TURIZAM NIJE SAMO SUNCE I MORE

AIM, ZAGREB, 24.9.1997. Do kraja ove godine u Hrvatskoj ce biti ostvareno oko 30 milijuna turistickih nocenja, odnosno 35 posto vise nego li 1996. Drzavni proracuni govore da ce turisticka potrosnja doseci oko 14 milijardi kuna, ili 2,2 milijardi dolara, pa ce i pored promjena u odnosima valuta biti veca za oko 350 milijuna dolara. Na osnovu ovih, za mnoge iznenadjujuce dobrih rezultata, jer planirao se porast od oko 20 posto, sluzbena politika slavodobitno uzvikuje: turizam se vratio kuci. Racuna se da su stranci ostvarili preko 23 milijuna nocenja, a prednjacili su Nijemci, Cesi, Talijani, Austrijanci i Slovenci, dok je izostao masovni povratak Britanaca, Francuza, Nizozemaca, Svedjana i drugih evropskih ljetnih nomada. Ono sto je najvise razveselilo hotelijere je da se turizam konacno vratio i u Dalmaciju, pa je tako na zadarskom podrucju u odnosu na lani zabiljezen porast od cak 210 posto, sibenskom od 181, a na dubrovackom i splitskom podrucju promet je udvostrucen. Glavna destinacija i dalje je Istra, koja je ostvarila 41 posto od ukupnog turistickog prometa u drzavi, a slijede Hrvatsko Primorje i Kvarner sa 26 postotaka.

Nema sumnje da ovi podaci govore o definitivnom pocetku mirnodopskog razdoblja i da su guzve na cestama i mnogim ljetovalistima podsjecale na zlatna vremena kada se trazila soba vise. Narodna banka Hrvatske objavljuje da je u njenim rezervama zavrsilo oko 150 milijuna dolara, a vlast se hvali kako se turisticki promet priblizio prijeratnoj 1990. godini. Ovogodisnja turisticka zetva, kako rekosmo veca od ocekivanja, proizvela je euforiju kojoj po svemu sudeci ipak nema mjesta. Naime, turisticki sefovi uporno usporedjuju ovu godinu sa 1990.-om, iako svi znaju da je ona bila jedna od najlosijih, jer nakon poznate balvan-revolucije u kolovozu te godine najveci dio turista panicno je usred sezone napustio hrvatsku obalu. Te je godine zabiljezeno 34 milijuna stranih i 18,5 milijuna domacih gostiju, ili ukupno 52,5 milijuna, sto je primjerice devet milijuna manje nego li godinu ranije, ili cak za 16 milijuna manje nego li rekordnih 1986. i 1987. godine.

Tih rekordnih godina samo su Nijemci ostvarivali preko 17 milijuna nocenja, a zajedno sa Talijanima maltene jednak broj kao ove godine. Usporedba sa 1990., pa onda naravno i sa svim drugim prijeratnim godinama, pati od nekih "tehnickih" manjkavosti, jer u rekordnim godinama domaci su gosti ostvarivali preko 26 milijuna nocenja, od cega je samo oko osam milijuna otpadalo na Hrvatsku. Najvise (tadasnjih) domacih gostiju dolazilo je iz Srbije i Slovenije (po sest milijuna), a potom iz BiH - oko cetiri milijuna. Danas su to naravno stranci, s tim da znacajnu brojku sada cine tek Slovenci, ponesto je onih iz Bosne i Hercegovine, a Srbijanaca vise nema. Istina, ovog ljeta zabiljezen je dolazak neznatnog broja turista iz SR Jugoslavije, ali sada se oni broje na prste jedne ruke a ne kao nekada u milijunima.

U Bolu na Bracu, koji je ove godine bio puniji nego li i u najboljim predratnim vremenima, ispricali su nam da je jedan srpski novinar sa obitelji pokusao preko turistickog ureda naci smjestaj, ali nitko ga nije htio primiti. Nismo uspijeli saznati ime, ali nam sami turisticki radnici rekose kako razumiju svoje sumjestane jer jos je rano, ali da ce uskoro za godinu-dvije i to biti normalno. Kad smo vec kod ovog primjera, recimo da su vikendice vlasnika iz SR Jugoslavije, osim onih koje nisu prodane, date na koristenje ucesnicima Domovinskog rata, da ce jedan dio zasigurno biti i prodan, kao sto se to uostalom cini i u drugim primorskim mjestima, primjerice Starom Gradu na Hvaru. Sto se tice odmaralista ona su konfiscirana i bit ce prodana. Za sada se ni Slovenci ne mogu koristiti svojim nekadasnjim odmaralistima, jer hrvaski zakoni ne dopustaju vlasnistvo stranih drzavljana nad nekretninama. Problem vlasnistva sasvim sigurno Hrvatska nece moci rjesavati jednostrano, vec ce odmaralista i vikendice biti predmet razgovora o sukcesiji, ako nisu u pravu oni koji tvrde kako su se Hrvatska i Jugoslavije vec dogovorili da ti objekti budu zapravo dio naknade za ratne stete.

Kad se, dakle, vec inzistira na usporedbama sa prijeratnim godinama onda je potpuno jasno da se "pravi stranci" i nisu vratili u tako velikom broju i da statisticki podaci kriju raznolike zamke. Slicno je i sa brojem domacih turista, jer statistika biljezi njihov apsolutni i relativni pad, ali opet ne onoliko koliki on stvarno jeste. Razlog je u tome sto se sada svaki vikendas smatra turistom, bez obzira sto on zapravo boravi u svojoj kuci za odmor. Najeklatatniji primjer je otok Vir. Dnevna izvjesca su govorila da je tamo oko pet-sest tisuca turista, a zapravo se radilo o brojnim vlasnicima vikendica koji od prije nekoliko godina, bez obzira sto borave u svojoj kuci, sto placaju poreze i komunalne naknade jos izdvajaju desetak ili vise kuna dnevno za boravisnu taksu. Njihova stvarna potrosnja zapravo je nula, ili jos i manja ako usput uhvate kakvu ribu ili izvade koju skoljku, jer ono sto nisu potrosili u Zagrebu samo su u tim ljetnim danima kupili na Viru, ili negdje drugdje.

Upravo zbog ovih razloga, ali i zbog cinjenice da se dnevni pansion prodavao izmedju 30 i 60 maraka (uz neke iznimke), te da je bilo mnogo onih koji su ove godine ljetovali u privatnom smjestaju, pod satorom ili dosli vlastitim brodovima, upitna je i brojka od oko 466 kuna ili 133 maraka potrosnje po danu. Bilo je naravno i onih koji su trosili i znatno vise, ali to se sasvim sigurno ne odnosi na sve brojnije Cehe ili Madzare. Upravo protiv Ceha u dijelu hrvatskih medija bila se digla velika galama, jer od kud im pravo da sa sobom ponesu sve prehrambene namirnice, pa cak i peku kruh? Neukus je isao dotle da se trazilo da ih se izbaci iz nekih auto-kampova, tako da se hrvatska vlada morala ispricavati Ceskoj. A razlog zasto su Cesi, ali no samo oni, vec i Madjari, Nijemci, Talijani dolazili krcati hranom i picem je u visokim hrvatskim cijenama. Primjerice u Punta Skali, nedaleko Zadra, u srpnju je boravilo oko 500 gostiju, njihova vanpansionska potrosnja je otprilike bila pola piva dnevno, a dobro opremljena samoposluga pravila je dnevni promet od oko 1000 kuna.

Sve to govori u prilog sumnji o 2,2 milijardi dolara deviznog priliva i priblizavanju prijeratnim rekordima. Ovogodisnji rezultati ohrabruju, ali euforiji doista nema mjesta. Pogotovo kada se zna da je Hrvatska uz iznimku Slovenaca, donekle Nijemaca i Talijana, postala destinacija za siromasnog gosta koji u krajnjoj liniji i trosi ono sto mu se nudi - more i sunce. Hrvatski turizam, opet cast iznimkama, kao sto su dijelovi Istre i neki otoci, zapravo je sto se ponude tice vratio na svoje pocetke. Svi bi da u tih udarnih sesdesetak dana zarade za cijelu godinu, po principu oderi koliko mozes. Najeklatantniji je, mozda, primjer jedne dubrovacke plaze gdje se upotreba WC-a placala vjerovali ili ne 20 kuna. Hoteli na hrvatskom Jadranu najcesce su stari i neudovoljavaju evropske kriterije kvalitete. Neki se kite oznakom A kategorije, a da istodobno u sobama nemaju ni ventilator, a kamo li hladnjak ili televizor sto je minimalni standard u svijetu. Za turisticki slogan odabran je: Hrvatska raj na zemlji, sto bi moglo vaziti tek za prirodu, ali ne i za pakleno-paprene cijene i neodgovarajucu uslugu.

S druge pak strane i oni koji su dobro poslovali pitaju se sto ce biti s nama? Ni oni koji su oborili sve rekorde nisu sigurni sto ce se dogoditi dogodine, jer drzava nije ucinila gotovo nista da se turizmu, koji je navodno jedan od hrvatskih prioriteta, pomogne. Jos uvijek se vuku dugovi iz vremena kada gostiju nije bilo ni za lijek. Razumijevanja je bilo za kronicne gubitase, ali ne i za one koji su ove godine napunili drzavnu kasu, a sve to uz prosjecnu placu od tek 400 ili 500 maraka i to isplacivanu sa ogromnim zakasnjenjima. Uspjesne ugostiteljsko-turisticke kuce ce zbog ranijih dugovanja postati u najvecem broju slucajeva vlasnistvo banaka, sto ce reci drzave i predvidja se da je zapocela jos jedna velika pljacka, to jest privatizacija. Drzava umjesto da turizmu pomogne reprogramiranjem dugova ide tako daleko da ne zeli ni cuti da se ovoj grani smanji porez na dodatnu vrijednost od 22 posto sto ce se primjenjivati kao jedinstvena stopa u cijeloj zemlji.

Zato ako su mnogi i bili iznenadjeni povratkom turista, ne bi trebali biti iznenadjeni ako dogodine ne bude najavljenog rasta od dodatnih 10 posto, a pogotovo ne ocekivanog deviznog priliva. Hrvatski turizam naprosto, kada je pravi gost, s debelom novcarkom u pitanju, nije atraktivan, te ce i pored toga sto je skup privlacit ce sve vise onih iz zemalja u tranziciji. Na prvi pogled izgleda apsurdno, ali nije. Onaj koji ima novaca ne zeli da ga deru zbog sunca i mora, a onaj koji nema njemu je dovoljno i plavetnilo Jadrana, a ostalo ce i dalje donositi sa sobom i piti pola pive dnevno.

GOJKO MARINKOVIC