BIRACI PODRZALI UDAR NA SVOJE DZEPOVE

Prelevman ili dodatni porez

AIM, SARAJEVO, 18.09.97. Odluka Vlade Federacije o uvodjenju dodatnih dazbina na uvoz vise od 200 prehrambenih i poljoprivrednih proizvoda prijeti da postigne sasvim suprotan efekat od ocekivanog.

Namjera federalne vlade, bar zvanicno, bila je da se na ovaj nacin prikupe dodatna finansijska sredstva kojima bi se podstakla domaca poljoprivreda i proizvodnja i na domacem trzistu ucinila konkuretnijom uvoznoj robi.

Tako je po ovom osnovu kilogram uvozne piletine postao skuplji za 1,5 DM, litar ulja za 0,7 DM, kilogram brasna za 0,2 DM itd. Naravno uoci stupanja na snagu ove odluke, 7. septembra desilo se ono sto se moglo i ocekivati, trgovci su u ovome vidjeli sansu i odlicno opravdanje za podizanje maloprodajnih cijena pa su na volseban nacin sa polica nestali osnovni artikli, a vjestacki izazvana nestasica samo je podgrijala glasine i paniku koja je pocela da se siri medju potrosacima.

Uglavnom, sve se odvijalo po scenariju zapamcenom jos iz prve polovine osamdesetih godina koje su u sjecanju ostale po nestasicama osnovnih zivotnih proizvoda, sto je samo jos jedan dokaz da deklarativan prelazak na trzisnu privredu ne garantuje i promjenu nacina razmisljanja.

Revolt gradjana bio je razumljiv jer nove cijene predstavljaju dodatan udar na golu egzistenciju vecine koja je ionako ispod socijalnog minimuma.

Koliko god se i ovo poskupljenje kod vecine gradjana moglo opravdati "visim interesima", instrukcija koja je uslijedila iz federalne carinske uprave bacila je sasvim drugo svjetlo na citav slucaj.

Prema tumacenju federalne carine, placanja posebne dazbine oslobodjena je roba porijeklom iz Hrvatske, ali roba koja se samo uvozi iz Hrvatske, odnosno kupuje od hrvatskih preduzeca. Uporiste za ovo tumacenje pronadjeno je u postojecem sporazumu o privrednoj saradnji izmedju Hrvatske i Federacije BiH po kome se na uvoz hrvatske robe na podrucje Federacije ne placa carina.

Praktican efekat koji se postize ovakvim tumacenjem je da se hrvatskoj robi na federalnom trzistu uklanja svaka konkurencija i ona time dobija gotovo monopolski polozaj. Cak i ako bi se izuzimanje robe hrvatskog porijekla od placanja prelevmana vrlo slobodnim tumacenjem mozda i moglo opravdati, ne postoji niti jedan suvisao razlog koji bi mogao opravdati i objasniti po kome to osnovu recimo slovenacka roba ako se uvozi iz Slovenije podlijeze placanju ove dazbine, a ukoliko se kupuje iz druge ruke, tj.od hrvatskog posrednika onda je "amnestirana" od placanja prelevmana.

Uzgred , Hrvatska je ionako najveci spoljnotrgovinski partner Federacije BiH pri cemu je saldo u korist Hrvatske veci od milijardu maraka. BiH je ujedno jedina zemlja sa kojom Hrvatska ima pozitivan spoljnotrgovinski saldo, a izvoz BiH u ovu susjednu ddrzava je dvadesetak puta manji od uvoza.

Prve reakcije koje su uslijedile iz resornog federalnog ministarstva osporile su ovakvo tumacenje federalne carine koje se odnosi na hrvatsku robu. Konacan ishod ovog spora jos uvijek je neizvjestan. Samo zakonsko uporiste za donosenje jedne ovakve odluke na nivou entiteta, u ovom slucaju Federacije BiH, prilicno je "klimavo".

Naime, po misljenju zamjenika ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa u Vijecu mnistara BiH, Nikole Grabovca, uvodjenje prelevmana, kontigenata i slicnih mjera zastite domaceg trzista je u iskljucivoj nadleznosti zajednickih institucija BiH. Clanovima federalne Vlade ovo je stanoviste bilo poznato jos prije donosenja sporne odluke, ali je pritisak privrednika da ih se zastiti od uvozne konkurencije sa jedne strane i izvjesnost da bi se na konsenzus u zajednickim institucijama vjerovatno cekalo mjesecima bilo presudno pri donosenju odluke.

Pokusaj federalnog premijera Edhema Bicakcica da nakon revolta izazvanog kod gradjana valom poskupljenja "izgladi stvar" objasnjenjem da razloga za velika poskupljenja nema, jer se dazbine uglavnom odnose na uvoz proizvoda vec upakovanih i spremnih za prodaju na malo i da je cilj da se zaposle domaci kapaciteti za pakiranje, przenje i mljevenje nije djelovao narocito uvjerljivo. Utoliko prije sto premijerova najava "otvaranja hiljada novih radnih mjesta do kraja ove godine" tesko da je zasnovana na bilo kakvim realnim pokazateljima.

Ako se prihvati teza o namjeri zastite domace proizvodnje, ono sto se namece kao logican zakljucak je da Federacija svoju perspektivu vidi u pakovanju i prepakivanju tudje robe umjesto proizvodnje vlastite, jer to su jedine djelatnosti koje mogu vidjeti neku korist od primjene odluke o uvodjenju prelevmana.

Lista onih kojima ovakva odluka ide na ruku izgleda otprilike ovako, hrvatske firme bez sumnje ce imati najvecu korist.Odmah iza njih su domaci trgovci kojima je svaki povod dovoljno dobar za podizanje cijena i trpanje ekstra profita u vlastiti dzep. Sljedeci koji bi se mogli okoristiti su "biznismeni" iz Republike Srpske.

Za Federaciju BiH, RS je takodje dio BiH, sto je u skladu sa dejtonskim ustavom, a to znaci da nema carina na robe koje iz RS dolaze u Federaciju. SRJ je opet druga drzava sto podrazumijeva placanje carinskih i drugih dazbina na robu koja se odatle uvozi u BiH. Problem je sto uz suplje granice ne postoji nikakva garancija da se na federalnom trzistu nece naci i roba iz SRJ, ali i drugih zemalja pokrivena "certifikatom o poreklu" iz RS. Da ova bojazan nije bez osnova potvrdjuje i iskustvo iz ranijeg perioda prije potpisa privrednog sporazuma sa Hrvatskom. Tada se na federalnom trzistu uredno pojavljivala hrvatska roba, pa cak i juzno voce sa papirima koji su potvrdjivali da roba potice iz "Herceg Bosne".

Sve ovo ukazuje na realnu opasnost da se Federacja BiH pretvori u ekskluzivno hrvatsko trziste, dok bi RS postala isto takvo "loviste" SRJ. U svakoj od ovih varijanti na gubitku su gradjani BiH, ali njih ionako niko nista nije ni pitao.

Nije sporno da domacu proizvodnju treba podstaci i pruziti joj u pocetku adekvatnu zastitu i podsticaj. Ipak izgleda da je drzava od niza moguch izabrala najgore rjesenje. U citavoj prici Vlada se bavi posljedicama umjesto uzrocima. Domaca roba ima slabu prodju zato sto je skuplja i losijeg kvaliteta od uvozne i pored postojecih carina.

Normalno bi bilo da je krajnji cilj da domaca roba postane jeftinija od uvozne priblizno istog kvaliteta, bar na domacem trzistu, ali to se nikako nece postici dodatnim nametima na uvoz. BiH je isuvise malo trziste da bi se moglo zatvoriti samo u vlastite atare, a kad tad domaca ekonomija morace se suociti sa svjetskim trzistem bilo na svom ili tudjem terenu. Ako vec na domacem trzistu ne moze izboriti bar ravnopravan tretman, cemu se onda moze nadati na zapadnom trzistu.

U citavom slucaju jedna stvar i dalje ostaje nejasna, a to je samo vrijeme pocetka primjene ove odluke. Niti jedna vlada na svijetu nece sedam dana uoci izbora, pa makar oni bili i lokalni, donijeti odluku koja ce za rezultat imati masovno poskupljenje osnovnih zivotnih namirnica. Ovako nesto u stanju su da urade ili apsolutni politicki diletanti ili vlast koja svoje podanike smatra tek poslusnim stadom i vlastitom glasackom masinom bez svijesti i razuma. Sta je od ovo dvoje u pitanju bice jasno nakon objavljivanja rezultata lokalnih izbora.Uostalom, svaki narod ima vladu kakvu zasluzuje.

Drazen SIMIC (AIM Sarajevo)