ZAVJERA USTAVNOG SUDA

aim/ban/izbs/bp

Milan Trbojevic, advokat i punomocnik predsjednika RS pred Ustavnim sudom

Banjaluka, 18. avgust 1997. (AIM)

Milan Trbojevic, predratni sudija Viseg suda u Sarajevu, potpredsjednik vlade u Vladi dr Branka Djerica, danas poznati banjalucki advokat, zastupao je predsjednika Republike u ustavnom sporu, koji je pokrenula Vlada Republike Srpske protiv odluke prdsjednika Republike Biljane Plavsic o raspustanju Narodne skupstine. O ponistenju odluke predsjednice, Trbojevic kaze: "Razocaran sam, jer su profesionalnu etiku i ljudsku cast nadvladali kukavicluk, korupcija i neznanje. Ustavni sud nije 'vidio' ono sto je svakom prosjecnom posmatracu u Republici savrseno logicno. Pokazalo se da ni Ustav, ni predsjednik Republike ovdje nisu garancija ustavnosti i zakonitosti, ako to ne odgovara ciljevima stranke na vlasti".

AIM: Da li se ovakva odluka Ustavnog suda mogla ocekivati i sta je ukazivalo na to?

Trbojevic: Ovakvu odluku smo ocekivali. Imali smo podatke od ljudi vrlo bliskih rukovodstvu SDS-a, za koje pouzdano znamo da imaju provjerene informacije, da je ta odluka napisana dosta ranije. Ja sam se licno i profesionalno nadao da ce ljudska cast i profesionalna etika nadvladati i omoguciti sudijama da se ponasaju kao prave sudije.

Privremena mjera, koju je Ustavni sud donio odmah po prijemu prijedloga Vlade za ocjenu ustavnosti Odluke predsjednika Republike, je bila prvi signal da nesto nije regularno, jer je napisano tragikomicno nestrucno. To je bilo prosto nevjerovatno za ljude tog nivoa i te struke. U toj privremenoj mjeri nema niceg sto bi mogla biti konzistentna veza sa nekim procesnim propisom. Privremenom mjerom se naredjuje da se obustave od izvrsenja odluke unazad, a ne kaze se kojim organima, koje odluke, na kojim mjestima su donesene, sa kakvom sadrzinom. Zabranjuje se organima unaprijed da postupaju, a ne kaze se ni kojim organima, ni u kom pravcu. Sve to u ime sprecavanja neke stete, a opet se ne kaze kakve stete, kome i kada bi mogla biti nanesena i kako bi mogla nastati. Tragikomicno je da ta privremena mjera nema obrazlozenja iako i Zakon o Ustavnom sudu izricito predvidja, kao i drugi zakoni, da svaka odluka mora imati razloge u pogledu bitnih cinjenica.

AIM:Nije li time bio prejudiciran ishod spora?

Trbojevic: Upravo tako. Privremenom mjerom spor je bio iscrpljen. Prakticno je suspendovana Odluka predsjednika Republike, cime se zabranjuje bilo kome, cak i predsjedniku, da uradi bilo sta u pravcu, koji bi znacio realizaciju odluke o provodjenju novih izbora.

AIM: U javnosti je bilo primjedbi i na sam tok javne rasprave pred Ustavnim sudom. Da li je bilo neceg sto nije uobicajeno u sudskoj praksi?

Trbojevic: Bilo je jasno da je sama javna rasprava, na nacin na koji je protekla, bila izrezirana. Predstavnik Vlade je donio ogroman referat, koji je sadrzavao analizu nekih ranijih odluka predsjednika RS i njegove korespondencije sa ministrom unutrasnjih poslova, cijih papira i dokumenata uopste nema u spisu. Vlada je pokrenula upravne sporove protiv tih rjesenja predsjednika RS, kojim je stavljeno van snage smjenjivanje nekih ljudi u MUP-u, kojim je naredjeno da se ne moze donijeti neka odluka bez konsultacija sa njom kada je rijec o Brckom. I Ustavni sud je te odluke proslijedio Vrhovnom sudu na nadleznost, tako da tih dokumenata u spisu Ustavnog suda nije bilo. Bilo ih je, ali ih vise nema. Jasno je da ih je predsjednik Suda stavio na uvid punomocniku Vlade i Skupstine, ili ih je on koristio, dobivsi ih u Vladi ili Skupstini. Pripremio je analizu, kojom je satima zamajavao prisutne, analizirajuci rjecnik, gramatiku, knjizevni stil pismena kojih nema u spisu, koji uopste nisu direktno povezani sa odlukom o raspustanju Skupstine. Dakle, nisu predmet rada na Sudu, a mi smo izgubili sate slusajuci njegovu analizu. Sve je to bilo u funkciji da se u javnosti stvori utisak da je predsjednik Republike napravio ogromne greske. To sto su to stilske i gramaticke greske nije bitno, ali je bitno da se prica o nekim greskama. Time je pokusao da se Odluka o raspustanju Skupstine prikaze kao revolt, hir ili revans predsjednika. To je postupak, koji je neprimjeren. Ja oficijelno prigovorim na raspravi da to nije predmet rasprave, da se ne cita ono cega nema u spisu i o cemu sud nece raspravljati. Predsjednik Suda, naravno, ne smije da to prekine, jer je tako dogovoreno. Isti je slucaj i sa referatom dr Koste Cavoskog, koji se vise bavio drugim stvarima nego predmetom rasprave. Bilo je jasno da je to dogovoreno i izrezirano.

AIM: Najvise primjedbi na javnoj raspravi odnosilo se na nadleznost Ustavnog suda da odlucuje o ustavnosti akata predsjednika Republike. I Vi ste misljenja da sud nije nadlezan...

Trbojevic: Ustavni sud je javno objavio svoje stanoviste da clan 114. treba uskladiti sa clanom 115. Ustava, u kojem je propisana nadleznost Ustavnog suda, koja ne predvidja nadleznost za razmatranje i ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti pojedinacnih akata. To je sud usvojio i objavio u Sluzbenom glasniku, a sad prihvata prijedlog Vlade po clanu 114, suprotno svom izrazenom pravnom stanovistu. Komentar je zaista suvisan.

AIM: Znaci, Ustavni sud nije bio ovlasten da raspravlja o ovome?

Trbojevic: Naravno. Po njihovom stavu nije bio ovlasten. Mi znamo da nije bio, a i oni su to objavili.

AIM: Sud se u obrazlozenju svoje Odluke poziva na procesne i materijalno-pravne nedostatke?

Trbojevic: Tu odluku nismo dobili i je poznato samo saopstenje za javnost, u kojem se ne navode konkretni razlozi i cinjenice. Moze se naslutiti da osporavaju taj rok, koji je predsjedniku Vlade i Narodne skupstine ostavljen da napisu svoje misljenje. Mi smo na to odgovorili u spisu, jer Ustav prije svega ne propisuje nikakav rok i ne trazi pismeno izjasnjenje, vec usmeno. Predsjednik Republike je tvrdila da njihovo usmeno misljenje zna, ali ga ne moze dokumentovati. S obzirom da je poznato o kakvim je ljudima rijec, jasno je da ne bi priznali da su svoje misljenje izrazili, pa je ponudjeno da se to misljenje stavi na papir. Uopste nije sporno da su oni odbili da to misljenje daju. Prema tome, pozivanje na clan 22. Zakona o Vladi, koji predvidja rok od 48 casova, odnosi se na Vladu kada ona treba da formulise neki svoj stav. Ovdje je potpuno bespredmetan za raspravu. Niti je rijec o stavu Vlade, niti je rijec o nepoznatom stavu. Sve je savrseno jasno: ponudjeno je da se to stavi na papir, odbijeno je i zaista nema nikakve bitne procesne povrede. Materijalno, zaista, ne vidim na sta bi se pozvali. Ustav je savrseno jasan. Pise da predsjednik moze da raspusti Narodnu skupstinu. Sta se materijalno tu moglo povrijediti?

AIM: Mozda sud stoji na stanovistu da odluka predsjednice zavisi od pozitivnog misljenja predsjednika Vlade i Narodne skupstine?

Trbojevic: Interpretacije mogu biti razne, do idiotskih. Mislim da je jasno je da se to ne moze tako tumaciti. Nije propisano da se mora dobiti saglasnost.

AIM: Sud javnu raspravu nije odrzao u punom sastavu. Koji su razlozi i da li je to procesni nedostatak?

Trbojevic: Posto Ustavni sud nema svoj pravilnik o radu on se supsidijarno poziva na procesne propise. U Zakonu o Ustavnom suda se ne kaze na koje. Naravno da je to tesko uklopiti u bilo koji stvarni zakon o postupku, jer ni u jednom procesu nije moguce da odlucuje sudija koji nije ucestvovao u raspravi. Ovdje se nije pojavio sudija Blazic, navodno zbog zdravstvenih problema, i sudija Jovo Rosic. Za sudiju Rosica smo saznali da je prethodne noci u hotelu 'Bistrica' provaljeno u njegovu sobu, da je pretucen, da mu je prijeceno prislanjanjem pistolja na celo. Raspolazemo sa pouzdanim informacijama da su mu nocu pokucali na vrata sobe i rekli da donose poruku od Krajisnika. Kada im je otvorio, uz nekoliko udaraca mu je stavljeno do znanja kako treba glasati. Isprebijan i u strahu otisao je ujutru kod Kalinica i rekao mu da u takvom stanju ne moze ucestvovati u sudjenju. Ovaj mu je rekao da se mora pojaviti. Potom je, navodno, otisao i obavijestio Krajisnika, pa mu je ovaj rekao da ide u bolnicu. O povredama postoji i medicinska dokumentacija. Covjek je ujutro zavrsio u bolnici, jer je od ranije srcani bolesnik.

Dakle, sudije Blazic i Rosic nisu prisustvovali ni javnoj raspravi, ni vijecanju. Bilo je pet sudija, od kojih je sudija dr Rajko Kuzmanovic izdvojio svoje misljenje i o tome obavijestio javnost. On smatra da je odluka predsjednika Republike ustavna i zakonita. Prema tome, Ustavni sud je donio odluku sa cetiri glasa.

AIM: Zbog cega je sud podlegao politickom pritisku?

Trbojevic: Tesko je to reci. Ja sam uporno ponavljao da ce sud sacuvati svoju cast i ugled. Poznajem dr Lozu, njegov sam student i prijatelji smo. On uziva moje najdublje postovanje. Dr Dubravka Alagic je, takodje, bila moj profesor. Dr Gaso Mijanovic je bio asistent u vrijeme kad sam ja polagao ustavno pravo. Na zalost, dr Mijanovic se ovdje pokazao kao organizator, ja bih se usudio reci, ove zavjere Ustavnog suda. Kolega Kovac nije neki sudija od karijere i njemu se puno ne cudim, jer je u vise navrata izbjegavao nudjene funkcije.

AIM: Postoji podatak da se pred Ustavnim sudom nalazi preko stotinu zahtjeva za ocjenu ustavnosti i zakonitosti. Od toga se 64 zahtjeva odnose na ocjenu ustavnosti zakona. Sud dvije godine nije rijesio nijedan predmet. Kako to komentarisete?

Trbojevic: Ja sam privatno sa dr Mijanovicem u nekoliko navrata vodio razgovor i zamjerao mu zasto se Ustavni sud ne prihvati analize i ocjene ustavnosti Zakona o proglasenju drustvene imovine drzavnom. To je bilo neposredno nakon sto je taj Zakon donesen. Tada je bilo informacija da je gospodin Krajisnik to zabranio i ja sam to spocitavao gospodinu Mijanovicu, sto on naravno nije htio da prizna. Medjutim, cinjenica je da se na tome nije radilo, odnosno da je tada proglaseno neustavnim nekoliko rijeci u jednoj recenici, sto je zaista licilo na sudski cinizam. Poslije toga je bilo masa prijedloga za ocjenu ustavnosti Zakon o koriscenju napustene imovine, Zakon o drzavnim preduzecima, koji su toliko neustavni i van pravnog sistema da je to sramota za svaki pravni sistem. Nezamislivo je da stoje u Sudu, a da se ne rjesavaju. Ne moze se Ustavno sudu zamjeriti sto je ovaj predmet radio brzo. Logicno je da je radio brzo, jer je predmet od takvog znacaja, ali, kako ga je radio, bolje bi bilo da ga nije radio.

AIM: Sta ce ta Odluka znaciti za autoritet Ustavnog suda, a sta u politickom smislu?

Trbojevic: Prema mojoj procjeni, politicke posljedice te odluke su minorne. Prvo, predsjednika RS nista ne sprecava da ponovi tu odluku. Hoce li svijet sprovesti Odluku predsjednika Republike o vanrednim izborima i pored te odluke, ja ne znam. Ne znam ni da li ce ona to traziti i hoce li svijet to prihvatiti, ali moglo bi se ocekivati. Ja bih volio da tako bude. Na unutrasnjem planu za pravosudje RS ova Odluka je ravna katastrofi. Kad covjek zna da mi imamo nekoliko sistemski vaznih zakona, koji su protivustavni, kad se zna da je brojna zakonska regulativa van sistema bivsih zakona, koji su pretezno jos u primjeni, kad se zna u kakvim uslovima pravosudje funkcionise, bez iskusnih, starijih sudija, bez materijalnih mogucnosti, uz ovakvu zakonsku regulativu objektivno je tesko suditi. Tome mozemo dodati uticaj partije, koja je kljucna u popunjavanju sudova, jer brojne sudije su rukovodioci u SDS, pa su i obavezni da sude prema uputama stranke. Postoji masa predmeta u kojima je stranka trazila cak i od Vrhovnog suda obrazlozenje vec objavljene presude. Sad, kad se bude vidjelo da se sudom nivoa Ustavnog suda moze manipulisati, kako to politici odgovara i kako se hoce, sta mozemo ocekivati od prvostepenih sudova, koji su pod neposrednim nadzorom policije, stranke, nezadovoljnih stranaka i izbjeglica pritisnutih realnim zivotnim problemima? Hocu da kazem da ce ovo biti kap, koja je prelila casu u pravosudju i prijeti da potpuno unisti pravosudje.

AIM: To bi mogao biti dokaz medjunarodnoj zajednici da aktuelna vlast nije sposobna da uspostavi drzavu?

Trbojevic: Garnitura na vlasti se davno deklarisala kao garnitura, koja smatra sebe drzavom i koja jedino zna sta je interes srpskog naroda i ima ekskluzivno pravo da to utvrdjuje. Koliko je to stetno, jasno je na svakom nivou i drustvenog i privrednog, ali i politickog zivota. Ne treba zaboraviti da je ta politika gurala, dok nas nisu bombardovali, dok nismo izgubili Republiku Srpsku Krajinu i pola Bosanske krajine, dok nismo dobili blokadu na Drini...

AIM: Rekli ste da su neke sudije clanovi stranke i da se nalaze u politickim organima? Sta je sa sudijskom nezavisnoscu?

Trbojevic: Ja to privatno znam, ali se to vidi i preko televizije. Naravno da kod takvog stanja ne moze biti govora o sudijskoj nezavisnosti. Petko Cancar, sudija Vrhovnog suda je istaknuti clan SDS. Skoro je postao sudija Vrhovnog suda da bi bio predsjednik izborne komisije.

AIM: Da li je neko od sudija Ustavnog suda clan SDS-a?

Trbojevic: Ne znam. Znam da gospodin Kovac na pocetku rata nije htio da bude republicki javni tuzilac. Bila je napisana odluka o njegovom imenovanju, koju je on odbio, ne zeleci da se eksponira. Cime je sad zasluzio ove funkcije, ne znam. Vjerovatno ovom presudom.

AIM: Postoji misljenje da bi Ustavni sud BiH mogao da da zavrsno misljenje u ovom sporu.

Trbojevic: Ja mislim da Ustavni sud BiH nije nadlezan u ovom sporu. Bez obzira sto je suverenitet entiteta sporan i djelimican, mislim da je rijec o ustavno-pravnom funkcionisanju entiteta i da se slucaj ne bi mogao podvesti pod apelacionu nadleznost Ustavnog suda BiH. Politicki bi, vjerovatno, moglo. Kad je ovaj sud mogao donijeti ovakvu odluku, ne bih se cudio da Ustavni sud BiH sebi pribavi tu nadleznost i sam otvori postupak.

AIM: Cak se govori i o nadleznosti Venecijanske komisije...

Trbojevic: Pamet nema nadleznost. Venecijanska skola prava je bila konsultant Savjeta Evrope kada je trebalo uskladiti Ustav RS sa Ustavom BiH. Ja sam je dozivio kao strucni autoritet koji je dao prijedloge koji su tada uvazeni. To sto je sad dao misljenje, koje je u skladu sa odlukom predsjednika RS, podudara se sa mojim pravnim shvatanjem, a vidim i sa pravnim shvatanjem sudije Kuzmanovica. To covjeku moze samo goditi. I Medjunarodna krizna grupa je dala isto misljenje. Medjutim, na Palama ne treba svjetska pamet.

AIM: Ko stoji iza politickog uticaja na pravosudje?

Trbojevic: Ja ne bih mogao nabrojati ko koliko utice. Svi mi znamo da je autoritet broj jedan Momcilo Krajisnik. Autoritet broj dva je Radovan Karadzic. Bio je, a i sada je. Koliko je to Buha, Ostojic, Joja Tintor i ostali trgovci, ne znam. Ali nije sporno da je to ta grupa.

AIM: Krajisnik je imao losa iskustva sa sudom. Vi ste prije rata sudili u njegovom krivicnom predmetu...

Trbojevic: On je imao vrlo dobro iskustvo sa sudom. Ja sam ga oslobodio od optuzbe. I njega i Karadzica...

AIM: Da li se kajete zbog toga?

Trbojevic: Ne kajem se sto sam to uradio. To sam sudio po savjesti. Postoji spasonosan institut 'nedostatka dokaza', spasonosan za savjest sudije. Tada zaista nije bilo pouzdanih i valjanih dokaza za njihovu krivicu. To je bio banalan spor, radilo se o placanju malterisanja kuce preko drustvenog racuna... Tu nije bilo politike, bar nije bila vidljiva. Njihovu prvu presudu, kojom su proglaseni krivim, ukinuo je sudija Nazif Salman, a kad je predmet vracen na ponovni postupak, koji sam ja vodio, kljucni nalaz dao je vjestak Salko Tanovic. Ja nisam osjetio da je tu bilo politicke i nacionalne pozadine. Karadzica su branili Fahrija Tarkim i Ekrem Galijatovic.

Branko Peric Orijana Djudjic