CRNI FONDOVI U STRANACKIM DZEPOVIMA

PRIVATIZACIJA DRZAVE

SARAJEVO, 26.08.97.
Putevi novca u BiH su nedokucivi, a pare se na ovim prostorima ponasaju poput rijeka ponornica - pojave se, nestanu, da bi se zatim ponovo pojavile na najneocekivanijim mjestima.

Poslednja afera, koju je razotkrila opozicijska Unija bh. socijaldemokrata, vezana za postojanje posebnog racuna na koji su se slijevala sredstva od oporezivanja banaka, osiguravajucih drustava, lutrije i drugih visokoprofitnih preduzeca sa podrucja Sarajevskog kantona, a kojim su raspolagali federalni premijer Edhem Bicakcic i kantonalno rukovodstvo, tek je jedna od potvrda da novcani tokovi iz kojih se vrsi finansiranje razlicitih potreba, od socijalno ugrozenih kategorija pa do finansiranje razlicitih po Daytonskom sporazumu paradrzavnih institucija, nisu iskazani u budzetskim stavkama.

Vlastiti "crni fondovi" stoga nisu izuzetak nego pravilo koje vazi za obje vladajuce stranke u Federaciji, kako za SDA, tako i za HDZ. U svakoj normalnoj drzavi nepostojanje zvanicno usvojenog budzeta jednostavno je nezamislivo jer to bi podrazumjevalo totalnu blokadu svih aktivnosti drzave i njenih organa, od vojske, policije, administracije i svih drugih koji su na "drzavnom trosku".

Iako je proteklo vec osam mjeseci Federacija BiH jos uvijek nema usvojen budzet za ovu godinu. Vlada je doduse utvrdila prijedlog budeta u visini od 625 miliona maraka, ali od silnih pauza, prekida i blokada poslnici federalnog parlamenta izgleda nisu imali vremena da se temeljito pozabave prihodima i rashodima Federacije. Prema Ustavu Federacije u slucaju da se pocetak godne doceka bez usvojenog budzeta predvidjeno je da se za prva tri mjeseca finansiranje drzavnih prihoda i rashoda moze vrsiti na osnovu privremene odluke koja u prvom tromjesecju "glumi" nepostojeci zakon o budzetu. Nakon toga budzet mora biti usvojen ili slijede novi izbori.

No, u Federaciji se nista od ovog nije dogodilo, a za divno cudo i mimo svih zakona logike, federalni sluzbenici i dalje dobijaju uredno svoje plate, penzioneri penzije a ni ostali budzetski korisnici ne mogu se pozaliti. Zakljucak koji se normalo namece jeste da je budzet kao pojava sasvim nepotreban jer ocigledno sve fino funkcionise i bez njega.

Sam predlozeni budzet skrojen je po "snitu" eksperata MMF-a i jedino sto je zajednicko svim njegovim korisnicima je da niko nije zadovoljan - od invalida, privrednika, pa do vojnika - predvidjenim iznosima. Dosledna primjena ovog budzeta sasvim bi sigurno posluzila kao detonator za socijalnu eksploziju koja pred predstojece izbore predstavlja nocnu moru vladajucih stranaka. Zbog toga se kao spasioci napacenog i osiromasenog naroda pojavljuju vlasnici "crnih fondova" pa se u poslednji cas iznalazi novac za gasenje socijalnih pozara. Koliko god u slucajevima socijalno najugrozenijih kategorija gradjana postojanje "crnih fondova" bilo moralno opravdano, u krajnjoj liniji steta je veca od koristi.

Mukotrpno zazivljavanje Federacije svakako je rezultat postojecih razlika u politickim opcijama medju federalnim partnerima, SDA i HDZ, ali daljnji opstanak kako institucija "Herceg Bosne" tako i nekadasnjih institucija RBiH, koje se ne uklapaju u federalni i Ustav BiH, bio bi nemoguc bez konstatnih finansijskih infuzija iz razlicitih "crnih fondova".

Simptomaticno je da se o aranzmanu izmedju federalnog premijera i sarajevskog kantona o prikupljanju dijela poreza na posebni racun nije oglasio po zakonu jedini nadlezan, federalni ministar finansija i zamjenik premijera, Drago Bilandzija (ujedno i potpredsjednik HDZ). Znajuci da su u ranijim prilikama i zbog mnogo manjh stvari predstavnici HDZ-a na sve strane trazili da se dosledno postuje zakon i videci u takvim potezima atak na Federaciju i vitalne interese hrvatskog naroda, cudno je kako ovaj puta sve prolazi bez bilo kakvog komentara.

Jedino objasnjenje lezi u onome sto se odavno, doduse nezvanicno zna, da svaki od partnera u vlasti ima svoje "crne fondove" kojima gazduje po vlastitom nahodjenju i, naravno, u "svom ataru".

Na sta se trose pare iz "crnih fondova" u krajnjem nije ni nepoznato. Predstoeci izbori svakako su prioritet, pa iako OSCE nece vladajucim strankama davati pare za politicku kampanju, nema bojazni da ce ih ovo uskracivanje narocito pogoditi. S druge strane, ilustrativan je primjer nedavne fudbalske utakmice izmedu BiH i Danske. Nogometni savez BiH je trazio od ovdasnje tzv. drzavne TV BiH sumu od 150 hiljada maraka kao naknadu za televizijski prenos. Drzavna televizija, opet, posto kao takva ne postoji niti u jednom budzetu, mogla je ponuditi samo 10 hiljada mraka za otkup prava prenosa, na sta NS BiH nije pristao. Taman kada su se ljubitelji fudbala pomirili sa cinjenicom da TV prenosa nece biti, pred sami poctak utakmice kao "donator" pojavljuje se Koalicija SDA sastavljena od te vladajuce stranke, Stranke za BiH, GDS i Liberalne stranke, koja je "velikodusno" dala novac Nogometnom savezu i prenos utakmice je isao. Koliko je SDA novca isplatila, zvanicno se ne saopstava, kao ni odakle novac potice, no da je titlovana poruka o SDA-ovom sponzorstvu prenosa koja se sve vrijeme utakmice vrtila na ekranu, sjajna predizborna reklama, vise je nego ocigledno.

Partijski fondovi, naravno, nisu u Bosni od juce, nego datiraju jos od predratnih izbora kada nacionalne stranke, ali i tadasnji komunisti i reformisti, nisu stedjeli na politickoj kampanji. Nakon sto su pobijedile, nacionalne stranke se gotovo ni oko cega nisu mogle dogovoriti osim o tome da nema nikakve potrebe podnosti izvjestaje o finansiranju predizborne kampanje. Uvidjevsi blagodeti partijskih fondova nastavljeno je sa tom praksom pa je pocetak rata drzavna kasa BiH docekala prazna, ali su partijske i licne kase bile nabijene do vrha. Rat i embargo na uvoz naoruzanja odrzavanje ove prakse daljnje je cementiralo, a dolaskom mira radilo se vec o dugogodisnjoj navici od koje se, kao i od svakog drugog poroka, vlast tesko oslobadja.

BiH nece postati normalna, a kamoli pravna i demokratska zemlja, sve dok novac ne bude cirkulisao iskljucivo kroz legalne finansijske kanale, a o njegovoj raspodjeli ne bude odlucivao iskljucivo parlament. Onaj ko kontrolise novac taj i vlada, pri cemu je nevazno ko je formalno na najvisim politickim funkcijama. Politicka moc direktno proizilazi iz kontrole nad parama, a ukoliko finansiranje vojske, policije i medija i dalje bude zavisilo od gospodara partijskih blagajni, izbori,ustav, parlament i sve ono sto se podrazumjeva pod demokratijom bice tek obicna farsa i "sarena laza" za naivne podanike.

Sistem u kome je novac izvan kontrole parlamenta i javnosti onima koji kontrolisu pare iz "crnih fondova" daje ogromnu moc a nikakvu odgovornost, a pravilo "ne grizi ruku koja te hrani" postaje vrhovni zakon jaci od svih ostalih pa i od Ustava. Kuda to na kraju vodi nije tesko pretpostaviti. Uostalom, svu suludost "privatne drzave", kako je dozivljava ovdasnja vlast, izrekao je federalni premijer Edhem Bickakcic tvrdeci kako o otvaranju paralelnih racuna, primejrice, nije obavezan pitati ni jednu a kamoli najjacu opzicijsku stranku u federalnom parlametu!?

Drazen SIMIC (AIM Sarajevo)