USPON RADIKALA, PAD SOCIJALISTA

Izborni rezultati u RS

Banjaluka, 16. septembar 1997. (AIM)

Prema prvim i nezvanicnim podacima u najvecem broju opstina RS tesku i tijesnu pobjedu na lokalnim izborima odnijela je SDS. Druga stranka po broju osvojenih glasova je Srpska radikalna stranka (SRS), ekstremna nacionalisticka partija cije je sjediste u Beogradu, a na cijem celu je dr Vojislava Seselja. Direktor Direkcije SDS Vlado Vrkes nazvao je pobjedu SDS trijumfom i objasnio da je to dokaz da je biracko tijelo RS uz one koji su postovali Ustav i ocuvali Parlament, ocigledno aludirajuci na poraz politickih opcija koje su davale podrsku Biljani Plavsic.

Ovakvi rezultati lokalnih izbora u Republici Srpskoj donijeli su mnoga iznenadjenja, cak i za one koji slove za dobre poznavaoce politickih prilika. Iako pobjeda vladajucih nacionalnih stranaka u procjenama nije dolazila u pitanje, malo ko je ocekivao da ce ogromna vecina glasova otici strankama ultranacionalisticke orijentacije.

Prvo iznenadjenje je svakako uzlet radikala. Ova nacionalna opcija, inspirisana idejom o velikoj Srbiji i cetnickom ideologijom, osvojila je na proslogodisnjim parlamentarnim izborima nekih 12 posto glasova i bila treca politicka partija po broju osvojenih glasova. Prema rezultatima lokalnih izbora, radikali ce biti na drugom mjestu sa preko 20 posto osvojenih glasova.

Ovakav uspjeh nije rezultat nove politike i nove politicke strategije. Radikali se cak nisu mnogo ni trudili u izbornoj kampanji. Dvije tragedije u stranackom vrhu - teske povrede presjednika stranke Nikole Poplasena u saobracajnoj nesreci i samoubistvo generalnog sekretara Miodraga Rakica - rezultirale su apstinencijom u izbornoj kampanji. Unutrasnji raskoli u najjacim opstinskim organizacijama (Banjaluka, Doboj, Derventa) duboko su narusili stranacko jedinstvo, uzdrmali njenu strukturu i najavljivali skroman rezultat na lokalnim izborima. Pokazalo se, medjutim, da u ovdasnjim uslovima ne vaze zakoni politicke vjerovatnoce i da postoje politicki procesi koji se odvijaju po nekoj unutrasnjoj politickoj logici.

Izborni uspjeh radikala upravo je srazmjeran neuspjehu SDS. Procentualni pad popularnosti vladajuce partije moze se u potpunosti pripisati radikalima. Ta seoba birackog tijela iz jedne nacionalne opcije u drugu pokazuje njegovu dezorijentisanost i nezadovoljstvo koje trazi novo utociste za nacionalizam. Radikali su, jednostavno, zamjena za to isto u drugom pakovanju. Ma koliko bilo tacno misljenje da seoba nacionalista iz jedne stranke u drugu predstavlja siguran znak zamora stranaka sa nacionalnim predznakom i najava njihovog daljeg raslojavanja pred ociglednim porazom proklamovane (pred)ratne politike, uspjeh radikala potvrdjuje da se nacionalni naboj ne smanjuje i da bi jos dugo mogao determinisati drustvene procese.

Uspjeh radikala otvara i mnoge nedoumice u konstituisanju i funkcionisanju lokalne vlasti. Procjene su da ce SDS i SRS i na lokalnom nivou konstituisati koalicionu vlast koja ce nesmetano funkcionisati. Ovakav zakljucak logicno slijedi iz cinjenice da na globalnom nivou ove stranke funkcionisu kao otvorena koalicija. Medjutim, na lokalnom nivou u odnosima ovih stranaka postoje nesporazumi i otvorena neprijateljstva koja takve procjene dovode u pitanje. Naime, veci broj lokalnih organizacija SRS nastao je od odbacenih kadrova SDS i nekadasnjih clanova SDS koji su napustili vladajucu stranku zbog neslaganja sa njenom politikom. U tim strukturama radikala postoji ogroman otpor prema osionim i bahatim lokalnim strukturama SDS koje su se nerijetko i prema njima odnosile kao prema unutrasnjem neprijatelju. Zbog toga bi na lokalnom nivou moglo doci do neocekivanih koalicija u kojima ce glavnu ulogu imati radikali.

Drugo izborno iznenadjenje jeste slab uspjeh socijalista. Apsolutnu pobjedu su osvojili u Sipovu, u Mrkonjic Gradu su osvojili 50 posto glasova, u Novom Gradu 38 posto, u Celincu 37, u Gradisci 25 posto, po 23 posto u Teslicu i Knezevu, u Bijeljini 18 posto, u Brckom 16, Modrici 11, a u gradovima istocnog dijela RS u prosjeku oko 15 posto. Prema mnogim procjenama socijalisticka partija je trebala biti druga partija po uspjehu na izborima. Takve procjene polazile su od njihove dobro izgradjene partijske infrastrukture, iskusne kadrovske strukture, organizacione i finansijske oslonjenosti na Socijalisticku partiju Srbije i dobro organizovane i uspjesne izborne kampanje. Sve sto radikali nisu imali, socijalisti su imali razvijeno do perfekcije. Po logici apsurda, sve sto su ocekivali socijalisti, neocekivano je pripalo radikalima.

Za svoj neuspjeh socijalisti ce krivca traziti u Beogradu. Milosevic im ni ovaj puta nije pruzio ocekivanu podrsku i pomoc. I ne samo da im nije pomogao, nego im je odmagao na svakom koraku. Sve sto su marljivi socijalisti u RS uradili na svojoj promociji, Milosevic je obarao u vodu prilikom svakog susreta sa Krajisnikom. Ni najneupucenijem clanu socijalisticke partije RS nije promaklo da se ne zapita zasto Milosevic razgovara sa Krajisnikom kada to odbija citav svijet i kako to da Beograd podrzava Pale, a Socijalisticka partija RS Biljanu Plavsic. Ako je Milosevic svojom politikom prema Palama i svojim odnosom prema socijalistima RS zbunio svoje najokorelije pristalice u RS, onda se od mase neodlucnih i zbunjenih biraca nije moglo ocekivati nista drugo nego da se bace u zagrljaj nacionalista Vojislava Seselja.

Oni koji su Milosevica prizeljkivali u predizbornoj kampanji u Banjaluci pozelece da ga vise ne vide ni na ekranima televizije. Vrh socijalista u RS morace dobro da razmisli koliko ce jos slijediti uputstva iz Beograda i nije li vrijeme da se oslobodi tutorstva velikog brata i krene u osamostaljivanje i transformaciju ka socijaldemokratiji modernog tipa. Bice najopasnije ako se prividni sjaj pobjede u Banjaluci proglasi velikim uspjehom koji ce se pripisati mudrosti Beograda. Za taj mali uspjeh zasluzniji su lokalna nezavisna televizija i predsjednik Republike Biljana Plavsic vise nego svi ekspozei socijalista i njihova izborna retorika.

Sa ovakvim ishodom izbori su najavili razvoj politickog pluralizma u dva pravca. Prvi pravac obiljezice dalje slabljenje SDS i jacanje autenticnih opozicionih partija sa vidljivom nacionalnom orijentacijom kakve su Srpska stranka Krajine i Posavine, Demokratski patriotski blok i Demokratska stranka. Istovremeno ce doci do diferencijacije i unutrasnjih dioba u Srpskoj radikalnoj stranci iz koje ce nastajati nove partije centra sa lokalnim liderima. Na drugoj strani moguce je ocekivati proces diferencijacije na ljevici u kojem ce slabiti moc socijalisticke partije a jacati uticaj socijaldemokrata.

Objavljeni rezultati nece se bitnije promijeniti nakon prebrojavanja glasova onih koji su glasali u odsustvu. Zbog toga je sasvim izvjesno da ce lokalni izbori obiljeziti pocetak veoma vazne faze demokratizacije RS. Uspjeh socijalista u Banjaluci i njihova pobjeda u Sipovu, Mrkonjic Gradu i Celincu, te pobjeda socijal-demokrata u Laktasima i Srpcu, uvode RS u fazu politickog pluralizma ciji ce efekti uskoro moci biti vidljivi za obicne smrtnike. Ukoliko se zapoceti procesi nastave, RS bi uskoro mogla izaci iz faze mraka koju su obiljezili monopartijska diktatura, mracni nacionalizam i politicko bezumlje.

Branko Peric