INTERVJU S DOBROSLAVOM PARAGOM

AIM, ZAGREB, 7.9.1997. Dobroslav Paraga, predsjednik Hrvatske stranke prave 1861 koncem je ljeta opet uzburkao hrvatsku javnost. Njegovo podnosenje kaznene prijave Haaskom sudu protiv predsjednika Tudjmana docekano je na noz, ne samo u vlasti, vec i u znatnom dijelu opozicije i javnosti. Vlast olicena u drzavnom odvjetnistvu u znak odmazde odmah je protiv Parage pokrenula krivicni postupak zbog sirenja laznih vijesti. U razgovoru za AIM Paraga pojasnjava motive podnosenja kaznene prijave protiv Tudjmana.

• Sto zelite postici kaznenom prijavom Medjunarodnom sudu za ratne zlocine u Haagu protiv predsjednika Tudjmana?
• Zelim pomoci Haaskom sudu, svojoj zemlji i svojim sugradjanima da skinemo sa sebe jednu veliku ljagu koju nam je nanijela Tudjmanova agresorska politika. Kao sto znate, neki odlaze na prirodan nacin, bez zadovoljenja pravde, a za neke se nadam da ce se pravda nad njima izvrsiti, makar svijet propao. Jer ovo nije 1941. i 1945. godina. Ovo je bila 1991. i 1995. godina i zalosno je da ispracamo ovo stoljece sa hipotekom koja je imala sredina ovog stoljeca - kroz nasilje i agresiju na susjede, deportacijske logore, silovanja i zlostavljanja, preseljavanje stanovnistva... Sve to neka ide Tudjmanu na obraz. On je naime inzinjer hrvatsko-srpskog sporazuma kroz zrtvovanje treceg, kroz cijepanje Bosne i Hercegovine, koju je proglasio nepostojecom, to jest Jugoslavijom u malom. Pa kako Jugoslavija nije mogla opstati kao velika, tako je po Tudjmanu i BiH morala nestati kao njezino mini izdanje. I sve su te zablude bile razlog da se na zabludama ne ostane nego da se ide na njihovu realizaciju. I tako, posljedice su tu, a odgovornost bi kao trebala biti kolektivna. Medjutim, s time se ne slazem i smatram da je pet godina hrvatsko-srpske agresije na BiH sasvim dovoljno da se rijec odgovornost uzgubi u hrvatskoj dnevnoj politici. To je medjutim nedopustivo vec samim time sto smo mi jedini od suosnivaca Suda u Haagu, bez koga je nemoguce uzeti mjeru onima koji su bili glavni za zlodjela.
• Koji je sadrzaj kaznene prijave?
• Sadrzaj je usmjeren prema dostupnim dokazima, kao i prema vlastitim spoznajama o najodgovornijima s hrvatske strane.
• Mozete li to objasniti u nekoliko recenica?
• Prije svega, radi se o pripremi i izradi politickih planova, uz sto je pridodano, u tri faze, etnicko preseljavanje unutar BiH. Nakon sto bi se zavrsilo preseljavanje stanovnistva, plan je bio prosirenje Hrvatske i Srbije na dijelove BiH te ostavljanje 23 posto teritorija Muslimanima, danas Bosnjacima. Dalje, osnovna teza je da rat nije bio slucajan i da tu nema gotovo nista iracionalno. Ono sto stalno govorim jest da je moglo doci do mirnog razlaza na prostoru bivse Jugoslavije, ali do toga nije doslo jer je rat bio jedino sredstvo Tudjmanu i Milosevicu za prosirenje Hrvatske i Srbije. Do mirnog razlaza po uzoru na Sovjetski savez nije moglo doci jer smo imali agresivne sovinisticke jastrebove na Dedinju i Pantovscaku kojima je rat bio potreban radi aneksije i osvajanja teritorija koji nisu njihovi.
• Znaci li to da je nemir koji je nedavno nastao na Brijunima upravo odraz ove teze?
• A sto bi drugo bilo? Teza je, kazimo do kraja, da je rat bio unaprijed programiran i da je cijeli scenarij za provedbu sporazuma Tudjman-Milosevic iz Karadjordjeva bio gotov barem godinu dana ranije nego sto je do rata uopce doslo. Rat je dogovorno planiran i nije dosao samo s jedne strane. Ono sto se do sada pojavljivalo kao lajtmotv mnogih svjedocenja, tekstova, rasprava i analiza i proteklih sedam godina naprosto nije dovoljno. Smatram da je potrebno napraviti korak dalje i da nije dovoljno ostati samo na lamentaciji, nego da treba doci do procesuiranja najodgovornijih za pripremu, planiranje i izvrsenje agresije, koja je imala za posljedicu, sto se Hrvatske tice, odgovornost za najteza gazenja medjunarodnog ratnog i civilnog prava, to jest ubijanje i zlostavljanje civilnih i ratnih zarobljenika. Tudjman bi naravno zelio sve to zaboraviti, a posljedice iz dana u dan dolaze u vidu racuna za naplatu, za sve sto se je dogodilo proteklih godina - ali na stol cijele Hrvatske. I ne samo to. Nedopustivo je da se Tudjman skriva iza smrti Mate Bobana ili izrucenja generala Blaskica, uskoro i Kordica, te iza cijele plejade logorskih cuvara ili ubojica.
• Vratimo se na Karadjordjevo. Vjerujete li da je ono kljuc ovoga rata?
• Opet govorim da je sve to dogovoreno. I to bas u Karadjordjevu. Duboko sam uvjeren da je dogovoren i mir, ne samo rat. Mir koji je trebao znaciti da do rata nece ni doci kada su u pitanju Hrvatska i Srbija. Upravo se u Hrvatskoj dogodilo ono sto je Tudjman govorio za BiH - da je rat izbio kao posljedica nepredvidjenih okolnosti, posebno hrvatsko-bosnjacki rat. Takodjer sam uvjeren da Tudjman nije govorio neistinu prije sest godina, u koju je naravno vjerovao, da JNA nece napasti Hrvatsku i da rata nece biti. To se, po dogovoru, i trebalo dogoditi. Ali, umijesali su se fasisti sa obje strane. Posebno su u tome sudjelovali dokazani srpski fasisti - arkanovci i seseljevci. Kao sto znamo, u istocnoj Slavoniji doslo je do prvih sukoba. U tome je stos. Ljudi su krenuli u samoobranu. Tu su planovi izmakli kontroli, jer sam uvjeren da su se vodstva Hrvatske i Srbije, mimo medjusobnog rata, htjeli namiriti s Bosnom i Hercegovinom. I to je bilo ono zbog cega je Tudjman, u opsesiji svog pseudo- povjesnickog habitusa, bio do kraja omamljen privlacnoscu sporazuma Cvetkovic-Macek iz 1939. godine, kojim je stvorena Banovina Hrvatska, te je pokazao kako se lijepo Hrvatska i Srbija mogu dogovoriti i otkloniti moguce iskre za vec tada potencijalni sukob izmedju dva naroda, ali samo kroz podjelu Bosne i Hercegovine.
• Izgleda da je s tom opsesijom zaboravio na vrijeme?
• To je u svemu i najtuznije. Ta opsesija traje kod Tudjmana pedeset godina i prisutna je u politici kao da je vrijeme zaista stalo, kao da se nista zadnjih pedeset godina nije dogodilo, kao da ovdje nisu zivjeli jos neki narodi osim hrvatskog i srpskog. Ponasati se i misliti potpuno slijepo te ludo vjerovati da se

1. i sporazum Cvetkovic-Macek mogu preslikati u 1990. i 1991. godinu, da bi se na miran nacin dekonstruirala Jugoslavija podjelom Bosne i Hercegovine, moze biti zanimljivo za pisce zabavnih i ratnih romana, ali vraski opasno ako se takvih povijesnih mastarija uhvati politicar s pozicije apsolutne i megalomanske pohlepe za vlascu.

• Vjerujete li onda u pozitivne posljedice kaznene prijave protiv Franje Tudjmana? Vjerujete li u tom smislu da ce Sud u Haagu uvaziti cinjenicu da je Karadjordjevo bilo hrvatsko-srpski Munchen?
• Naravno, moze se dogoditi da sud uvazi ovu prijavu i da glavna tuziteljica procijeni vjerodostojnost moje krivicne prijave te da na temelju ove ili neke druge krivicne prijave, koja mozda postoji od ranije, podnese zahtjev da se protiv navedenih otvori istraga.
• Za vas se govori da ste idealista, ali i pragmatik. Zar zaista vjerujete da ce se Tudjmanu i Milosevicu suditi za planiranje i pripremanje rata?
• A kazite vi meni ima li tko imunitet pred zlocinima protiv medjunarodnog pravnog poretka, protiv zlodjela koja se odnose na gazenje konvencija i medjunarodnih dogovora oko civilnog i ratnog prava? Imunitet ne vazi za teska krivicna djela. Rat i priprema rata naprosto ne dozvoljavaju imunitet. Ukoliko se istraga bude otvorila, Sud u Haagu ima kompetencije. Ima i moc. Ovo sto sam ja uradio samo je prethodna faza ukazivanja tuzilastvu suda u Haagu da postoje dokazi za glavne krivce u Hrvatskoj.
• Koliko bi sve to odgovaralo americkoj strategiji u ovom dijelu Evrope?
• Oni su se mogli zanasati Tudjmanom prije Daytona, za vrijeme Daytona i dvije godine poslije Daytona. Tudjmanu se, naime, gleda kroz prste kako protuustavno uzurpira vlast i kako po treci put postaje predsjednik drzave, a da to nema pravo. Dopusta se politicarima koji su doveli do strahote u BiH i zbog cije su politike Amerika i NATO morali uci vojno na Balkan, da postanu takozvani graditelji mira, obnovitelji demokratskog sustava i jos par slicnih floskula. I stvarno se moze dogoditi, ako prevagne bilo koji interes osim pravde, da Amerika naprosto obustavi, a ona to moze, cjelokupni postupak protiv glavnih krivaca ovoga rata, a njih je na obje strane.
• A sto je u interesu Hrvatske?
• U interesu je svih nasih gradjana skidanje anateme s citave nacije i svodjenje odgovornosti za sve ovo sto se dogodilo na ljude s imenom i prezimenom. Ako zele postati normalni i sposobni za buducnost, bez tezine zlocina na sebi, to ce prije ili kasnije morati napraviti i Srbi i Bosnjaci. Zasto bi, sto se Hrvatske tice, vecina gradjana solidarno dijelila odgovornost za apsurdnu politiku Franje Tudjmana? I pristati na siromastvo, prezir, izolaciju i sankcije. I sve dok budemo taoci politike glavnih krivaca ovoga rata, pravog mira na ovim prostorima nece biti. Stoga je jedina sansa osuditi one koji su za zlocine odgovorni i tako sa citave nacije zbaciti kolektivnu sramotu.

ALEN ANIC