PRIZNANJE ZLOCINA MERCEPOVOG VOJNIKA

AIM, ZAGREB, 3.9.1997. Ministarstvo unutarnjih poslova Hrvatske sigurno nikada nije izdalo saopcenje s ovoliko naboja i repova u najzad zapocetom, ali i dalje bezvoljnom sankcioniranju ratnih zlocina na ovome prostoru. Prvoga dana u rujnu objavilo je da je po nalogu drzavnog odvjetnika dalo uhapsiti Miru Bajramovica, pripadnika tzv. Mercepove jedinice, koju dio hrvatskih medija otvoreno sumnjici za niz ratnih zlocina u toku 1991. godine, ali je sve do danasnjih dan ostala na slobodi (osim sto je nekolicina pocetkom 1992. provela nekoliko mjeseci u istraznom zatvoru, pod sumnjom, koja nikada nije sudski procesuirana, za poznato ubojstvo obitelji Zec u Zagrebu).

Povod za hapsenje Bajramovica krajnje je neuobicajen i dosad takav slucaj nije zabiljezen u Hrvatskoj, a zacijelo ni sire. On je priveden na osnovu opsirnog iskaza sto ga je dao splitskom tjedniku "Feral Tribune", gdje je priznao da je Mercepova jedinica likvidirala u Pakrackoj Poljani 280 ljudi, u Gospicu izmedju 90 i 110 ("jer smo bili prekratko, niti mjesec dana"), a krvavi trag ostavila je i u Zagrebu, Slanom i drugdje. Na meti egzekucije, kojima su cesto prethodila vrlo surova mucenja ("Znate li koji je najbolji nacin? - otkrio je "Feralovim" novinarima Bajramovic - "Palite zatvorenika plamenom iz boce plina i onda ga polijete octom, a to radite uglavnom po genitalijama i ocima"), bili su uglavnom Srbi, bez obzira bili pripadnici oruzanih formacija ili civili. Likvidiran je, medjutim, i odredjeni broj Hrvata pod sumnjom za toboznju kolaboraciju ili urotu (kao Marina Nuic, zbog navodnog planiranja atentata na ranjenog Mercepa).

Sam Bajramovic preuzeo je na svoju dusu odgovornost za smrt 86 ljudi, a svojom je rukom, kako kaze, ubio sedamdeset i dvoje, od kojih devet zena (djecu se, tvrdi, nije ubijalo, osim Aleksandre Zec, a za sebe kaze da nije sudjelovao ni u maltretiranju zatvorenika, ili barem to "nije cinio iz zadovoljstva"). Istog dana kada se pojavilo sokantno svjedocenje, Bajramovic je uhapsen, ali je otprve bilo prilicno jasno da se tu prica nece moci zavrsiti. Bajramovic, naime, poimence tereti vise bivsih suboraca za sudjelovanje u mucenjima i egzekucijama (Munib Suljic, Nebojsa Hodak, Igor Mikola, Sinisa Rimac, odreda poznata imena u stidljivo otvorenoj sudskoj kronici zlocina s hrvatske strane). Te jos Tomislava Mercepa, Zvonimira Trusica i bivseg ministra policije i visokog duznosnika HDZ-a, Ivana Vekica, da su naredjivali pogubljenja.

A kada bi se bas htjelo, moglo bi se ici, iako naravno nece, i puno dalje i vise, jer Bajramovic na jednom mjestu kaze da je njegova jedinica dobila "iz vrhovnistva" naredbu da "smanji postotak Srba u Gospicu", a i za njen razmjestaj u Pakrackoj Poljani dobivena je naredba odozgo (jedinica Tomislava Mercepa, kojem je Bajramovic bio "dozapovjednik", bila je organizirana pri MUP-u i imala je sluzbeni naziv Prva zagrebacka specijalna postrojba pri MUP-u). Upravo je u tom dijelu Bajramovicev iskaz ispunjen s najvise dinamita koji na vrlo sporom fitilju, sest godina poslije rata, ipak moze srusiti konstrukciju obrane od odgovornosti, a Haaski sud je barem zasad presutno prihvatio.

Potvrdilo se, naime, ovaj put zornije i upecatljivije nego ikada, da ni najbestijalniji zlocini nisu vrseni na nedohvatnim i mracnim marginama rata, gdje su, kako se cesto tvrdi, nekontrolirani desperadosi radili sto ih je volja, nego se linijom zapovjedanja dolazi do samih vrhova vlasti. Pri tome i neki prijasnji dogadjaji, a posebno personalne rosade ili smjene, sada dobivaju u novom kontekstu drugu, prepoznatljivu boju. Nitko od naredbodavaca zlocina koje navodi Bajramovic vise nije u vlasti. Vekic je smijenjen jos prije nekoliko godina, Mercep se razisao s vladajucim HDZ-om uoci proljetnjih izbora, a Zvonimir Trusic danas se cak izdaje za zestokog i nepomirljivog kriticara Tudjmanove vlasti. Odavde bi se mogao izvesti zakljucak da su u hrvatskom vrhovnistvu vec prilicno davno poceli razmisljati kako da zametnu najuocljivije tragove ratnih grijehova, za sto se tiho micanje s politickih polozaja nekih od najeksponiranijih aktera - bez sudskog dokazivanja odgovornosti, sto bi im moglo odvezati jezik - ucinilo najprikladnijim.

No, taj plan ocito nije racunao s dramaticnim obratom u kome ce netko od samih egzekutora, slomljen nekom neocekivanom slaboscu, posluziti kao krunski svjedok protiv samoga sebe i dojucerasnjih drugova (40-godisnji Bajramovic je nezaposleni inzinjer strojarstva i otac cetvoro djece, i barem po njegovim tvrdnjama u "Feralu", kljucni motiv njegovog pojavljivanja u javnosti je sto se jedini od bivsih suboraca, danas uglavnom imucnih ljudi, nije "snasao"). Taj sokantni ispad, koji slici na pucanje lanca u najjacoj karici, odjednom je sasvim izlozio bokove hrvatskom drzavnom vrhu. On jednostavno nije mogao pronaci odgovor na pitanje kako je ovako tesko, u detaljima nikada mucnije svjedocenje o ratnim zlocinima hrvatske strane, moglo biti izgovoreno pred novinarskim mikrofonom, a ne pred sudom. Zato je vec sutradan MUP izdao novo saopcenje u kome se obavijestava da su uhapsena jos trojica pripadnika Mercepove jedinice koje spominje Bajramovic (Suljic, Hodak, Mikola). I to pod sumnjom da su pocinili krivicna djela zbog kojih su vec bili pod istraznim postupkom, ali, kako se podvlaci, i nova, za koja se dosad nije znalo.

Rijec je, dakako, o providnom izmotavanju. Da je htjelo, vrhovnistvo je svakako moglo i prije doci do tih "novih" spoznaja, za sto mu stoji na raspolaganju visokobudzetna policija i, koliko se u javnosti zna, barem cetiri tajne sluzbe. Uostalom, Bajramovic i ostali uhapseni clanovi Mercepove jedinice, ukljucujuci i njega samoga, uvijek su im stajali na raspolaganju, sto pokazuje i njihovo hapsenje, obavljeno u ciglih dan i pol, bez obzira na ljeto kada mnogi nisu na svojim kucnim adresama. No, ovo je ipak samo takticko izmotavanje, jer se u prvom saopcenju iz MUP-a govorilo o Bajramovicevom iskazu koji je "navodno" dan "Feralu", sto je sugeriralo da ce se ici na verziju kako je ovaj tjednik zapravo izmislio njegovo svjedocenje, i tako braniti tog samopriznatog egzekutora od samoga sebe.

Sada kada su hapsenja ipak izvrsena, ocito je da je ta varijanta odbacena, i da je tekst u "Feralu" mozda dozivljen i kao dobrodosli vanjski poticaj da se uhapsi jos nekolicinu bivsih ratnika izrazito kompromitirane proslosti, i to prvi put s teritorija same Hrvatske (dosad su hapseni ili se drze pod policijskom paskom samo oni iz BiH). To bi bio novi dokaz kooperativnosti s Haaskim sudom, koji stepenicu po stepenicu dize prag zahtjeva od SR Jugoslavije i Hrvatske (nedavno je zatrazeno izrucenje oficira bivse JNA Radica, Sljivancanina i Mrksica). A Zagreb bi taj dokaz podnio na nacin koji bi najlakse mogao braniti u vlastitom kucnom dvoristu. Jer hapsenja, evo, nije skrivio on, nego je sve opet zakuhao onaj "Feral".

MARINKO CULIC