MRAK HRVATSKOG SVIJETLA

AIM, ZAGREB, 19.9.1997. Od ponedjeljka 8. rujna Zagrebom kruze trojke "Elektre" (po dva elektricara i jedan privatni policajac iz agencije "Sokol") i iskljucuju elektricna brojila svim onim gradjanima cije je dugovanje vece od 5000 kuna. Koliko je tih neurednih platisa tocno se ne zna, ali je poznato da se dug za neplacenu elektricnu energiju u hrvatskoj metropoli popeo na cak 295 milijuna kuna (oko 84 milijuna maraka) i da se lavovski dio odnosi na poduzeca. Za pretpostaviti je da ce tako najmanje nekoliko tisuca gradjana Zagreba ostati u mraku, jer nisu imali novaca za placanje struje. Nema amnestije ni za koga, pa se satovi podjednako bescutno plombiraju umirovljenicima, prognanicima, ratnim veteranima i invalidima, jer zakoni trzista su neumoljivi, a "Elektra" nije socijalna ustanova.

Negdje u isto vrijeme kada su trojke mraka krenule metropolom novine su objavile kako je Predsjednicki ured kupio novi avion, a neki detalji iz zivota i rada mladjeg sina Nevenke Tudjman - Sinise Kosutica punili su stupce novina. Mladji predsjednikov unuk nije uspjesni biznismen i bankar kao nesto stariji mu brat Dejan, ali zato pokusava biti automobilisticki as. Napustio je karting utrke i presao u jacu kubikazu i sudjeluje u utrkama za prvenstvo Hrvatske. U pripremama za nedavno odrzanu utrku na pisti na Grobnickom polju, Sinisa je uspio unistiti cak devet automobila "Skoda felicija". Za razliku od drugih takmicara koji su uspjeli kupiti najvise desetak sati priprema na ovoj poznatoj pisti, jer sat stoji 208 kuna, Sinisa se za utrku, sto je odrzana sredinom rujna, pripremao jos od mjeseca ozujka. Za to vrijeme poderao je 80 kompleta trkacih guma. Jedna guma u maloprodaji stoji oko 500 kuna, pa pomnozi li se to sa 320 ispada da je ovaj novopeceni ljubitelj brzina spiskao samo na gume oko 160 tisuca kuna. Naravno da to sve skupa nije islo iz njegova dzepa, jer za razliku od jadnih Zagrepcana koji nemaju za struju, Sinisa ima brojne sponzore koji se otimaju da mu budu na usluzi.

Ove dvije hrvatske slicice dramaticno i paradigmaticno upucuju na nezaustavljivi proces pauperizacije velikog dijela stanovnistva, ali istodobno i na stvaranje i jacanje kaste novih, bezdusnih i od drzave proizvedenih bogatasa. No, iako je evidentno da oko 900 tisuca penzionera zivi sve gore, te da su Tudjmanova predizborna obecanja o povecanju primanja od oko 25 posto bila tek ludom radovanje, da se prava iz Zakona o braniteljima ne mogu ostvarivati jer za njih nema novaca, da su porasle cijene struje, plina, grijanja..., da je prosjecna placa oko 670 maraka, a da za egzistencijalni minimum cetvoroclane obitelji treba preko tisucu i sto maraka, vlast uporno ponavlja kako Hrvati zive sve bolje i bolje.

I ne samo to. Unatoc tomu sto sindikati, umirovljenici i politicke stranke, posebice SDP, upozoravaju da novopredlozeni zakon o mirovinskom osiguranju donosi jos gore sutra za brojne umirovljenike, svi su izgledi da ce ga Sabor ipak usvojiti. Vlada jednako tako ne odustaje od namjere da od 1. sijecnja 1988. godine uvede jedinstvenu stopu poreza na dodatnu vrijednost od 22 posto. Premijer Matesa i njegov zamjenik Skegro, koji je odnedavno i ministar financija, uporno ponavljaju da nece biti porasta cijena, niti ce se taj porez odraziti na zivotni standard stanovnistva. Vlada ne zeli ni cuti primjedbe da ne postoji zemlja u svijetu koja ima samo jednu poreznu stopu, a ako i ima onda obavezno postoje pojedini proizvodi i grane koji su od njega izuzeti. Skegro to, kao i obicno, izjavljuje bahato i bez ostataka, iako na novinarsko pitanje da li je bilo pokusaja da se simulira sto ce ovaj novi porez donijeti, lakonski odgovara da je upravo on strucnjak za simulacije, ali da je to u ovom trenutku nemoguce uciniti. S druge, pak, strane Vladu ne zanimaju izracuni uglednih strucnjaka iz Instituta za javne financije i Drzavnog zavoda za statistiku kako bi uvodjenje jedinstvene stope moglo dovesti do rasta cijena od oko pet posto, pri cemu ce najgore proci sirotinja. Naime, prehrana bi poskupila za oko 11, prijevoz za pet, a obrazovanje i kultura za 11 posto. I tako dok ce rasti cijena kruha i mlijeka, padat ce automobilima, bundama, svemu onome sto se u siromasnim zemljama naziva luksuz.

Zabranom uvoza mesnih preradjevina iz Madjarske, gdje su maltene duplo jeftinije nego u Hrvatskoj, Vlada je vec udarila svoje gradjane po prstima, a povecala je i carine na uvoz prehrambenih proizvoda, sve zbog navodne zastite domace proizvodnje. Nazalost, to nije dovelo do pada cijena na domacem trzistu, pa ce gradjani osim sto im je sada onemogucen shoping-turizam, biti kaznjeni i dodatnim porezom. Sve se to dogadja u vrijeme kada se naveliko prica kako je Hrvatska zemlja sa najvecim stopama rasta u svijetu, ali gdje nezuaposelnost nikako da padne ispod 16 posto. Istodobno je desetinama tisuca ljudi ukinut status prognanika, jer se navodno imaju gdje vratiti. Tocno, imaju, ali sto ce raditi u Kninu, Drnisu, Vukovaru?

Vladu kao da jedino zanima kako ce napuniti budzet, a zatvara oci pred cinjenicom da je Hrvatska ovoga casa zaduzenija nego u vrijeme Jugoslavije, to jest da je svaki njezin gradjanin opterecen sa preko tisucu dolara kredita, te da je unutarnja nelikvidnost dosegla zapanjujucih devet milijardi kuna. Vladu to ne zabrinjava, iako se radi o cifri koja je priblizno jednaka primarnoj emisiji novca. Premijer Matesa ovih je dana na Zagrebackom velesajmu u razgovoru s privrednicima potvrdio novi ostri kurs: "Od danas vlada samo trziste i nemojte nama plakati vec pocnite se rjesavati vlastitih slabosti". To je u najmanju ruku cinicno kada se zna da su najveci duznici drzavna poduzeca za koja vrijede pravila socijalisticke planske proizvodnje, a za ona ostala kapitalizam je po Matesi zapoceo vec danas. Matesa nema ni trunke razumijevanja ni za turizam. To je po njemu samo jedna od privrednih grana, istina znacajna, ali zasto bi bas njoj drzava pomagala. Ne zanima ga sto to cine sve turisticke velesile i sto ce hrvatski turizam, koji se ove godine jedva vratio kuci, naredne godine biti jos manje konkurentan. Mi hocemo nasih 22 posto, a vi smislite kako cete to platiti - neumoljiv je prvi hrvatski tehnokrat.

Otvarajuci Zagrebacki velesajam hrvatski je predsjednik Tudjman iznio podatak da je rast hrvatskog brutto proizvoda otprilike izmedju sest i sedam posto, a bit ce jos veci u slijedecem srednjerocnom razdoblju. Tudjman ne priznaje da je nezaposlenost oko 270 tisuca, vec oko 160 tisuca, a po njemu i to ce se do

1. godine prepoloviti jer ce se godisnje otvarati od 40 do 50 tisuca novih radnih mjesta.

I tako dok na pragu 21. stoljeca Hrvatima uskracuju elektricnu zarulju, covjek koji kao od sale kupuje nove mlaznjake i ciji unuk za zabavu unisti nekoliko stotina tisuca kuna, obecava svom narodu svijetlost, nudeci mu skorasnji povratak tamo gdje je vec bio, to jest, nudeci mu standard iz vremena "mraka". Pritom nista ne govori o tome kako ce umirovljenici prezivjeti sa nekoliko stotina kuna, ili kada ce im biti vraceno 40 opljackanih mirovina, ili barem povecana sadasnja mirovina za obecanih 25 posto. Tudjman se razbacuje sa podatkom da su place porasle za 20 posto, ali uporno presucuje inflaciju, odnosno ne govori o stvarnim podacima o troskovima zivota u zemlji u kojoj za sto maraka jedva prekrijete dno plasticne vrecice. Zato je i njegova parola: Zivjela stabilna kuna i puni budzet, a za ostalo koga briga?

GOJKO MARINKOVIC