PREDUZBORNA PRESTROJAVANJA

Sarajevo Aug 23, 1997

aim/ban/pubs/bp

Opozicija i politicka kriza u RS

Banjaluka, 23. avgust 1997. (AIM)

Opozicione partije Republike Srpske nasle su se u nedoumici nakon odluke predsjednika RS Biljane Plavsic da formira svoju stranku i to na izvornim programskim osnovama Srpske demokratske stranke od prije sedam godine. Istina, desetak dana prije nego sto ce Biljana Plavsic i zvanicno saopstiti odluku o formiranju "svoje" stranke, opozicija se nije previse glasno oglasavala, sto je bio pouzdan znak prestrojavanja na politickoj sceni. Da li je uzrok bio pomanjakanje ideja pri prelasku iz faze podrske predsjedniku RS u fazu trazenja prakticnih koraka za izlaz iz krize, ili preispitivanje politickih snaga, tesko je pretpostaviti. Sigurno je da je time pocelo razjasnjavanje situacije na predizbornoj politickoj sceni.

Odlukom o formiranju stranke i njenim postavljanjem na izvorne osnove SDS-a Biljana Plavsic ocekuje mnogo vise podrske upravo u SDS-u nego sto se to na prvi pogled cini. Vanredni parlamentarni izbori bi ne samo legitimisali nego i precizno izmjerili politicku podrsku koju uziva. Koliko bi se u to uklopile opozicione stranke (i koje), u ovom trenutku je tesko kazati, tim prije sto neke od njih, uprkos odluci da formira posebnu stranku, i dalje Plavsicevoj daju podrsku i prate je na mitinzima.

Jedan dio opozicionih stranaka takodje se deklarise kao nasljednik izvornih programskih osnova SDS-a, prije svega onih koje je utemeljio Jovan Raskovic. Takve su Srpska patriotska i Demokratska patriotska stranka. Druge imaju slicne poglede, ali ih ni teorijski jos nisu definisale, niti ih dosljedno sprovode na ideoloskom planu. Da li ce se neke od ovih stranaka prikljuciti partiji Biljane Plavsic ili ne, ne zavisi samo od ideoloskih i politickih opredjeljenja, nego i od sujeta njihovih vodja. Poznajuci njihove individualne osobine, ali i put razvoja stranaka koje vode, kao i njihovu ljubomornu zelju da "sacuvaju" stranke, malo je vjerovatno da ce pristati da se utope u novoj politickoj tvorevini Biljane Plavsic. Veliko je, zato, pitanje da li neke stranke podrzavaju predjsednika RS po inerciji, misleci da jos mogu imati neku korist od zajednicke aktivnosti s njom, ili se zaista zalazu za pokretanje promjena u drustvu.

Iz akcija podrske Predsjednici od opozicionih stranaka izostale su Socijalno-liberalna stranka, koja smatra da je sukob Plavsic - Pale unutarstranacka borba SDS-a, zatim Srpska radikalna - mnogi je smatraju privjeskom SDS-a, jer su jedini i ucestvovali na posljednjoj skupstini odrzanoj poslije raspustanja, zatim Narodna radikalna stranka "Nikola Pasic", jedini monarhisti u RS, kao i Jugoslovenska ljevica, koja se zalaze za promjene i borbu protiv kriminala, ali ne drzi ledja Biljani Plavsic. Ostale, uglavnom male i novoformirane stranke se ne izjasnjavaju, ocigledno cekajuci podjelu novca za izbore.

Na predstojecim lokalnim izborima u RS ce izaci sezdesetak stranaka i zato je pitanje sta je to danas opozicija u RS i kolika je njena snaga? Svega nekoliko - poput SDS-a, Socijalisticke partije ili Srpske radikalne stranke - imaju organizacije na svakom dijelu RS. Dio nesto starijih stranaka, osnovanih prije dvije-tri godine, imaju po nekoliko desetina na brzinu skrpljenih i kadrovski nestabilnih odbora, uglavnom u sjevernom dijelu RS. To sasvim dovoljno svjedoci o njihovim ambicijama koje se iscrpljuju skromnim pokusajima da se odrzavaju u politickom zivotu. Mnoge i ne zele da imaju jasnu i cjelovitu predstavu o drustvu koje zele da grade. Sta onda tek reci o malim strankama sa po cetiri-pet odbora, ili onim lokalnim predstavnicima samo u mjestu osnivanja (i stanovanja)?

Britanski ministar inostranih poslova Robin Kuk, za vrijeme nedavne posjete Banja Luci, ostro je prekorio opoziciju da je nemoguce razvijati demokratiju za tolikom brojme stranaka. Ne zna se da li je bilo drugih direktnih sugestija, ali 15 najvecih opozicionih stranaka RS koje su nasle zajednicki interes u Koordinacionom odboru za podrsku odlukama Biljane Plavsic usvojile su poslije toga Deklaraciju i Izjavu u kojoj su se izjasnile za formiranje ekspertske vlade odmah poslije pobjede na izbvorima, za premjestanje sjedista vlade u Banja Luku, kao i za ponistavanje nekih zakona, prije svega onog o privatizaciji. Taj akt nastao je u pripremi posjete americkih specijalnih izaslanika Holbruka i Gelbarda, pa im je i predan. Ovim je opozicija RS pokazala da postoji minimum zajednickih interesa, pa cak i nesto vise od toga, koji se, prije svega, ogleda u potrebi zajednickog nastupa protiv aktuelne vlasti. No, u tom trenutku predsjednik RS nije najavljivala svoju stranku.

Buduci da se Biljana Plavsic ne izjasnjava o mnogim detaljima svoje nove stranke, ne zna se ni kakav ce stav zauzeti prema opoziciji. S obzirom da je tokom cijelog trajanja krize odrzvala vrlo labave kontakte s opozicijiom (tek jedan formalan sastanak), nije tesko pretpostaviti da ce se relativno lako i brzo odreci njihove podrske.

Vjerovatno je da bi analiza namjera i ciljeva osnivanja pokazala da su opozicione stranke danas u RS uglavnom grupe ljudi okupljene oko ponekog istaknutijeg i hrabrijeg pojedinca koji nisu vidjeli svoju sansu u vladajucem SDS-u kao pokretu, ili su iz njega na razlicitim stepenicama ispadali. Gotovo ni jedna ne moze da definise "svoj" socijalni sloj iz kojeg regrutuju ne samio clanstvo, nego i glasace, pa stoga u svakoj kampanji i idu na globlane ciljeve, a propagandu baziraju na kritici vlasti.

Da se ipak i u toj sferi nesto krece, pokazuju posljednje aktivnosti opozicije u pravci formiranja tri stranacka bloka - lijevog, srednjeg i desnog. Potpredsjednik socijalista RS Dragutin Ilic nedavno je pozvao sve umjereno lijeve stranke i stranke lijevog centra da pristupe lijevom bloku. Ocekuje se da ce to biti velika grupa "radnickih", komunistickih" i raznih socijaldemokratskih partija od kojih vecina ionako priznaje lidersku ulogu socijalisticke partije. Druga dva bloka jos su u trazenju, posebno zato sto je velika bitka za poziciju centra. U svakom slucaju, ovoj grupaciji se najvise priblizavaju stranke koje u svom nazivu imaju rijec "demokratske", uz jedan broj nedefinisanih (narodnih, geografski odredjenih i slicnih srtranaka). I neke partije bliske socijaldemokratskim idejama razmisljaju o pripadnosti ovom bloku, rcunajuci na cinjenicu da ce u slucaju bilo kakavih politickih procesa glasacko tijelo "centra" okupljati pokolebane glasace i ljevice.

Sta ce ostati na desnoj strani jos niko ne zna. Radikali, kao deklarisana opozicija, ne pokazuju mnogo zelje da okupljaju i vode srodne stranke i sve vise se priblizavaju vladajucem SDS-u. SDS, pak, nastoji da se "ugura" u centar, jer to odgovara njegovim naporima da se prikaze kao kolaicija sa socijalistima, ne toliko "domacim", koliko onima u Srbiji. Po svemu sudeci, stranka Biljane Plavsic ostace da vodi desnicu, a ko ce na to krilo opozicije uskociti, niko jos ne moze sa sigurnoscu potvrditi.

Dejan Novakovic