrvata. Bosnjacke stranke su u odnosu na politicku klimu u Srbiji jos uvijek u povoju, a predsjednika Muslimanskog nacionalnog vijeca, Sulejmana Ugljanina, pravosudni organi privode kad god im to zatreba zbog optuznice iz 1993. godine, koja ga tereti za navodno podrivanje pravnog poretka, pokusaje secesije i terorizam. Iako je njegova koalicija osvojila tri poslanicka mjesta ostaje cinjenica da je na izbore izaslo svega 45 posto Bosnjaka - Muslimana. To znaci da i njegova zvijezda blijedi.

Na drugoj strani, bosnjacka koalicija Rasima Ljajica odustala je od izbora u poslednjem trenutku zbog onemogucavanja njenih predstavnika da budu u birackim komisijama u Peci, gdje je Ljajic racunao na dva poslanicka mjesta. Kasnije se potvrdilo da je u ovom gradu bilo mahinacija na sta je prigovore stavilo vise partija medju kojima i Seseljeva stranka.

Istini za volju, velikom uspjehu radikala doprinijele su i nesmotrene izjave, u presudnim trenucima, Sulejmana Ugljanina koje su prakticno dodatno opredjelile tamosnje Srbe da ovoga puta glasaju za Seselja. Do sada je vecina srpskog birackog tijela u Sandzaku obicno glasala za stranke na vlasti ili one koje su uz vlast. Ovoga puta vecina Srba napravila je zaokret ponajvise iz inata ili osvete prema Socijalistickoj partiji i JUL-u, ciji su lideri obecavali mnogo, a nisu skoro nista ucinili na podizanju njihovog standarda.

Strahovanje od dizanja medjuetnickih tenzija na jednom od najneuralgicnijih podrucja sadasnje Jugoslavije izrazava i predstavnik za stampu "Liste za Sandzak - dr Sulejman Ugljanin", Azem Hajdarevic.

Bosnjaci u Sandzaku, koje ne interesuje politika "osim onoliko koliko je nuzno" strahuju da ce radikali vrsiti "tiho" etnicko ciscenje ovih prostora raznim pritiscima i ucjenama. Pri tome se navodi ponasanje Seselja u Zemunu, gdje je gradonacelnik, i slucaj hrvatske porodice Barbalic koja je nasilno iseljena iz stana u kome je zivjela od 1952.godine, zatim nanosenje teskih tjelesnih povreda advokatu Nikoli Barovicu koji je branio pomenutu porodicu.

Sandzaklije, s kojima smo uspjeli da razgovaramo, tvrde da ce se zahvaljujuci politickoj orjentaciji Vojislava Seselja u nedogled odgadjati normalizacija odnosa sa BiH, kao i bitno usporiti reintegracija ove medjunarodno priznate drzave, s obzirom da su radikali postigli znacajan uspjeh, u srpskom entitetu, na lokalnim izborima.

Drugim rijecima, ocigledno je da popularnost Seselja raste zabrinjavajucom brzinom i da mu prilazi veliki broj onih koji su se razocarali u vladajucu stranku, ali i koalicije opozicionih stranaka.

Upuceniji uporedjuju Seselja sa ultranacionalistima kao sto su Zirinovski u Rusiji i Le Pen u Francuskoj. Dok njihov rejting u ovim zemljama opada u Srbiji, kao i u srpskom entitetu u BiH, Seselj postaje "ono sto je nekada bio Milosevic".

Naravno, u Sandzaku, ali i drugim krajevima postavlja se pitanje da li je on jos uvijek pod kontrolom Milosevica ili ga ovaj istura da govori ono sto i sam misli, ali ne zeli da kaze zbog pritiska medjunarodnih faktora da do tanciuna sprovede ono sto je u Dejtonu/Parizu potpisao.

Ejub Stitkovac (AIM)