DOGOVOR KOALICIJU GRADI
SLUCAJ OSTOJIC ili KAKO SE VOLE SDS, SDA I HDZ
AIM, SARAJEVO, 23.09.97. Za posljednjih pet godina celnici triju vladajucih stranaka u BiH putovali su zajedno od Lisabona, Londona, Zeneve, Bona, Atene, Beca, Rima, Njujorka, Vasingtona, do Dejtona ili Sintre, te za inim okruglim stolovima, uz osmjehe, pregovarali, dogovarali, razmjenjivali i odredjivali subine milijuna Bosanaca i Hercegovaca. Kada su ih, konacno, pod pritiskom americkih tutora odredili posljednjim Mirovnim sporazumom, pored obustave sukoba, jos jednom su vlastorucno potpisali svoje neraskidivo partnerstvo, ekskluzivnost svojih SDS, SDA i HDZ partija u odlucivanju, egzistiranje Republike Srpske, izbore na kojima ce se ponovno svi zajedo pojaviti kao i 90-te, i slicno. No, posljednje zasjedanje Parlamentarne Skupstine BiH naprasno je "iznenadilo" celnike Stranke demokratske akcije. Otkud Velibor Ostojic (SDS) u Komisiji za ljudska prava? Pa jos predsjednik!? Ko ga izabra, cija je to podvala, otkud takav "previd"? Potom solomonsko rjesenje - pa da, kriva je opozicija! Sto nam nije rekla o kome se radi?
No, krenimo redom. Tog 16.rujna na zasjedanju Parlamentarne Skupstine BiH pred zastupnicima se nasao prijedlog predsjednika skupstinskih Komisija, medju njima i pomenutog V.Ostojica za predsjednika Komisije za ljudska prava, izbjeglice i azil. Sarajevski su mediji, izvjestavajuci sa skupstine, lakonski prenijeli izabrane predsjednike komisija ne osvrcuci se na cinjenicu ko je ko, i kojom komisijom predsjedava. Jedna je agencija ipak (Alternativna informativa mreza) odreagovala na Ostojicev izbor i zatrazila komentar potparola SDA Ismeta Grbe o jednoglasnoj podrsci novopecenom zastitniku ljudskih prava, kojeg su ovdasnji mediji tijekom rata karakrerizirali kao najveceg zlocinca u Karadzicevoj sviti. Jedna je novina ipak ("Oslobodjenje") objavila to reagiranje i Grbinu tvrdnju da je takva odluka od SDA "iznudjena", i lavina je krenula. Reagovala su udruzenja izbjeglica, raseljenih lica, Ugrozenih naroda, logorasi, nevladine organizacije, intelektualci, stranke, pojedinci... te se cinilo kao da je Ostojic bas tog dana "pao s neba" sto u Skupstinu, sto u Komisiju za ljudska prava, a najvise u fotelju njenog predsjednika.
Predsjedavajuci Doma naroda Avdo Campara ce lavinu reakcija pokusati zaustaviti izjavom kako lideri opozicijskih stranaka dezinformisu javnost tvrdeci da su "glasali protiv Ostojica, a poslanici SDA za njegov izbor". Sto, veli Campara, "nije tacno". Dakle, svi su digli ruke za Ostojicev izbor. Objavljeni stenogrami pokazali su, pak, da je prilikom glasanja zastupnik UBSD, Sejfudin Tokic, glasao protiv prijedloga predsjednika skupstinskih komisija, a da su cetvorica zastupnika bila suzdrzana. Medju suzdrzanima, opet, nisu se nalazili zastupnici SDA ili Stranke za BiH vec, za razliku od njih, opozicija iz Republike Srpske! Zasto je gospodin Campara putem medija plasirao neistinu i da li ce za to snositi konzekvence, odredjivat ce ili skupstinaska sala ili sud, s obzirom na posljednju Tokicevu najavu da ce traziti smjenu Campare koji je laznim iskazom nanio stetu opozicijskoj UBSD.
Ono sto cudi je pokusaj celnika SDA, pogotovu pomenutog Campare, da citavu pricu prikazu kao slucajni incident, ili sto bi kopredsjedavajuci Vijeca ministara Haris Silajdzic rekao "mehanicko dizanje ruku"!? Naime, Velibor Ostojic nije, naravno, pao s neba u Komisiju za ljudska prava vec su ga u tu Komisiju jos u maju ove godine izabrali zastupnici istog parlamenta, i to ponovno vecinom glasova iskucivo SDS, SDA i HDZ, a uz protivljenje opozicije. Tadasnjim je Ostojicevim ulaskom u Komisiju za ljudska prava samo nastavljeno vec kontinuirano glasanje vladajucih stranaka za prijedloge koji dolaze iz bilo koje od te tri stranke. Podsjecanja radi, na svom prvom zasjedanju Parlamentarne Skupstine BiH zastupnici SDA i HDZ su dizanjem ruke za predsjedavajuceg Predstavnickog doma izabrali Slobodana Bijelica, kadnidata SDS-a, mada mu je protukandidat bio opozicionar iz RS, Savo Loncar, covjek koji je na ovom posljednjem zasijedanju, za razliku od esdeaovaca, bio suzdrzan pri odabiru Ostojica!
No, idemo dalje. Pred samo zasjedanje sporne Parlamentarne skupstine utvrdjivani su prijedlozi predsjednika komisija na Skupstinskom Kolegiju (u kojem opet sijede iskljucivo clanovi SDS, SDA i HDZ. Dakle, prijedlog Velibora Ostojica za predsjednika Komisije za ljudska prava, upucen na glasanje zastupnicima, utvrdili su svojevoljno Slobodan Bijelic, Ivo Lozancic i, nitko drugi do - Avdo Capara!
S druge strane, rasprava o izboru Ostojica - u koju se sada ukljucuje i kopredsjedavajuci Vijeca ministara, Haris Silajdzic, cija je prvotna izjava kako "nije obracao paznju, nije citao" dovedena u pitanje kasnijim decidnim tvrdjenjem kako niko nije reagirao na Ostojica sto se moze izjaviti samo budnim pracenjem tijeka zasjedanja - s kolosjeka podrske vladajucih SDA, HDZ i Stranke za BiH prenosi na pitanje sta je za to vrijeme radila opozicija. Kao za slamku spasa Campara i Silajdzic uhvatili su se tvrdnje kako niko nije spomenuo imenom i prezimenom Velibora Ostojica i rekao sta misli o njemu. Jer, da je to opozicija uradila, oni bi, vele, sigurno glasali protiv!? Stenogram sa sjednice uistinu pokazuje da nije pomenuto ime V. Ostojica, a da je svoje iznenadjenje i negodovanje predsjedavajucim upravo njegove Komisije S. Tokic izrekao rijecima "u najmanju ruku meni bi puna logika bila da predsjednik Komisije za zastitu ljudskih prava bude iz opozicije, jer je sasvim jasno u ovoj zemlji od cije se strane krse ljudska prava, te je onda neumjesno da sada zastitu ljudskih prava vrsi neko iz vladajucih partija". Da je za predlozenog predsjednika Komisije pored Ostojicevog bilo bar jos jedno ime, jos bi se i moglo lamentirati s tim na koga li je to Tokic mislio. Ovako sve lici na igrariju kao kad bi, primjerice, neki medij objavio da je predsjednik jedne vladajuce stranke i predsjedavajuci Predsjednistva BiH upleten u malverzacije s donacijama, pa se poslije "vadio" rijecima "a otkud znate na koga smo misli, kad nismo naveli ime!?" Uotalom, ime Velibora Ostojica za predsjednika Komisije za ljudska prava vrlo je jasno i glasno pomenuo predsjedavajuci S. Bijelic, sto brojni zastupnici koji su glasali za njegov izbor nisu mogli cuti jedino ako su bas svi u tom trenutku rukama cvrsto zacepili usi.
Velibor Ostojic je legalni predsjednik Komisije za ljudska prava, izbjeglice i azil ove drzave. Na to mjesto postavile su ga, prethodnim predlaganjem, a potom glasanjem vladajuce tri jednonacionalne stranke i njihovi koalicijski sateliti. Ko je covjek kojeg su nam odredili kao zastitnika ljudskih prava znaju oni cija je prava Ostojic za vrijeme rata onako "stitio", a po nekim naznakama njegovim bi se rabotama mogao pozabaviti i Haski tribunal. Bosanskohercegovacka javnost, do tada, ima pravo znati kako se tri jednonacionalne stranke iznova dogovaraju o njenoj buducnosti: prvo u zatvorenim krugovima, a potom mehanickim dizanjem ruku po "sistemu kako stranka naredi". Slucaj Ostojic tek je dio onoga sto je uzburkalo javnost kad joj je napismeno servirana ogoljena i nefrizirana istina, bez demagoskih fraza ili pustanja bijelih golubova u Foci (skup SDA, '92.) "da se zlo vise nikada ne ponovi". No, pokusaj prikrivanja istine sa jednog javnog zasijedanja Parlamentarne skupstine, automatski pokrece pitanje - sta se sve onda desavalo na zatvorenim susretima SDA-SDS-HDZ u pomenutom Lisabonu, Londonu, Zenevi, Bonu, Becu, Njujorku, Vasingtonu, Dejtonu... Nije valjda da nam je nesto presuceno, ili da ima neke istine u "mrskom dezinformiranju javnosti" o pokusajima trojne jednonacionalne podjele zemlje, protjerivanju nepodobnih, razmjenjivanju teritorija, trgovini ljudima, prodaji Srebrenice, malverzaciji donacijama, otimacini stanova... Vjerojatno opet neki previd. Ma, to oni samo nisu obratili paznju, nisu citali...
Drazena PERANIC