IZDAJNIK ILI BABO NA POVRATKU KUCI?

FIKRET ABDIC

AIM, SARAJEVO, 09.09.97. Na upavo zavrsenom drugom kongresu SDA svi su stajali prilikom Izetbegoviceva ulaska u salu . Covjeku, cije je sjedenje istim povodom trajno obiljezilo prvi ovakav skup, Fikretu Abdicu, posljednji put ukazana je u Sarajevu medijska paznja prilikom neustavnog hapsenja (ovdje su hapsenja najcesce takva, dok se ona za svakojaki kriminal nikada ne dese) zastupnika njegove Demokratske narodne zajednice u federalnom parlamentu, Ibrahima Djedovica. Tada je, kao i mjesecima prije toga, sve vrvilo od osuda za njegovo izdajstvo, secesionizam i zlocine nad civilima. U jesen '93. drzavna ga RTV proglasava "vecim zlocincem i od samog Karadzica". Njegov dossier vladajuca SDA davno je poslala u Haag, a proslogodisnje opce ibore cak uvjetovala njegovim brisanjem s liste za Predsjednistvo. Ovogodisnje lokalne izbore karakterizira, pak, nepominjanje njegovom imena (valjda po sistemu - ako ga ne pominjemo, on ni ne postoji), mada je pobjeda DNZ u Velikoj Kladusi, pa i Cazinu, vrlo izvjesna stvar. Vraca li se to Fikret Abdic u Krajinu?

Povratak u Veliku Kladusu - bez obzira na trenutni vise nego dobar polozaj u hrvatskoj Opatiji - nesumnjivo je najveci san Fikreta Abdica. Ne samo stoga sto politicke ambicije nije izgubio (dapace, ulaganje u DNZ iznova ih potvrdjuje) vec je po atmosfeti u Krajini ocito da sukob Izetbegovic - Abdic jos uvijek nije dobio krajnji ishod. Prvu i najvazniju rundu, podsjecanja radi, dobio je Izetbegovic smjestivsi se '90-te u fotelju predsjednika Predsjednistva BiH. Unatoc cinjenici da je Abdic na tadasnjim izborima dobio najveci broj glasova, uz svesrdnu podrsku koalicijskih partnera SDS i HDZ Izetbegovic biva izabran za prvog predjesdnika Predsjednistva s jednogodisnjim mandatom. Price o navodnom drzavnom udaru koji je pocetkom rata Abdic pripremao, iako su dobile formu zvanicnih, nikada nisu dovoljno rasvjetljene i dokazane. No, i bez toga one i danas ostaju osnovno pogonsko gorivo u medijskoj propagandi protiv svega sto podsjeca na Abdica. Proglasenje propale "AP Zapadna Bosna" i kasniji medjubosnjacki sukob za posljedicu je imao, ne samo na tisuce izginulih Krajisnika, vec i politicki nepobitnu cinjenicu o daljnjem egzistiranju Abdica kao lidera dijela bosnjackog naroda. U jasno zacrtanoj politickoj strategiji o jednom narodu i jednom vodji, Izetbegovicu i SDA partiji Abdicevo dominiranje nad ne tako malim brojem Bosnjaka Cazinske krajine znaci vecu glavobolju nego li dogovor s druge dvije jednonacionalne stranke o teritorijalnom razgranicenju unutar BiH. To prije sto bi odgovor na pitanje da li je Izetbegovic jedini i apsolutni lider Bosnjaka bio pozitivan iskljucivo na Palama i dijelu zapadne Hercegovine, a najvecu negaciju dobijao udaljavanjem od stranacke centrale, odnosno priblizavanjem Velikoj Kladusi. Slicnu amplitudu uspona i pada imao bi odgovor na pitanje da li je Abdic ratni zlocinac ili krajiski spasitelj, na relaciji Sarajevo-Cazinska krajina, pa cak da se u anketiranje ukljuce i dijelovi RS ili prostora nekadasnje "Herceg-Bosne".

Boljsevicka svijest Fikreta Abdica po kojoj je paktiranje s vlasti, ma cija i ma kakva bila, uvijek dobrodoslo (od komunistickog klana Pozderac, preko pristupanja SDA, do naizmjenicnih simpatija i otvorenog sluganstva cas za Beograd cas za Zagreb) pretrpila je najveci poraz potpisivanjem Washingtonskog sporazuma i naglim prekidom (barem oruzanih) sukoba na relaciji Zagreb-Sarajevo. Bez obzira sto su u Becu promovirani kantoni prema pomenutom Sporazumu dobili cak i vece ovlasti nego sto ih je za "AP Zapadna Bosna" svojevoljno promovirao Abdic, njegov je krah, a potom i bijeg iz BiH, bio neminovan.

Nakon sloma Abdiceve tvorevine, Izetbegovic je slavodobitno usetao u Veliku Kladusu. Pust i sablasan grad nije ga sprijecio da svoju prvu press konferenciju odrzi upravo u Abdicevom kabinetu, kao satisfakciju za visegodisnje nagrizanje titule jedinog bosnjackog lidera.

Proslogodisnji opci izbori pokazali su, medjutim, da medjusobno rivalstvo Izetbegovic-Abdic u jednom dijelu BiH nije zavrseno, bez obzira kako trenutni poredak snaga izgledao. Iako je od desetina tisuca Abdicevih pristalica, koje su mjesecima "visile" u izbjeglickom kampu nadomak hrvatsko-bosanske granice, dobar broj razasut po svijetu, povratnici u Kladusu dali su svoj glas ponovno Fikretu Abdicu. Javna je tajna da je preko 60 posto Kladusana glasovalo za DNZ, da je dosta glasova ta stranka dobila i u Cazinu, a da su se "Babini glasaci" pojavili cak i u Buzimu, navodno neprikosnovenom uporistu tvrde struje SDA. Kako od Haske optuznice za Abdiceve zlocine nema (jos uvijek) nista, a Djedoviceva obrana moze lako poluciti dobre rezultate - sto ce od njega, nakon spornog hapsenja, napraviti novog Babinog heroja po povratku u Cazinsku krajinu - sanse za Abdicevo osvajanje lokalne vlasti u Velikoj Kladusi vise su nego izvjesne.

Pitanje koliko njegov utjecaj, bjelodan i u Cazinu, ima sansi za "prelijevanje" i u druga mjesta Cazinske krajine, usko je vezan za politicke ambicije samog Abdica. U slucaju dobijanja vlasti u Kladusi, prvi ce Adicev korak (izuzev press konferencije u vec pominjanom primamljivom kabinetu) nesumnjivo biti ponovno pokretanje vlastitog radija, ali i televizije kao daleko ubitacnijeg medija, za sto mu financijskih sredstava sigurno ne manjka. Medijska premoc, pouka je ovih prostora, sjajna je osnovica za daljnje politicke "pohode".

Da li ce se u uvjetima policijske i poluprivatne drzave lokalnih mocnika Cazinske krajine uopce moci implementirati izborni rezultati u slucaju Abdicevog dobijanja vlasti u nekim, ili jednoj od krajiskih opcina? To prije sto se radi o osobi koju je zvanicno Sarajevo eksplicite proglasilo ratnim zlocincem. Cini se da odgovor na ovo priprema, a tko bi drugi, do medjunarodna zajednica. Prema jos nepotvrdjenim informacijama, medjunarodne snage trenutno rade na uspostavljanju demilitarizirane zone u ovom dijelu BiH, sto moze biti preventiva mogucim skukobima oko vlasti u Krajini, ali i podrska postivanju izbornih rezultata. Drugim rijecima, povratak Abdica u Cazinsku krajinu moze i te kako bolno odjeknuti u zvanicnom Sarajevu, ali ce ovaj, ako to izborni rezultati legaliziraju, imati svu podrsku medjunarodne zajednice za preuzimanje vlasti.

Uostalom, nije li po slicnom principu legalnosti Zapad stao i iza Biljane Plavsic? Iz kuta ocuvanja cjelovite i multietnicke BiH, Abdicevi politicki potezi nisu nista gori (ili bolji, svejedno) od onih koje je do prije par mjeseci zastupala Plavsiceva. To sto se povratak izdajnika (ili Babe?) moze politicki reflektirati na ponovno rivalstvo s Izetbegovicem, stvar je koja ce potresati vladajucu SDA, a nikako medjunarodne tutore Daytonskog sporazuma. Naprotiv.

Drazena PERANIC