CRNA GORA I FEDERACIJA: USTAVNA KRIZA

Separatisti i unitaristi

Dvotrecinskom vecinom poslanici crnogorskog parlamenta podrzali su prijedlog Vlade Crne Gore i usvojili odgovor Saveznom ustavnom sudu kojim se dio vlasti i opozicije u Crnoj Gori udruzeno suprotstavlja beogradskim teznjama za unitarizacijom SRJ. U odgovoru Skupstine Crne Gore, upucenom saveznim ustavobraniteljima, ali prvenstveno naslovljenom kreatoru odluke, federalnom sefu Slobodanu Milosevicu - istice se, izmedju ostalog, da "protezanjem svojih nadleznosti Savezni ustavni sud rusi osnove ustavnog uredjenja federacije, zato sto nestaje osnovno pravo samoorganizovanja republike - clanice".

Skupstinskim "ne" ustavna kriza, prouzrokovana mijesanjem zvanicnog Beograda u unutrasnji pravni poredak Crne Gore, dramaticno se produbljuje i tesko je predvidjeti dalji rasplet. Samo dan poslije odluke crnogorske Skupstine, sudije Saveznog ustavnog suda pokazale su da prvenstveno postuju radni nalog iz Belog dvora. Ukidanjem odredbe 5. crnogorskog Zakona o izboru predsjednika republike, odnosno proglasavanjem tog clana nesaglasnim sa ustavnim sistemom federacije, na djelu je pokazano odlucno stremljenje vlasti u Srbiji da se kontrola nad Crnom Gorom, milom ili silom, mora uspostaviti. Odluka sudija u Beogradu nikoga nije pretjerano iznenadila, ali se zato sada otvaraju mnoga sustinska pitanja funkcionisanja federacije kao zajednice ravnopravnih republika clanica. Jedan od lidera Narodne sloge, dr Novak Kilibarda, smatra da se ovakvim rjesenjima kidaju prirodne veze izmedju Crne Gore i Srbije. On je upozoravao na to da ce Jugoslaviju rusiti "oni koji su nesposobni da rjesavaju krupna pitanja na relaciji Beograd - Podgorica", stavljajuci do znanja da Milosevicevo insistiranje na disciplinovanju Crne Gore direktno vodi ka urusavanju federalnih temelja.

Naime, prepirka oko famoznog clana crnogorskog zakona najmanje je pravni spor i svim akterima je jasno da taj clan ne bi zavredjivao pomena da se ne radi o ostrim borbama sukobljenih politickih opcija. Uostalom, ta ista zakonska odredba vazila je i prije cetiri godine kada je Bulatovic tukao na predsjednickim izborima Branka Kostica, kandidata koji je dolazio iz DPS-a, ali bio upisan kao kandidat grupe gradjana. Bilo je tada drugo vrijeme: DPS jedinstven i uvelikoj, koalicionoj, ljubavi sa srpskim vozdom sa Dedinja.

Osim vec pomenute odluke Saveznog ustavnog suda o unitaristi~kim teznjama Beograda svjedocio je i sam crnogorski premijer Djukanovic, pokazavsi u crnogorskom parlamentu nacrt novog Zakona o drzavnoj bezbjednosti SRJ, kojim je predvidjeno ukidanje crnogorske SDB. "To je direktni atak na osnovne atribute drzavnosti Crne Gore", upozorio je Djukanovic, u cemu ga je podrzala i vecina poslanika, izuzev kluba DPS - Momir Bulatovic i Narodne stranke koju zastupa dr Bozidar Bojovic.

Protekli uzareni skupstinski dani po mnogo cemu otvaraju novo poglavlje u prici o crnogorskoj politickoj sceni. Interesantno prethodno zasijedanje crnogorskog parlamenta niko nije krstio "istorijskim" ili "prelomnim", iako je za takve atribute ovoga puta bilo mjesta. Naime, iako u Crnoj Gori za nesto manje od mjesec dana predstoje predsjednicki, a na proljece iduce godine i parlamentarni izbori, politicka scena u manjoj federalnoj jedinici dozivjela je korijenite, tektonske promjene i prije samog izbornog procesa.

Rascjepom vladajuce Demokratske partije socijalista zapoceo je proces dubinske prekompozicije crnogorskog politickog zivota. Prvi put od uspostavljanja visestranackog sistema Crnom Gorom vlada - manjinska Vlada. Najaca politicka grupacija u Skupstini, pristalice DPS-a koje predstavljaju Milica Pejanovic Djurisic, Milo Djukanovic i Svetozar Marovic, raspolaze sa svega 28 poslanickih glasova! Takvo stanje ih je prosto natjeralo da prvi puta u posljednjih osam godina vladavine potraze partnere u - opoziciji. Proizvod tog novog politickog stanja je i potpisivanje Sporazuma dijela vlasti i sest parlamentarnih stranaka o zajednickoj izgradnji demokratskih standarda u Crnoj Gori, prvenstveno izmjenom izbornog zakona, demokratizacijom medija i drugim mehanizmima. Uvidjevsi da je borbu protiv Milosevica i njegovih pulena iz otcijepljenog krila DPS-a nemoguce dobiti bez sire podrske politickih grupacija u Crnoj Gori Djukanovic i njegove partijske kolege poradile su na stvaranju antimilosevicevskog fronta u Crnoj Gori. Politicki savez, koji mnogi u Podgorici procjenjuju istorijskim dogovorom vlasti i opozicije usmjerenim u korist Crne Gore, stvorio je nove politicke odnose, sto se itekako ocituje u radu crnogorskog parlamenta.

Nikada se u istoriji crnogorskog skupstinskog zivota nije desilo da prijedlog vlasti bude usvojen sa tolikim brojem politicki raznorodnih poslanickih glasova. Prijedlog Vlade prihvatili su i ljuti liberali i narodnjaci, kao i svi poslanici nacionalnih stranaka zastupljenih u Skupstini Crne Gore.

No, uporedo sa formiranjem takozvanog reformskog i anti Milosevicevog bloka, doslo je do objedinjavanja snaga na drugom kraju crnogorskog politickog klatna. Drugi dio Demokratske partije socijalista, krilo koje predvodi predsjednik Republike Momir Bulatovic, potpisivanje sporazuma vlasti i opozicije i stvaranje novog koalicionog bloka napada iz svih raspolozivih oruzja. Bulatovic je, insistirajuci na detalju da se u tekstu Sporazuma nigdje ne pominje ime savezne drzave ocijenio da se radi o "opasnom gestu uperenom protiv SR Jugoslavije". Njegov istomisljenik, magistar Zoran Zizic, potpredsjednik Skupstine Crne Gore, pozurio je da ocijeni kako bi Sporazum Vlade i opozicije "mogao biti inicijalni akt za otcjepljenje Crne Gore". Sa ovim formulacijama bezrezervno su se saglasile pristalice "cistog srpstva" - otcijepljeno krilo Kilibardine Narodne stranke.

Ovako ostre ocjene ne mogu se pripisati samo zestini izborne kampanje. Ocigledno je da ljuti rivali na predstojecim predsjednickim izborima - Djukanovic i Bulatovic - personifikuju dva razlicita pogleda, dvije koncepcije koje ce u narednom periodu voditi ogorcenu bitku sa neizvjesnim ishodom. I jedna i druga strana potrudile su se da protivniku odrede pristojnu etiketu: Djukanovic je optuzen za surovanje sa "crnogorskim zelenasima" i sprovodjenje tihe secesije, dok je Bulatovic, zahvaljujuci vlastitom sloganu da "Jugoslavija nema i ne moze imati alternativu" proglasen glasnogovornikom unitaristickih tendencija.

Cak i da oba takmaca, i Bulatovic i Djukanovic, intimno nijesu zagovornici pomenutih tendencija kovitlac politickog obracuna neminovno ih vodi ka ekstremnim rjesenjima. Predsjednicka kampanja i izbori bice tek uvertira za stvarnu polarizaciju u Crnoj Gori koja ce svoj krescendo dozivjeti krajem maja iduce godine, za kada su zakazani vanredni parlamentarni izbori.

Insistirajuci na ulozi "cuvara savezne drzave", glumeci crnogorskog Eliota Nesa u borbi protiv kriminalne i "korumpirane izvrsne vlasti", Momir Bulatovic i njegove partijske kolege neminovno ce u svoj sliv privuci - osim njima lojalnih clanova DPS-a - i brojne glasace srpske provinijencije, ali i one, ne manje brojne glasace, kojima je pominjanje Jugoslavije dovoljan dokaz o "postenom" politicaru. Pri tom, sadasnji predsjednik Republike kao buldozer pokusava da porusi sve institute crnogorske vlasti, ne bi li time nadoknadio ociglednu naklonost drzavnih institucija politici Mila Djukanovica. Prema nekim skorijim istrazivanjima javnog mnjenja crnogorski premijer ima, cak i poslije sporazuma sa opozicijom, tek nekih 12 odsto glasova vise od aktuelnog predsjednika Crne Gore. Cak i u slucaju poraza na predsjednickim izborima Bulatovic moze, u neku ruku, biti zadovoljan: izgradio je solidnu bazu za obracun u drugoj rundi. Osim toga, Bulatovic ce na funkciji predsjednika Crne Gore ostati sve do kraja godine (duznost mora predati najkasnije do 31. decembra), pa ce kao nominalni predsjednik imati zavidan prostor u drzavnim medijima. Znacajna, finansijska i medijska podrsku iz Beograda svakako nece mu skoditi.

S druge strane, ni Djukanovic vise ne moze nazad: pritisnut od Beograda, iako intimno za saveznu drzavu, crnogorski premijer je presao Rubikon i vec krajem oktobra treba ocekivati formiranje nove, visestranacke Vlade u koju ce, po logici stvari, uci ljudi koji su zagovornici ideje o suverenoj Crnoj Gori. Crnogorski premijer bice, uskoro, prinudjen da povuce i konkretne poteze. Jednostavno: sa Milosevicem na saveznom tronu Djukanoviceva koncepcija ekonomski i politicki ravnopravne Crne Gore nije izvodljiva.

U mjesecima koji slijede Crna Gora, sve da zeli, prosto nema izbora: morace izabrati jednu od suprotstavljenih opcija. Ili ce krenuti linijom unitarizma, koja se zagovara pod fasadom "jacanja savezne drzave", ili ce pokazati da ima snage i ljudi koji se mogu oduprijeti unitarizmu koji iz dana u dan jaca. Novi raspored snaga na politickoj sceni Crne Gore garantuje da na ovim prostorima vise nista nece biti isto.

Drasko DjURANOVIC AIM Podgorica