SAMOUBISTVO GENERALSTABA

aim/ban/pubs/bp

Rascjep u Vojsci Republike Srpske

Banjaluka, 5. septembar 1997. (AIM)

U politicko - ustavnu krizu, koja u Republici Srpskoj traje od 3. jula, po mnogima neocekivano, umjesao se i Generalstab (GS) Vojske RS (VRS). Neocekivano za neupucene, ali potpuno ocekivano za ozbiljne vojno-politicke teoreticare i analiticare. Svrstavanje dijela vojske na strane u politickom sukobu jos vise je iskomplikovalo ionako tesku politicku situaciju. Politicko - ustavna kriza dobila je jos jednu dimenziju i nesumljivo postala i vojno - ustavna. Kako je doslo do takvog politickog angazmana GS VRS, koji je apsolutno neprimjeren vojnoj organizaciji?

Uplitanje GS VRS u politiku za RS nije novost, ali je po mnogo cemu ipak nesto novo. U novembru 1996. godine jedva je razrjesen politickovojni sukob izmedju nekadasnjeg Glavnog staba (general Mladic) i politickog i drzavnog rukovodstva.

Danas nije malo onih koji ce za sve to i ono sto se danas desava sa Vojskom RS okriviti predsednicu RS koja je tada smijenila generala Mladica i njegov stab da bi iz penzije povukla ondasnjeg pukovnika Colica i postavila ga za Nacelnika Generalstaba. To je bilo vrijeme njene poslusnosti prema dr Karadzicu i Krajisniku, koji su idejni tvorci te vratolomije sa Vojskom RS. Predsjednica RS je bila samo potpisnik projekta iza koga su stajali "autoriteti" sa Pala.

Kada je rijec o GS i vojsci uopste, treba uzeti u obzir bitne cinjenice koje opredjeljuju njihov polozaj, mjesto, ulogu i mogucnosti u svim savremenim desavanjima u RS. Priznao to neko ili ne, Vojska RS postoji samo na papiru. Prakticno razoruzana od IFOR-a jos u aprilu 1996. godine, smjestena u kasarnama pod budnim nadzorom SFOR-a i onemogucena u bilo kakvim aktivnostima koje ne odgovaraju implementatorima Dejtona, VRS nije vojna, a pomajmanje politicka sila bosanskih Srba. Sastav GS, biran iskljucivo po stranackoj pripadnosti i lojalnosti SDS-u, a ne po vojno-strucnim kvalifikacijama, nije u stanju da uspjesno rukovodi sa potcinjenim komandama korpusa. Radi toga su i do pocetka politicko-ustavne krize u vojsci postojale prikrivene podjele koje su sa njom morale izaci na svjetlo dana. Prema tome, u ovakvim razmatranjima prvenstveno treba poci od cinjenice da VRS, a posebno GS, nije nikakav bitan vojno-politicki faktor od bilo kakvog veceg znacaja za tok i krajnji ishod krize u ovom entitetu BiH.

Sa druge strane, ne treba biti doveden u zabludu da GS predstavlja Vojsku RS. Tako nesto je mozda bilo prihvatljivo do 26.8. 1997. godine, ali ne i od tada. Toga dana je predsjednica RS zakazala sastanak sa kolegijumom nacelnika GS i komandantima korpusa. General Colic je clanovima GS zabranio odlazak na sastanak sa predsjednicom (vrhovnim komandantom). On je tog dana bio na Ilidzi (kod Sarajeva), gdje se sastao sa komandantom SFOR-a generalom Sinsekijem, i odbio je ponudjeni helikopter za prevoz u Banjaluku. Bio je to skolski primjer neizvrsenja naredjenja i otkazivanje poslusnosti predsjedniku drzave koji je ujedno i Vrhovni komandant VRS. Time je od strane Nacelnika GS sve receno, ali se toga dana desilo nesto sto je mnogo vaznije od svega toga.

Iako general Colic i GS nisu dosli, predsjednica RS je odrzala sastanak, kako je to zvanicno objavljeno, sa grupom oficira VRS koji su se odazvali. Tu grupu su sacinjavali komandanti 1. korpusa (general Talic), 3. korpusa (general Simic), ratnog vazduhoplovstva (general Torbica), Centra vojnih skola (pukovnik Cavic) i pukovnik Kutlesic, koji je jedan od manje znacajnih pomocnika Nacelnika GS. To je itekako znacajna grupa oficira koji u geostrateskom i vojno-teritorijalnom smislu i u pogledu ljudskih i ostalih potencijala kontrolisu i vode za sobom 80 posto RS. Sastanku sa predsjednicom RS nisu prisustvovali komandanti 5. (general Josipovic) i 7. korpusa (general Andjic).

Taj sastanak od 26. 8. 1997. godine sa predsjednicom RS u Banjaluci je definitivno oznacio podjelu Vojske RS na pristalice i protivnike vrhovnog komandanta. Protiv svog vrhovnog komandanta, a uz SDS i politicko-drzavni vrh sa Pala, svrstali su se Generalstab i 5. i 7. korpus, koji cine zanemarljiv dio vojske RS (20 posto). Kako bi potvrdio svoja politicka ubjedjenja general Colic je 29. avgusta komandama korpusa i ostalim potcinjenima uputio telegramsko naredjenje kojim je nalozio otkazivanje poslusnosti vrhovnom komandantu. Time je definitivno izvrsena podjela RS po svim mogucim savovima, koja u krajnjem ishodu moze imati katastrofalne posljedice po ovaj entitet. Upravo u tome nalaze uporiste oni koji predvidjaju podjelu RS na zapadni i istocni dio, "Dejton - 2", pa cak i eventualni gradjanski rat izmedju Srba na ovim prostorima.

Sastavljen iskljucivo od oficira lojalnih SDS-u, Generalstab nije mogao da odoli pritiscima te stranke da se svrsta uz nju u ovoj politicko-ustavnoj krizi. U tome su presudnu ulogu odigrali licni interesi najodgovornijih u tom stabu, kojima je kristalno jasno da bez SDS-a ni u snu ne bi dobili takve polozaje u vojsci RS. Osnovu tih podjela cine antagonizmi izmedju vojno strucno neobrazovanih u Glavnom stabu i obrazovanih u komandama korpusa i pristalica SDS i politicki neobojenih.

Odgovornost za ovu podjelu vojske RS snosi Nacelnik GS. Vodjen licnim interesima, nije se snasao u slozenoj politickoj situaciji. Ne mogavsi da shvati objektivan polozaj i mogucnosti VRS, pokusao je da Generalstab, 5. i 7. korpus predstavi kao vojsku RS, gurnuvsi ih time u sunovrat, zajedno sa SDS koju su pregazili i vrijeme i dogadjaji.

Nema sumnje da je GS time izvrsio vojno-piliticko samoubistvo, stvorivsi na taj nacin sve neophodne pretpostavke za odlazak u istoriju.

Dragan D. Marcetic