PUKOVNICI I POKOJNICI

Dan koji je potresao RS

Banjaluka, 11. septembar 1997. (AIM)

Kada je u utorak u Banjaluci policija lojalna Biljani Plavsic iskljucila struju hotelu "Bosna", gdje se zabarakadirao Momcilo Krajisnik sa politickom i policijskom pratnjom, bilo je u tome neke prevratnicke simbolike. Taj hotel, utociste politicara sa istoka, novinara sa zapada, spijuna sa svih strana, biznismena sa dna i vrha i svega ostalog sto cini ratnu i poratnu faunu, zbog cega su ga ponekad zvali Kazablanka - za sve ove godine opsteg propadanja nije izgubio prepoznatljiv glamur. U ratna vremena, kada se cijela Banjaluka bez struje davila u mraku, "Bosna" je imala svjetla i u centru grada sijala kao ogromna bozicna jelka. U utorak takav poredak stvari bio je okrenut naglavce: "Bosna" je prvi put ostala bez struje. Ono, medjutim, sto narusava sliku Banjaluke kao aktuelnog poprista price o vjecitom sukobu izmedju svjetla i tame jeste prosta cinjenica da Banjaluka gasenjem "Bosne" (jos) nije zasjala iako se mnogim njenim ziteljima ucinilo da jeste.

Pa ipak, poslije utorka Republika Srpska vise nikada nece biti ono sto je bila, ako ni zbog cega, a ono zato sto se pokazalo da jedna u osnovi populisticka vlast, koja je svoju harizmu gradila na huku masa, prvi put nije imala odgovor na opore rijeci koje su dolazile odatle. Ono sto se u ponedeljak i utorak dogodilo na ulicama najveceg grada u RS neodoljivo je podsjecalo na scenario rusenja nekog istocnoevropskog rezima sa svim lijepim i ruznim odlikama tog posla. Srbi su potom usli u period u kome ce, paradoksalno, SFOR biti najjaci stabilizacioni faktor u unutrasnjim poslovima njihovog entiteta. Sve to, naravno, iskljucujuci poklonike teorije zavjere i profesionalne klaustrofobije, vise govori o prirodi sukobljenih strana nego o karakteru medjunarodnih trupa.

KAKO JE POCELO: Iako su na Palama naivno procijenili da je u aktuelnoj politickoj krizi najgore proslo, posto im je SFOR vratio rtv - predajnik Udrigovo kod Bijeljine, ipak su pokazali da nicim nisu narusili kontinuitet svojih ranijih procjena cija dominantna karakteristika nije bila tacnost, vec originalnost. Najgore se dogodilo u utorak, poslije cega ce SDS, vjerovatno zauvijek, prestati da bude relevantan politicki faktor u Banjaluci, dok bi kriza vlasti u RS mogla uci u svoju munjevitu i zestoku zavrsnicu.

Tom danu koji je tako zestoko uzdrmao RS prethodili su pregovori Momcila Krajisnika sa medjunarodnim predstavnicima o izlasku SDS na lokalne izbore. Jedini adut koji je Krajisniku virio iz rukava kada je posljednji put pregovarao sa Karlosom Vestendorpom i Robertom Frovikom bila je prijetnja da Srbi nece ucestvovati na lokalnim izborima, koji bi trebalo da se odrze u subotu i nedelju. Medjunarodni pregovaraci vjerovali su da to sto bi Srbe skupo kostalo odustajanja od izbora jos nije znak da bi medjunarodna zajednica bila na dobitku. Oni su znali da su u lokalne izbore bili utroseni novac i vrijeme, dvije najvece stvari koje se u svijetu iz kojih dolaze ne poklanjaju. Takodje su znali da bi odustajanje najvece srpske stranke od glasanja za lokalnu upravu izbore ucinilo nelegitimnim. Zato su prosle nedelje Slobodana Milosevica ubijedili da Krajisniku objasni kako je za sve najbolje da se lokalni izbori odrze kako je dogovoreno.

Dok je predsjednik SRJ uvjeravao Vestendorpa i Klajna da boljeg prevodioca zapadnih zelja Palama od njega nema (ukljucujuci i Biljanu Plavsic), Krajisnik, Kalinic i Klickovic sjedili su u drugoj sobi i cekali svoj red. Potom su Milosevicu objasnili da na izbore izlaze, ali da ce se, kako obicaji nalazu, neckati jos neko vrijeme, jer treba da zavrse neke poslove.

O kakvim poslovima se radi, potvrdila je narednih dana sjednica Glavnog odbora SDS-a na Palama, gdje je utvrdjeno da vrijeme u kojem ih SFOR nece dirati, dakle dok traje adut zvani lokalni izbori, posvete Biljani Plavsic. Odluceno je da se u Banjaluci napravi miting, ako se to jos tako zove, poslije koga bi Plavsicevoj objasnili ko je gazda u kuci. Pri tome su, nepogresivo pogadjajuci tonalitet, covjeku koji voli da ga zovu "predsjednik u Predsjednistvu" objasnili da izdajnicka politika Plavsiceve nema podrsku u Banjaluci i da je potrebno samo da se on pojavi i odrzi jedan zapaljivi govor, kako vec zna, pa ce stvar da legne za sva vremena.

Za to vrijeme, uvjerena da izmedju politickih mitinga i policijskih sletova nema mnogo razlike, banjalucka policija zabranila je miting. SDS je dogadjanje naroda, medjutim, vec prijavio u Bijeljini, progovorio poneku o sumnjivom legitimitetu banjaluckih plavaca, da bi potom u autobuse potrpali lokalnu sirotinju i gurnuli im po stotinjak dinara kesa u dzepove. Nasla se tu, u najboljim tradicijama srpskog kontramitingovanja, i poneka flasa. Bila su to vec dva vruca igraca i predstava je mogla da pocne.

PATRIJARH I MILOSEVIC: Uzalud je Slobodan Milosevic, prvoborac kontramitingovanja medju Srbima, upozoravao Pale da njihov racun lezi na krivim procjenama. Krajisnik je povjerovao da je rijec o jos jednoj igri starog lisca, kome na kraju nije ostalo nista nego da Palama otkaze trazenu pomoc u Banjaluci i da na Drini zaustavi par stotina Seseljevih radikala rijesenih da na mitingu pomognu jednoj, a odmognu drugoj srpskoj braci.

Lagano zagrijavanje ucesnika ostavljeno je za ponedeljak. Krajisnik se sastao sa Biljanom Plavsic i patrijarhom Pavlom i za gotovo pet sati price shvatio da se tu niko ni s kim ne moze dogovoriti. Jedan sagovornik mogao je da ponudi bozje naselje za sagovornike, drugi volju svog aparata, a treci medjunarodne zajednice. Naravno, u situaciji gdje nikome ono u rukama drugih nije izgledalo primamljivije od onoga sto vec ima, dogovora nije moglo biti. Plavsiceva je od Krajisnika trazila dio televizije, Krajisnik od nje ostavku. Za to vrijeme na prilazima Banjaluci policajci Biljane Plavsic, uz diskretnu pomoc SFOR-a iz vazduha i sa zemlje, zaustavljali su autobuse sa zbunjenim svijetom, koji je, u dzepovima stiskajuci onu stodinarku, jereticno pomisljao da se s tim mozda i moze zivjeti mjesec dana (!?), ali sto je mnogo, mnogo je.

Kada se sve sabralo, u zakazano vrijeme na mitingu koji je nazvan svesrpskim saborom, skupilo se oko 500 ljudi, zajedno sa stranim i domacim novinarima, koje Srbima vuce saznanje da ledi Di umire samo jednom, dok su Srbi za slicne stvari raspolozeni svaki dan. Svi su, naravno, bili razocarani. Onaj sto je Krajisniku rekao da u Banjaluci samo njega cekaju govorio je nesto o teroru Plavsickine policije i strahu krajiskih fanova da na trgu podrze "predsjednika u Predsjednistvu".

I bio je u pravu. Banjaluka se dobro upalila, ali nedovoljno da razbije poslijeratno uvjerenje Srba da nema vise nicega i, pogotovo, nikoga za koga ima smisla izgubiti glavu. Kako obicaji nalazu, onako kako su se "spontano" okupile Krajisnikove pristalice, izasli su i oni koji vjeruju Plavsicevoj. I jednih i drugih nije bilo mnogo, ali su brojcani nedostatak nadoknadjivali dobrim raspolozenjem da jedni drugima puste krv. Noc je vec bila pala, lov je mogao da pocne.

BOZJI PRST: Da li zbog patrijarhovog dolaska, Bog se te noci poslije dugog vremena sazalio na Srbe i ucinio im dva cuda. Prvo: nije ih pocastio jos jednim istoriceskim govorom uvijek pijanog senatora Veselina Djuretica, najavljenog za Krajisnikov miting, i pustio ih je da prodju bez mrtvih u medjusobnim obracunima.

Kada je ujutro pokusao da napusti hotel, Krajisnik je naisao na zakljucana vrata. Samo sto se zapitao da li je platio racun, vani je vidio banjalucke policajce koji su opkolili hotel. Trazili su covjeka koji je, navodno, prethodne noci pucao iz hotela i ranio jednog policajca, pristalicu Biljane Plavsic. Pocela je nova drama, iskljuceni su telefon i struja. Odnekud se pojavio i Zak Klajn objasnivsi da zvanicnici sa Pala zajedno sa jos 50 naoruzanih ljudi u civilu moraju biti potpuno razoruzani da bi delegacija dobila dozvolu da napusti hotel.

Za to vrijeme digla se uzbuna na Palama, gdje konferenciju za novinare drze Velibor Ostojic i Aleksa Buha, koji je takodje bio medju banjaluckim govornicima, ali je radije slusao vlastite procjene nego onog Krajisnikovog saptaca. Buha i Ostojic tvrde da su u Banjaluci uhapsena trojica ministara u Vladi RS, usput podsjecajuci da jos nisu odrzani lokalni izbori i najavljujuci njihov bojkot. Srpski ministri zeljeli su da kazu kako jos uvijek drze adut u dzepu. Istovremeno, direkcija SDS-a pozvala je narod u mars na Banjaluku i oslobadjanje Krajisnika i drugova. Ali, to nikom vise nije bilo vazno, u Banjaluci se vec igrala veca igra. Krajisnik je kasnije pusten, otisao je na Pale sa gomilom mucaka na automobilu i rezultatom koji mu dugo nece dati da zaboravi Banjaluku. Naime, sa Plavsicevom nije popravio odnose, tek zagladjene sa SFOR-om je pokvario, a onaj sto mu je rekao da 30.000 banjalucana ceka da ih oslobodi od terora Plavsiceve, morao je na kraju da prizna da narod koji je pred "Bosnom" vikao "cupacemo obrve" definitivno nije mislio na predsjednicu RS.

STA CE PALE DA URADE: U trenutku kada nastaje ovaj tekst (utorak navece) jos se ne zna da li je Krajisnik vise ljut ili uplasen. Ukoliko prevagne prvo, Pale ce povuci jos jedan samoubilacki potez i odustace od izbora. Posto ih je Biljana Plavsic podrzala, Srbi ce vjerovatno za opstinska vijeca glasati u onim dijelovima RS gdje znaju da im kada to obave nece letjeti kasikara kroz prozor u tanjir, sto ce RS uciniti jos ranjivijom i podjeljenijom. Nije iskljuceno da poslije banjaluckog mitinga, u SDS-u prevlada ona struja koja ce ubjediti okolinu da za opstanak Srba, Banjaluku jednostavno treba izolovati i amputirati.

Istovremeno, tu su Klajn, Vestendorp i SFOR da na ranjene Pale izvrse odlucujuci, vojni i politicki pritisak. Taj pritisak, uz vjerovatno Milosevicevo dizanje ruku od Pala, dovesce, vrlo vjerovatno, do daljeg cijepanja SDS-a sve do poslednje njegove cestice, odnosno konacnog razlaza Radovana Karadzica i Krajisnika, ciji interesi vec sada nisu vise onako ujedinjeni kao prije mjesec dana.

A STA BANJALUKA?: Trenutno, iz najmanje dva razloga na treba da se raduju u taboru Biljane Plavsic u Banjaluci. Najprije, na svaku dlaku Krajisnikove obrve mogla bi otici po jedna glava, jer pitanje vlasti na Palama, shvataju po principu ekstremnog dualizma: pukovnik ili pokojnik. Istovremeno, Krajisnikov poraz u Banjaluci i stvaranje nove politicke elite u krugu oko Banskog dvora vec je dovelo do trijumfalizma u tom gradu sto bi ga mogao dovesti u splet veoma losih odnosa sa ostatkom RS. To bi pogodovalo i Palama i onima koji vjeruju da je srpski entitet toliko dobar da treba da postoji jos jedan.

Drugi problem Plavsiceve je u tome sto Krajisnikov poraz jos ne znaci njenu pobjedu. Jer, dok se bavila kriminalom, popularnost predsjednika RS skakala je u jednakoj srazmjeri sa pritiskom na finansijsku oligarhiju na Palama. Osim toga, njen ulazak u dil sa Gelbardom, Olbrajtovom i SFOR-om, koji ne moze poricati, nije odusevio one Srbe koji nemaju razumijevanja za Krajisnikov zavrsni racun. Drugim rijecima, predsjednica RS trebace mnogo truda da birace ubijedi da nije marioneta onih za koje su Srbi sigurni da iza sebe ostavljaju samo kratere od bombi, AIDS i udovice haskih osudjenika, dok se za dzep hvataju samo onda kada budu prevareni. Osim toga, Plavsiceva ce morati da dokaze da njen udar na Krajisnika ne proistice iz zelje da postane kalif umjesto kalifa, tim vise sto upravo takav utisak ostavljaju oni drzavni mediji koji su joj izjavili lojalnost.

Slikovito receno, Biljana Plavsic izvukla je iz luke jedan brod koji je polako i sigurno propadao. Sa tako supljom skalamerijom koja pusta vodu, pustila se prema drugoj obali. Ako potone, medju ribama nece biti nijedne da je pita da li je one rupe napravila ona ili neko drugi.

Ivan Djordjevic