JAPANKA U GAVRILOVIM CIPELAMA

BILJANA PLAVSIC

SARAJEVO, 02.09.97. Sredovjecna profesorica anatomije biljaka - usprkos nezanimljivoj vanjstini, javnom a i privatnom zivotu - postala je predmetom rasprava inih diplomatskih krugova, politickih establismenta, alternativnih i kontoliranih medija, a time i metom sirih populacijskih prepricavanja, jednostavnije receno - tracem.

Je li Biljana Plavsic, aktualna predsjednica Republike Srpske, onoentitetski Mesija koji ce pokrenuti demokratizaciju tog dijela BiH? Moze li se jedan od utemenitelja paljanske politike bas toliko odmetnuti od "svojih" da bi s njima mogla i ratovati, ili se radi o unutarobiteljskoj svadji koja kad-tad dodje na svoje? Postoje li tajni planovi, nekakva jasna strategija i obecanja velikog Zapada po kojima je Plavsiceva njihov sigurni favorit u tvorbi posdaytonske BiH; koliko vojske, policije, medija "pripada" Palama, a koliko Banjoj Luci; da li ce se u igru ukljuciti i kome ce blagoslov dati beogradski vozd Milosevic - samo su dio pitanja na koja odgovore pokusavaju nuditi brojni analiticari ovog dijela Balkana. Pri tome ce jedni svoja tumacenja temeljiti na biografskim podacima predsjednice RS (jeste se ili nije udavala, pa je kao stoga donekle frustrirana te tako i povlaci politicke poteze; otac joj mozda jeste a mozda i nije bio pobornik velikohrvatskih drzavotvornih ideja pa sad kcer, kao zagrebacki diplomant, eto, separira i vodi Banja Luku u njedra Hrvatske; uskracena za majcinske osjecaje, svoje ce nezadovoljstvo iskazvati olakim baratanjem brojem izginule tudje djece u ime "srpske ideje"...) sto ce dnevnopoliticki zadovljiti mastu onih koje Plavsiceva posljednjih mjeseci zbunjuje, ali se ozbiljnije nece odlijepiti od razine traca, cak granice vulgarnosti.

Drugi obrazac, temeljen na pokusaju ozbiljnijeg analiziranja Plavsickine navodne politicke orjentacije, deja vu je ovih prostora: porazmisli, dakle, jedan od kljucnih igraca jednonacionalne vladajuce stranke o svemu i svacemu, naprasno uvidi koliko mu je partija gresna, odmetne se u disidente i osnuje svoju stranku, politicki bas kontra one iz koje je izasao. Vremenom se pokaze (Silajdzic, Omersoftic, ili pak Manolic, Mesic) kako od nekakvih novih i autohtonih politickih opcija tu malo sta ima, i kako sve pociva na personalnom razracunavanju disidenta i partijskog vrha. Pri tome duljina i zestina, a time i sam ishod sukoba, direktno ovisi o vrijedonosnom rasudjivanju i moralu novopecenog disidenta.

Pojednostavljeno, gospodja iz ove price, tesko da ima politicku opciju, bez obzira sto se danas, pri osnivanju svoje stranke, poziva na platformu SDS-a od prije sedam godina, Jovana Raskovica tvorca prve SAO (iliti propale "Republike Srpske Krajine"), pa i Daytonski sporazum. To prije sto je u kombinaciji te tri stvari, najmanje jedna automatski osudjena na propast. Plavsiceva, dakle, nije pragmaticni politicar s idejom, vec njeni politicki potezi direktno ovise od karakternih osobina koje posjeduje.

Biljana Plavsic je odlucna. Naravno, odlucnost se lako preobrazava u tvrdoglavost i tu kod Plavsiceve prestaje pozitivna konotacija odlucnosti kao vrline. Prije vise od deset godina, primjerice, odlucnost u obrani ondasnjeg sistema i drzave nagnala je Plavsicevu na sukob sa inkriminiranim ministrom RS, Veliborom Ostojicem, dok je ovaj bio tek lektor sarajevskog radija. Ostojic je tako lektorirao Plavsickin strucni rad prepravljajuci sve zapadne inacice tadasnjeg hs-sh jezika u istocne varijante i na sebe navukao gnjev univerzitetske profesorice koja mu je odbrusila da je njen jezik i hrvatski, da Zagreb osjeca svojom domovinom poput drugih gradova ex-Jugoslavije, te da joj tamo-neki-lektor ne ispravlja jezik kojim govori. Za nekadasnju privrzenost bratsvo-jedinstvujucoj ideji, nije se libila prepirke s minornim lektorom na radiju. Studenti je pamte kao pravicnu, i na ispitima nepotkupljivu profesoricu. Danas sa slicnom tvrdoglavoscu brani jednonacionalnu ideologiju koju je 90-tih godina prihvatila kao jedinu mogucu, slicno milijunima komunista bivse Jugoslavije. Potpisivanje Daytonskog mirovnog sporazuma, opstanak drzave BiH i priznanje RS kao tek jednog od bh. entiteta, Plavsiceva je na sebi svojstven, botanicki nacin, objasnjavala: "Sad su Srbi kao psenica. Tacnije kao seme psenice stavljeno u zemlju da prezimi teska vremena koja dolaze. Posle ce, kad ovo prodje, lepo da niknu i daju jos lepse plodove. Republika Srpska je seme koje cuva zemlja, i prezivece ovaj Sporazum, da se opet pojavi na prolece..."

U tvroglavost utopljena odlucnost napravila bi od Plavsicke posljednjeg barjaktara paljanske politike - nesto poput Japanca kojeg su sezdesetih godina u sumama otoka Honsu uvjeravali da je II svjetski rat za njih izgubljen - da razvoj dogadjaja nije snazno probudio njenu drugu karakternu osobinu: sujetu. Zasicenu i povrijedjenu brojnim napisima i spekulacijama kako je za predsjednicu RS kandidovana tek da ne pravi probleme u SDS-u i ostavi kljucnim igracima Krajisniku i Karadzicu dovoljno mjesta za manipulaciju Mirovnim sporazumom, nije ju tesko zamisliti kako naknadno pomno iscitava Daytonski sporazum, odnosno poglavlja koja govore o pravima i ingerencijama predsjednika Republike Srpske. U to vrijeme i inace odmjereni Milosevic naziva je glupom babom, ne zaboravljajuci da ga je upravo ona napravila smjesnim minirajuci svim silama na skupstini RS potpisivanje Wance-Owenovog plana, zbog kojeg je on osobno zapotegao iz Beograda do bosanskih brda, vukuci sa sobom i ozarenog Micotakisa, cijom je kemiskom Karadzic u Ateni vec parafirao sporazum. Na Miloseviceve "komplimente" uvrijedjena Plavsiceva "politicki" je odgovarila otvorenom i zustrom podrskom koalciji Zajedno na slijedecim srbijanskim izborima. Kulminacija nipodastavanja Plavsiceve, koja sebe nakon Koljevicevog samoubojstva vidi kao jedinog istinski obrazovanog intelektualca u vrhu SDS-a, nastupa prilikom beogradskog potpisivanja Sporazuma o specijalnim vezama RS i SRJ, koji u ime RS potpisuje Krajisnik a ne ona, kao prvi covjek "drzave" u koju vjeruje. Tu sujetnost kaze "Dosta!", i Plavsicka glasno pocinje kritiziranje paljanske klike.

Naravno, kao neko ko ce sada uporno upirati prstom na negativce s Pala, a pri tome to raditi s kljucnog mjesta u RS, Plavsiceva ubrzo zapada za oko medjunarodnim posrednicima u BiH, kao idealno rjesenje za slabljenje Krajisnikove i Karadziceve moci. Najidelanije i za Plavsicevu i za medjunarodne tutore Mirovnog sporazuma je da rastakanje paljanske Bastilje otpocne raskrinkavanjem sverca, korupcije i malverzacija, pa da zavrsi, ako moze, slicnim procesom i u Federaciji. S tim da finale trenutnog dvovlasca u RS vrlo lako mogu biti i privodjenje u Haag osumnjicenih za zlocine, ako se danasnji vojno-politicki metez u RS ukaze kao zgodna prilika i za takvo sto. Pri svemu tome Plavsickino ubjedjenje kako je ona ta ciju "politiku" podrzava medjunarodna zajednica, obrnuo je proporcionalno vjerovanju medjunarodne zajednice (citaj Amerike) kako predsjednica Republike Srpske istinski podrzava Daytonski sporazum, pogotovu njegov Anex 7 o povratku izbjeglica. Taj dio sporazuma, gospodja predsjednica, tesko da je s voljom iscitala...

Koliki je onda politicki vijek trajanja Biljane Plavsic? U tvrdoglavosti i sujetnosti, kao osnovnim pokretacima politickih poteza, Plavsiceva ce istrajavati na rusenju utjecaja paljanske diktature, ne prihvatajuci cinjenicu da ona nije stvari uzrok vec samo povod za medjunarodno vojno-politicko uplitanje u slabljenje SDS oligarhije. Slicno svom sunarodnjaku Gavrilu Principu, njen ce atentat na Pale u jednom vremenu predstavljati euforicnu bitku za "slobodu", a vec u drugom dobijati stvarne konotacije uzroka i povoda za kasnija desavanja.

Paljansko rukovodsvo i Daytonski sporazum definitivno ne mogu zajedno. Danas Plavsicka dobrano narusava mracnjacku moc prvih nad mirovnim dokumentom. Sutra ce, u nekom drugom obliku i nekim drugim povodima, slabiti i moc federacijskih partnera na vlasti za koje Dayton nije ono o cemu su sanjali. Do tada ce Plavsicka svoj dio posla vec uraditi. Pri tom ce se, vjerojatno, jos jednom sresti sa zenom cije su je odlucnost i samopouzdanje tijekom prvog susreta fascinirali - Madalaine Albright. Zasigurno ce joj tom prigodom Albrightova pojasniti sto je mislila prethodni put pricajuci joj o "dva multietnicka entiteta u BiH", sto Plavsiceva nigdje nije procitala u Daytonskim papirima ali je, svejedno, kimnula glavom.

Kad joj priopce da nije, i ne moze biti intimna prijateljica s izaslanicom americkog predsjednika, Plavsiceva ce se tvrdoglavo i sujetno vratiti u olicje japanskog vojnika u Gavrilovim cipelama.

DRAZENA PERANIC