SLABE TACKE BILJANE PLAVSIC

Beograd i lokalni izbori u RS

Banjaluka, 23. septembar 1997. (AIM)

Prvo sto se moglo primjetiti je da se Beograd nije mnogo uzbudjivao oko rezultata lokalnih izbora u Bosni i Hercegovini, odnosno u Republici Srpskoj. Za to sto su se ovi izbori sa vise uzbudjenja komentarisali u Vasingtonu nego u glavnom gradu Srbije svakao ima razloga. Najocigledniji je onaj, da se zavrsavala predizborna kampanja za izbore za parlament i predsjednika Srbije, a rezultati u RS su bili takvi da se nisu mogli bez komplikovanog objesnjenje koristiti u zavrsnici.

Dan poslije lokalnih izbora u Bosni predsjednik SRJ Slobodan Milosevic je - otvarajuci autoput Feketic - Subotica - rekao da se u Dejtonskom sporazumu "interesi medjunarodne zajednice, intresi naroda RS i interesi SRJ poklapaju". Ostajuci neutralan "na svoj nacin" on je odredio da je "prvi zadatak u RS da rukovodstvo bude jedinstveno, a ne da se medjusobno bori za vlast". Kako se to obezbjedjuje, za Milosevica nema dilema: "Narod u RS trebe da izabere rukovodstvo koje ce biti jedinstveno... To jedinstvo je neophodno u interesu naseg naroda".

Zoran Lilic, predsjednicki kandidat SPS, je nekoliko dana kasnije pohvalio gradjane Republike Srpske koji su masovno izasli na izbore jer shvataju "ozbiljnost politicke krize i moguce jos ozbiljnije posljedice". Sada: " Ostaje da to shvate i odgovorni rukovodioci." Jer: "niko nema pravo da radi svoje politicke pozicije, jos manje zbog interesa ili sujete, dovodi u pitanje RS." Na kraju, Lilic je rekao da su "pravo demkratsko rjesenje izbori. Parlamentarni i predsjednicki. Neka svako provjeri svoj legitimitet u narodu."

Promjene i nadanja

Znatno odredjenije je odnos vladajuce partije u Srbiji prema biljani Plavsic definisao visoki funkcioner SPS-a Milorad Vucelic:"Bilo je pogresno kandidovati Biljanu Plavsic za predsjednika na nacin na koji je to ucinila SDS. Uvijek je problem kad se neko postavi na izvjesnu funkciju u drzavi, a racuna se da ce biti marioneta." Vrlo zabrinut sto je Plavsic sada postala marioneta drugih snaga, Vucelic, ipak, zakljucuje da ni Amerikancima nije cilj da (RS) dijele, jer u Dejtonskom sporazumu nema govora o podjeli RS i sva nasa nadanja moraju da idu ka tome".

Vojislav Seselj, lider radikala, izbore u RS tumacio je kao ocigledan poraz predsjednice Biljane Plavsic. To je nastavak jedne krajnje konsekventne politike, koja se, sto se radikala tice, pokazala prilicno djelotvornom. Iako priliv SDS-ovih glasova u "radikalske mjesine" nije bio onoliki koliko se ocekivalo, ipak, je dobitak toliki da je vrijedilo, cesto i bez mjere i granica, kritikovati Plavsickinu pobunu. I bez obzira sto je njihov koalicioni partner SDS uglavnom najuren iz krajiskog dijela RS, radikali su za sada ostali najjace vezivno tkivo u drzavi Srba na zapadnoj obali Drine.

U SRJ niko od direktnih podrzavalaca Biljane Plavsic se poslije lokalnih izbora u Bosni nije oglasio. Toliko su bili zabavljeni dilemom izbori ili bojkot.

Svakako je najinteresantnije sta ovi rezultati znace za predsjednika SRJ, koji je - osim sto je na tom polozaju - potpisnik Dejtonskog sporazuma i politicar od najdirektnijeg uticaja na mnoga vazna zbivanja u RS. Utisak je, dakle, da Milosevic moze biti zadovoljan najavom stanja koje nose rezultati ovih, na trenutke, dramaticnih izbora.

SDS-u su potkresana krila, radikali su ojacali, ali ne tako da bi to bilo presudno vazno, a Socijalisticka partija RS i lijeve partije su ocigledno u usponu. Prednost dvije pratece partije se u buducnosti realno moze uvecati. Prije svega zbog toga sto je SDS, slijedeci put trasiran na Palama, sebe dovela do stanja gotovo kriminalizirane (maltene teroristicke) organizacije u medjunarodnoj javnosti i politickim krugovima. SDS vise niko ne respektuje, nego je trpe. Na prvoj krivini kazne (pa ni odmazde) nece izostati. Zatim, unutrasnja struktura SDS takodje je znatno ruinirana cime ce njena privlacnost za one koji vole da budu sa jakima biti sve manja.

Milosevicev put

Zasto bi ovo moglo biti dobro za ulogu i uticaj Milosevica? Zato sto je Slobodan Milosevic najjaci u takvim pat-situacijama. Sada se znatno poboljsava njegov polozaj u odnosu na ono stanje iz predizbornog perioda kada je Milosevic kontaktirao sa Krajisnikom, a izbjegavao pritiske americkog drzavnog sekretara Medlin Olbrajt da "bez ostatka" podrzi predsjednicu Plavsic. Poslije se ispostavilo da i Amerikancima za spas izbora treba dobra veza sa Krajisnikom. Tako je Milosevic, ne slusajuci Olbrajtovu, poslije bio i pohvaljen kao covjek koji je (sa Tudjmanom) pomogao u vaznom trenutku.

Izborni rezultati su pokazali svima ono na sta je Milosevic "tipovao" - da su dometi akcije Biljane Plavsic prilicno ograniceni. Ona je zaista razdrmala SDS do mjere da taj monolit dotjera do snage i oblika politicke stranke, ali nije uspjela da sacuva prvobitno odusevljenje i povjerenje naroda nego je sve, ma sta njena namjera bila, dovedeno do opasnog teritorijalnog sukoba istok - zapad RS. Ocigledna bliskost i zavisnost od SFOR-a doveli su je u poziciju slicnu onoj u kojoj je ona bila i kao nacionalista: samo ultra-nacionalisti su nju onda mogli da prate kao sto to danas mogu samo oni koji su "operisani od straha od buducnosti". Odnosno, mjera u kojoj Plavsic danas, bjezeci od Pala, uvazava strahovanja Srba u RS za njihov nacionalni status cini se vecini njih, prema rezultatima izbora, suvise "slobodnim".

To sto impulsivna predsjednica RS, dijelom iz emotivnih razloga, nije nasla nacin da dodje u partnerski kontakt sa Milosevicem ukazace joj se kao ozbiljan problem. Kvadraturi kruga srpskog nacionalnog problema, s koje god strane se pridje, naidje se na Milosevica.

Ali, svako ko misli da ce predsjednik SRJ sada sve karte baciti na Krajisnika i Pale grijesi. Nisu Robert Frovik i kompjuteri OSCE jos ni prebrojali glasove sa lokalnih izbora, a Milosevic je vec u Banjaluku poslao sefa tajne policije Jovicu Stanisica. To nova izborna trka pocinje. Noze li Biljana Plavsic izgubiti poziciju sudije i biti tjerana u trku za predsjednika RS, odnosno da li je to jadini cilj predlagaca takvog rjesenja? Takva pitanja ce se narednih dana otvariti kao babuske.

Volja naroda u RS je proces sa nizom nepoznanica za brojne poslenike u danasnjoj Bosni. A udio SRJ i Milosevica u tom procesu samo je na prvi pogled iskljucivo aktivan. Buducnost RS kroji se zaista i u Beogradu, ali i buducnost SRJ gotovo sasvim je limitirana zbivanjima u RS.

Petar Reljic