POCNIMO LJUBAV ISPOCETKA

Sarajevo Sep 1, 1997

Odnosi Plavsic - Milosevic

Moze li pored ovolikog pritiska i ovakvih ponuda iz Vasingtona da ne dodje do direktne saradnje predsjednice RS i predsjednika SRJ?

Banjaluka, 1. septembar 1997. (AIM)

Nesto se izgleda, ipak, mijenja na relaciji Vasington - Beograd - Republika Srpska. Pred nedavnu Holbrukovu posjetu balkanskom "bermudskom trouglu" (Beograd-Zagreb-Sarajevo) anonimni sluzbenik Stejt Departmenta je Milosevicu prijetio novim sankcijama. Poslije misije, najvisi americki cinovnik u Beogradu Ricard Majls, tajnom depesom koja je (slucajno?) dospjela u "Njujork tajms", osporio je bilo kakav ucinak Ricarda Holbruka u razgovorima sa Slobodanom Milosevicem. Na to je "otac Dejtonskog sporazuma", u istom "Tajmsu", ne mareci za kurtoaziju i manire branse kojoj pripada, tako udario po Majlsu "koji nije prisustvovao razgovorima", a koji i ne pripada krugu ljudi koje bi Holbruk obavjestavao o rezultatima misija tog ranga - da se pisac tajne depese poslije uopste nije oglasio.

Robert Gelbard, koji je ipak sef gradilista Dejtonskog projekta, vratio se ovih dana. On je i pohvalio i upozorio Milosevica. To je za pazljivo uho, ipak, pomalo cudna intonacija. Slobodana Milosevica dosad niko nije nikad hvalio. Uz lik i djelo tog politicara veze se, prije svega od americke diplomatije i medija izvajan imidz, da pristaje na ustupke samo kad ga se udari bejzbol palicom.

Ali, sad je prvo Holbruk u intervjuu nezavisnoj TV-stanici "Studio B" centrirao nekoliko dobrih lopti na Slobu od kojih je najbolja bila ona da on priznaje kako je Milosevic "dobar pregovarac". Onda Gelbard otkriva (u "Nasoj borbi) da je "predsjednik Milosevic imao znacajnu ulogu u ubjedjivanju Krajisnika oko sporazuma o centralnoj banci u cijem sam postizanju i sam ucestvovao, zatim zakona o budzetu - u pregovorima u kojim sam takodje ucestvovao, a znacajnu ulogu imala je i drzavni sekretar Olbrajt, te zakona i porezima i carini, na kojem je radio visoki predstavnik - poslije dogovora u kojem je Krajisnik rekao da ga nece prihvatiti, Milosevic je imao veoma pozitivnu ulogu u nagovaranju Krajisnika".

Dakle, predsjednik Jugoslavije je ipak radio sto-sta na sprovodjenju Dejtonskog sporazuma, bez obzira koliko se time nije hvalisao. A i sto bi? Hvaliti se onim sto je za Amerikance dobro ne mora biti prihvaceno dobro, odnosno moze biti kontraproduktivno ako se tim ne rukuje pazljivo u predizbornoj kampanji u kojoj Milosevicev SPS radi izuzetno komplikovan posao ustolicavanja "karikatura predsjednika" Zorana Lilica na mesto vodje Srbije, a cijim je predsjednickim ovlascenjima Slobodan Milosevic prakticno vladao SRJ.

Da li je to sve sto je Milosevic uradio za Dejtonski sporazum od Holbrukove (i Gelbardove) posete Beogradu? Odnosno, radi li predsjednik SRJ samo "na guranje" ili onako kako treba, to jest kako se verovatno dogovorio na onom dugom dvodnevnom sastanku sa Holbrukom? "Ne bih o tim stvarima", diplomatski izbjegava da bude direktan Gelbard, "ali mislim da je dovoljno vazno to sto sam zelio da dodjem ovdje, da smo o tome razgovarali na sastanku u Kabinetu i da su se svi slozili da to treba da uradim". Ovom dodajemo jos jednu Gelbardovu recenicu o Milosevicu: "On nam je vrlo jasno stavio do znanja da zali sto nemamo pune diplomatske odnose, sto svoju zemlju ne moze da uvede u veliki MMF, Svjetsku banku, Ujedinjene nacije i druge medjunarodne organizacije". Plus priznanje koje se diplomatima ne omice: "Mi smo daleko najostriji u odnosima sa ovdasnjim vlastima."

Amerikanci su inace, uocljivo, Milosevicu tolerisali igru "na dva fronta" u RS. Krajisnik, Klickovic, Kalinic (falili su Karadzic i Kijac) su opet (29.8.) bili u Beogradu, sjedili kod Milosevica prije nego sto ce Gelbard doci. Milosevic je to zaradio, izmedju ostalog i tako sto je uzeo da on objelodani njihovu ideju da bi izborima za Skupstinu RS, navodno bilo fer dodati i izbore za predsjednika RS. Gelbard je tu inicijativu u Beogradu, bez mnogo emocija odbacio - jer se ovdje, kako je objasnio, radi o postovanju zakona, a ne o nagodbama, kojima bi obje strane u RS bile zadovoljne.

Izgleda da Amerikanci procjenjuju da je dosao trenutak kad se veza sa Palama (a Milosevic je jedini koji je to odrzavao koliko-toliko djelotvorno) mora prekinuti. Rizik opstanka predsjednice Plavsic sve je manji. SFOR je presao sve Rubikone, te zato taktika tu sve vise gubi na znacaju. Ide se dalje - do konacne pobjede Plavsiceve.

Sada se svi zlobno, kako to uvijek uz Milosevica ide, bave procjenama da li ce on moci da se potpuno okrene Banjaluci i prvo otvoreno podrzi, a onda i "prigrli" Biljanu Plavsic. Kad je u pitanju Milosevic javnost zaista ne zna sve "inpute" koje on ima na umu pri odlucivanju. Americki novinari u Beogradu pricaju da je Holbruk dolazio sa ponudom o ukidanju spoljnjeg zida sankcija SRJ za kooperaciju u prelomnim trenucima za Dejtonski sporazum. Medlin Olbrajt je proslog ponedjeljka (25.8.) od predsjednika Jugoslavije "zatrazila da se pomjeri sa neutralne pozicije ka Biljani PlavSic".

I najavljivan je pa odlagan (ali nije demantovana namjera) Milosevicev let u Banjaluku. Cuveni beogradski karikaturista Predrag Koraksic - Koraks vec crta Slobu kako hita da se rukuje sa Ujka Semom, ali tu ruku sad pridrzava Biljana Plavsic - koja, kako je to opisao jedan italijanski novinar "pola lici na Margaret Tacer, a pola na lokalnu domacicu". Onda: ispred Banskih dvora Sloba svira Biljki serenadu na guslama, sto, zna se, svakako vise prija njoj nego njemu. Srbija se, dakle, vec privikava da bez velikog cudjenja vidi Milosevica kod predsjednika RS i to kao dvoje srpskih celnika duboko zabrinutih stanjem u naciji i odlucnih da sve to rijese.

Kad je njemacki diplomata visokog ranga Volfgang Isinger bio kod Milosevica (21. 8) i trazio da podupre odrzdjavanje izbora u RS koje je za 12. oktobar zakazala Plavsiceva, istog dana vazan covjek Miloseviceve SPS, Nikola Sainovic ("morao da prekine odmor") boravio je u Banjaluci i sa kolegama iz vise nego prijateljske SP RS, dogovarao nastup na tim izborima. Sainovic je, prema nekim izvorima, to podrzavanje gospodje Plavsic i njene akcije objasnio vrlo prakticno: ona i njena partija "nemaju nikakve sanse da osvoje apsolutnu vecinu na izborima" sto socijaliste dovodi u izuzetno povoljan polozaj, to jest, "stvorili su se istinski uslovi da definitivno ucvrstimo vlast i u Srbiji i u Republici Srpskoj". Po losijem scenariju, ako socijalisti RS i ne pobijede "onda ce svakako da udju u novu vladu".

Po svemu sudeci, ako ne dodje do kakvog obrta, koji se sad ne moze predvidjeti, Slobodanu Milosevicu nece biti problem da udovolji zahtjevima Olbrajtove, a Biljana Plavsic ce istog trena osjetiti kakva je razlika kad si partner predsjednika SRJ od pozicije kad imas njegovu "neutralnost" za vratom. "Mudraci" bi rekli da ce vrijeme pokazati sta se ovdje sve igra, a novinarima ostaje da bez "istorijske distance" kupe pjenu i od nje skladaju stvarnost i sutrasnjicu. Tako logicno izgleda sljedeca scena: srpski likovi Milosevic i Plavsic sjede u krilu Ujka Sema. Slijedi scena: dvoje nestasne srpcadi pokusavaju da se izvuku iz Ujka Semovog zagrljaja. Trecu scenu ne vrijedi ni opisivati u ovakvim tekstovima.

Petar Reljic