SPORAZUMEVANJE PRED IZBORE
Susret Milutinovic - Granic
Potpisi dva ministra na nekoliko sporazuma pre svega su posljedica medjunarodnih pritisaka, ali i mnogo vise od toga. Rezimi u Beogradu i Zagrebu, zele jasno demonstrirati da se bez njih - ovakvih kakvi su - ne moze rijesiti niti jedan znacajan problem u regionu, pa spremno daju podrsku jedan drugome kada treba na unutrasnjo politickoj sceni.
AIM, BEOGRAD, 19. 9. 1997.
Susret ministara vanjskih poslova SR Jugoslavije i Hrvatske, Milana Milutinovica i dr Mate Granica u Beogradu (15. septembar) i potpisivanje sest medjudrzavnih sporazuma, ocjenjeni su, po obicaju, kao "veoma sadrzajan" i "krupan korak" od "izuzetnog znacaja". Rijec je o sporazumima o granicnim prijelazima, pogranicnom prometu, socijalnom osiguranju, pravnoj pomoci, te zeljeznickom i cestovnom saobracaju. Nekoliko dana kasnije, kada se tinta na narecenim dokumentima osusila, postavlja se pitanje sto je obican svijet tim dobio?
Jasno je da su izbjeglice - kao kategorija koja najvise ocekuje od
normalizacije srpsko-hravatskih odnosa - opet ostali kratkih rukava. Sefovi jugoslavenske i hrvatske diplomacije su propustili, po tko zna koji put, da jasno i nedvosmisleno reguliraju prava na povratak i koristenje kuca i imovine izbjeglih osoba. Sve je i dalje ostalo na frazama: "Posebno smo se zalozili da Hrvatska i svi njeni organi zaista omoguce brzi organizovani povratak prognanih i izbeglih Srba" (Milutinovic), odnosno, "potrebu ubraza vanja povrataka Hrvata u hrvatsko Podunavlje" (dr Granic).
Nejasno je, medjutim, sto "u sklopu nastavka rada zajednicke komisije medjudrzavne komisije o provodjenju clana 7. Sporazuma o noramalizaciji, a tice se imovine gradjana u susjednoj drzavi" znaci nacelno prihvatanje prijedloga "da se omoguci rastrecivanje drzavnih organa i da se fleksibilnijim odnosom ljudima pomoge samoinicijativno rjesavnje pitanja imovine". Moguce su dvije stvari: da se izbjeglice prepuste beskonacnom i skupom parnicenju, ali i da je njihova imovina ipak izostavljena iz ostavinsku mase podolozne sukcesiji.
Zatim, iako Sporazum o socijalnom osiguranju u nacelu omogucuje izbjeglicama u SR Jugoslaviji da primaju penzije iz Hrvatske, nije ga moguce realizirati jer izmedju dviju drzava nema platnog prometa.
Kad je u pitanju rigidni vizni rezim ni tu nije bilo nikavih pomaka, a tesko je i da ce ga biti u dogledno vrijeme. Pored ostalog i zato sto se radi o vrlo unosnom izvoru prihoda za obje drzave.
Pa ipak, ministri su potpisali sporazum o osam granicnih prijelaza za medjunarodni cestovni saobracaj: Batina - Bezdan, Erdut - Bogojevo, Ilok
- Backa Palanka, Ilok - Nestin, Principovac - Sot, Principovac - Ljuba, Tovarnik - Sid i Bajakovo - Batrovac. Za pogranicni saobracaj odredjeni su prijelazi Bapska - Berkasovo i Stosinci - Jarmena, te prijelaz skelom izmedju Vukovara i Vajske. Primecuje se da je iz ovog spiska izostao Siroki Brijeg kod Herceg Novog, te da ministri niti jednom rijecju nisu pomenuli statu s poluotoka Prevlaka. Ovo se objasnjava predstojecim izborima u Crnoj Gori. Tocnije, izlasku Zagreba u susret zelji Beograda da se potenciranjem ovog pitanja dodatno ne destabilizira i kompromitira Momir Bulatovic koji uporno tvrdi da "Hrvati Prevalku nisu dobili, niti smo je mi izgubili".
Zagrebacki "Vjesnik" pise o "velikoj pobjedi hrvatske diplomacije" navodeci da "srpska diplomacija po prvi put priznaje Hrvate u SR Jugoslaviji kao nacionalnu manjinu". Medjutim, izostale su jasne naznake o nacinu kako bi se status hrvatske nacionalne manjine regulirao. Nesto od toga ipak se moze posredno sagledati iz Sporazuma o pogranicnom prometu u kome je je predvidjeno da ce stanovnistvo iz pogranicnih opcina moci prelaziti granicu sa adekvatnom propusnicom, bez pasosa i viza. U SR Jugoslaviji to se odnosi na opcine Apatin, Bac, Backa Palanka, Backi Petrovac, Beocin, Novi Sad, Odzaci, Ruma, Sombor, Sremska Mitrovica, Subotica, Sid, te sela Beska, Golubinci, Stari i Novi Slankamen. Kao sto se moze vidjeti, dobar dio ovih gradova i sela ni su pogranicna mjesta, ali u nji ma zive gradjani SR Jugoslavije hravstke nacionalnosti. Kad je o Hrvatskoj rijec, propusnice ce moci dobiti stanovnici Vukovara, Belog Manastira, Bilja, Bogdanovaca, Borova, Darde, Draza, dio opcine Drenovac (djuricici i Racinovici), Erduta, Ernestinova, Iloka, Knezevih Vinograda, Lovasa, Nijemca, Popovaca, Starih Jankovaca, Tompojevaca, Tordinaca, Tovarnika, Trpinje, Vrbanje, te Klisa, Mirkovaca, Sarvasa i Tenje.
Milutinovic se pohvalio da Sporazumi o granicnim prijelazima i pogranicnom prometu "predstavlja krupan korak ka ostvarivanju koncepta meke granice" za koji se SR Jugoslavija zalagala, da bi odmah priznao da to "nije zamena za dvojno drzavljanstvo" sto ce reci da je propala inicijativa Beograda da se ono rijesi bilateralnim sporazumom. Najavio je zato da ce se "u dogledno vrijeme omoguciti svim Srbima i Crnogorcima u Hrvatskoj, kao i u drugim bivsim jugoslavenskim republikama da steknu jugoslavensko drzavlja nstvo". To je u stvari prihvatanje hrvatskog prijedloga da svaka drzava to pitanje regulira u okviru nacionalnog zakonodavstva.
Pomenuti sporazumi posljedica su medjunarodnih pritisaka, ali i mnogo vise od toga. Rezimi u Beogradu i Zagrebu, zele jasno demonstrirati da se bez njih - ovakvih kakvi su - ne moze rijesiti niti jedan znacajan problem u regionu, pa spremno daju podrsku jedan drugome kada treba na unutrasnjo politickoj sceni.
Nema zato poslijeratnih izbora u Srbiji i Hrvatskoj bez nekog diplomatskog "proboja". Pred proslogodisnje savezne izbore u SR Jugoslaviji utanaceno je obostrano priznanje. Prije predsjednickih, lokalnih i izbora za Zupanijski dom Sabora u Hrvatskoj u aprilu ove godine, Milutinovic se obreo u Zagrebu sve obecavjuci Srbima u istocnoj Slavoniji dvojno drzavljnastvo i pozivajuci ih da se ne iseljavaju. Konacno, na red su dosli izbori u Srbiji i dr Granica u stilskoj fotelji u Belom dvoru...
Ipak, ne treba biti cinican: za pozdraviti je svako poboljsanje odnosa do juce zakrvljenih drzava i naroda, mada pravo sporazumjevanje SR Jugoslavije i Hrvatske tek predstoji. Bitno je da taj proces ne bude toliko postupan i dugoracan da postane irelevantan za sve na koje se odnosi i koji od njega toliko ocekuju.
Filip Svarm (AIM)