MI GRADIMO PRUGU, PRUGA "RADI" NAS

AIM, Skopje, 17.06.1997

Kad je tamo negdje prije tri godine, pred poslednje opste izbore u Makedoniji, postavljen kamen-temeljac za izgradnju pruge prema Bugarskoj, ljudi neskloni tadasnjoj i sadasnjoj vlasti glasno su govorili kako se radi o izbrzanoj odluci iza koje stoji politicki marketing. Vlast se, navodno, kao i svaka druga, opredijelila za jednu kapitalnu investiciju kojom je htjela da dokaze vlastitu moc i ugled kod medjunarodnih kreditora, pribirajuci i nesto pozitivnih poena zbog svog okretanja prema istocnom susjedu i opredmetcivanja transparirane politike ekvidistance. Projekat se, medjutim, cinio vrlo ozbiljnim, tim prije sto je projektovana vrijednost od nekih 120 do 150 miliona dolara prugu cinio veoma realnom i, sto je posebno vazno, brzo isplativom.

Kasniji rasplet situacije oko zeljeznicke transferzale cija je krajnija ambicija i potpuna valorizacija bila uspostava koridora od Jadranskog do Crnog mora, pokazao je, na zalost, kako nevjerni Tome nisu bas potpuno bez razloga tada sumnjicavo odmahivali glavom. Od kapitalne investicije koja je trebalo da se zavrsi jos prosle godine, ostala je samo mjestimicno uzorana ledina i bezbroj sporenja izmedju glavnih aktera ove nevesele ekonomske bajke. Umjesto da prugom tutnje vozovi, na zimzelenoj trasi sad se bezvoljno vuku cuvari nikad useljenih radnickih naselja, a ono nesto gradjevinske operative vjerovatno ce uskoro potpuno propasti. Naravno, ukoliko njihove firme ne ispune prijetnje kako ce se definitivno povuci sa trase. Zanimljivo je pomenuti kako je "javna rasprava" o pruzi reanimirana upravo u vrijeme kad se u Makedoniji ozbiljno razmislja o odrzavanju prijevremenih izbora, pa jedni upravo u njima vide sansu da se investicija konacno pocne realizovati, a drugi pak sugerisu kako bi upravo gradjevinska havarija najveceg makedonskog projekta od osamostaljivanja, mogla sunovratiti aktualnu nomenklaturu. Drzava je, naime, do sada ulozila oko 80 miliona dolara iz ionako oskudnih budzetskih izvora, a to je ubedljivo vise nego polovina prvotno planirane ukupne sume i ukoliko se pokaze kako su pare otisla "u bunar" to bi se moglo veoma nepovoljno odraziti po aktuelnu vladu.

Sto se tice dodatne akumulacije iz inostranih kredita makedonska vlada je prosle godine potpisala sporazum sa Njemackom o ulaganju 20 miliona dolara sa te strane, ali su prakticni Nijemci posumnjali da na terenu nesto ne stima, pa su kredit zaledili dok se pokaze kako je "projekat vrijedan podrske". Mada strani kreditor nikad nije do kraja objasnio sta se pod ovim uslovljavanjem podrazumjeva, ljudi iz vlasti pokusaju uvjeriti javnost kako se misli iskljucivo na naknadna saznanja o mogucoj nerentabilnosti pruge. Prije ce, medjutim, biti da su razlozi mnogo prozaicniji i da leze u takozvanim subjektivnim slabostima projekta. Trasa "bugarske" pruge, nekih 56 kilometara, dozivjela je znacajne promjene u odnosu na osnovni projekat buduci se neko dosjetio kako bi usput trebalo izgraditi i dvije brane za akumulaciona jezera, pa je kolosjek izmjesten kako ne bi bio poplavjen. Nova trasa pokazala se neuporedivo tezom i skupljom, jer citavih deset kilometara pruge sad treba da se gradi ispod ili iznad zemlje. Mostovi i tuneli su, inace, najskuplji objekti u niskogradnji, pa najnovija fizibiliti-studija sugerise kako ce zeljeznicko povezivanje Makedonije sa Bugarskom ovu zemlju kostati trostruko vise nego li se na pocetku mislilo. Vrijedna je pomena i cinjenica kako formalno glavni investitor, Makedonska zeljeznica, jednako kako i potencijalni izvodjaci, cetiri najvece ovdasnje gradjevinske firme, inace visokog ugleda na medjunarodnom planu, jos nisu ni vrijedele fantomski projekat zeljeznicke transferzale.

Tako je pruga koja je trebalo da ujedini finansijske, naucnostrucne i gradjevinsko-operativne potencijale zemlje postalo predmetom sveopstog sporenja. Gradjevinari i "investitori" optuzuju vladu, a ova njih. Nosilac projekta u njegovom zacetku, bivsi nadlezni ministar Jovan Andonov - Regan, poznat po "partizanskim" manirima u razresavanju svih problema, racunajuci i one najkrupnije, ovih dana je izjavio kako je prugu bilo moguce napraviti za predvidjene pare i kako bi je on "zavrsio za godinu dana". Jednostavno stara trasa nije smela pomjeriti, buduci je pruga prioritet, a vjestacke akumulacije pretstavljaju sumnjive investicije. Niko, medjutim, ne govori kome je palo na pamet da stvari okrene ovim tokom i koliko su utemeljne sumnje u bezbjednost "stare" trase.

Bilo kako bilo, dok gradjevinari prijete da ce, zbog dugova koje drzava prema njima nije podmirila i zbog utemeljene bojazni da ce njihova dosad angazovana mehanizacija potpuno zahrdjati i istruniti od nerada, prijete da ce vrlo brzo dici ruke od citavog posla, makedonska vlada i ne pomislja da se preda. Njeni su strucnjaci procijenili da ce prugu napraviti za 338,5 miliona dolara. Vlada se vec obratila Evropskoj banci za investicije i Evropskoj banci za obnovu i razvoj kako bi zaokrila konstrukciju finansiranja, dakle obezbjedila dodatnih 228 miliona dolara. Toliko ustvari nedostaje ukoliko se Njemacka predomisli, zapravo procijeni kako je "projekat vrijedan podrske" i odmrzne pomenuti kredit. Ovdje se cijeni kako bi bilo od izuzetne vaznosti da njemacki partner ovo ucini, jer bi tako lakse odobrovoljili evropsku finansijsku elitu. Mada je vlada obecala da ce naredne godine znacajno povecati vlastita ulaganja (ove godine za prugu izdvojeno samo 8 miliona dolara), cijeni se da gro sredstava mora biti namaknut iz inostranih kredita. radi se o globalno visokim sumama, ali za sada se niko ne pita kako ce sve to podnijeti ionako prezaduzena drzava, tim prije sto je ponovo u pitanju infrastrukturna investicija koja veoam sporo pocinje "vracati dugove". Vladi bi, nema sumnje, izvanredno dobro dosla jedna ovakva infuzija nedjunarodnog povjerenja pred pretstojece izbore, pa se o dalekoseznim reperkusijama prevelikog zaduzivanja ne razmislja.

neki nezavisni eksperti diskretno pominju bezbroj puta provjereni mehanizam takozvanih javnih radova, ali ljudi zaduzeni za razvoj Makedonije ne smatraju da je njihova ekonomija pala na tako niske grane. Povremeno podsjecanje na poznatu revolucionarnu parolu "mi gradimo prugu, pruga gradi nas" u nekim medijima, kao da sugerise da bi, ukoliko se ne iskoriste sve mogucnosti, racunajuci i ove radikalne, moglo ispasti kako "mi gradimo prugu, pruga "radi" nas".

AIM, Skopje

BUDO VUKOBRAT