PROFESIJA U SLUZBI PROPAGANDE

Sarajevo Aug 6, 1997

aim/ban/pubs/bp

Lice i nalicje drzavnih medija u RS

Banjaluka, 6. avgust 1997. (AIM)

Profesionalizam drzavnih medija u Republici Srpskoj dozivio je sa aktuelnom politickom krizom do sada najozbiljniji pad. Kritikama, koje su uglavnom dolazile iz redova opozicionih partija, pridruzila se predsjednik Republike, obavijestivsi javnost da joj je bio zabranjen pristup na televiziju i ostro kritikujuci uredjivacku politiku drzavnih medija, rekavsi da su oni instrument politike jedne stranke (SDS) i da se bave necuvenom propagandom. Ptredsjednica je upozorila na mogucnost zavodjenja protektorata nad takvom televizijom, imajuci na umu zakljucak iz Sintre kojima se daje ovlascenje Visokom predstavniku da suspenduje informativni medij koji radi na opstrukciji Dejtonskog sporazuma. Ista televizija se nakon toga okomila na predsjednicu i optuzila je da poziva "strane mocnike" da zavedu protektorat nad "srpskom televizijim". Ostra kritika drzavnih medija dosla je nedavno i iz kancelarije visokog predstavnika Karlosa Vestendopa. U analizi djelovanja drzavnih medija za Srpsku radio-televiziju se kaze da "stvara paranoicnu atmosferu putem citiranja zvanicnika Republike Srpske, ali i putem komentara".

Savjet za urednike

Profesionalni kolaps poznavaoci politickih prilika povezuju sa procjenom vladajucih struktura na Palama da SDS gubi ugled u narodu i da zbog toga treba pojacati politicku propagandu. U pomoc su ponovo pozvani provjereni poslusnici iz drzavnih medija, a da bi diktat poprimio notu posebne ozbiljnosti Narodna skupstina RS osniva Savjeta za programsku orijentaciju i uredjivacku politiku drzavnih medija. Njegovo osnivanje i prvu sjednicu krajem juna drzavni mediji su oznacili kao "nastavljanje procesa demokratizacije". Pod tim naslovom pojavio se 25. juna na trecoj strani "Glasa srpskog" tekst o "ciljevima i zadacima" Savjeta, sa vijescu da je prva sjednica, kojoj su prisustvovali vodeci ljudi informativnih kuca, predstavnici Vlade i Vojske RS, bila posvecena uredjivackoj politici i programskoj orijentaciji medija u predizbornoj kampanji. Na sjednici je, stoji u tekstu, "predlozeno da Srpska radio televizija (SRT), cije se lokalne radio-stanice nalaze sirom RS, bude koordinator pracenja izbora".

Tako se u klupama Narodne skupstine RS, umjesto savjetodavnog tijela poslanika, pojavio novi "agitprop" cija se uloga ne skriva od javnosti. Iako se radi o skupstinskom organu, na njegovom celu je potpredsjednik Vlade Velibor Ostojic, nekadasnji lektor na sarajevskoj Televiziji, ministar informisanja u Vladi Bosne i Hercegovine i visoki drzavni funkcioner Republike Srpske od njenog nastanka.

U novinarskim krugovima Velibor Ostojic vazi za prvog covjeka u informativnom sistemu RS i glavnog covjeka propagandne masinerije vladajuce SDS. Ministri informisanja biraju se, kazu, uz njegov blagoslov i sluze kao puki izvrsioci naloga izvrsnih organa SDS, ciji je on tvorac. Na svim odgovornim duznostima u informativnom drzavnim kucama od republickog znacaja nalaze se Ostojicevi sarajevski prijatelji i ideoloski istomisljenici koji slijepo sprovode uredjivacku politiku svog mentora. U Banjaluci, gradu koji je prije rata imao razvijene medije i profesionalan novinarske kadar, Ostojic je na celne funkcije u svim drzavnim medijskim kucama postavio novinare iz Sarajeva. Urednik Banjaluckog "Glasa srpskog", jedinog dnevnog drzavnog lista, je Gordan Matrak, prije rata urednik deska u "Oslobodjenju". Generalni direktor istoimenog novinsko-izdavackog preduzeca je Nenad Novakovic, takodje predratni novinar sarajevskog "Oslobodjenja". Urednik Srpskog Radija, cije je sjediste u Banjaluci, je Milivoj Tutnjevic, takodje sarajevski kadar. Poznavanje novinarskog zanata se ovim ljudima ne moze osporiti, ali banjalucka profesionalna i obicna javnost negoduje zbog ignorisanja svojih vrsnih i dokazanih profesionalaca.

Medijski rat Banjaluke i Pala

Kolonijalnii status Banjaluke potvrdjen je suspendovanjem banjaluckog studija SRT-a sa izbijanjem politicke krize u odnosima predsjednika Republike Biljane Plavsic i drzavnog i politickog vrha na Palama. Odbijajuci da se povinuju cenzuri koja se nad njihovim radom vrsi na Palama clanovi uredjivackog kolegija iz banjaluckog Studija obavijestili su glavnog i odgovornog urednika SRT-a Dragu Vukovica 21. jula da pod postojecim okolnostima nisu u stanju uredjivati Dnevnik. Glavni urednik se odrekao njihovih usluga a za svaki slucaj odlukom rukovodstva na Palama TV relej na Kozari predat je na "cuvanje" policiji.

Urednik banjaluckog studija Vlado Slijepcevic podnio je nakon toga ostavku i otisao na bolovanje a na njegovo mjesto je sa Pala upucen Mirko Cabrilo, nekadasnji kamerman sarajevske televizije, koji je povjerenje SDS zadobio snimanjem prvih predizbornih mitinga SDS.

Paljansko zavodjenje reda u Banjaluckom studiju naislo je na otpor zaposlenih. Dolazak novog urednika sa Pala samo je dolio ulje na vatru, tako da bi dugotrajno nezadovoljstvo dirigovanom politikom Pala moglo rezultirati i neocekivanim obrtima.

Propagandni profesionalizam

Ne treba mnogo truda da bi se objasnilo koliko u profesionalizmu drzavnih medija ima propagandizma i politicke instrumentalizacije. U nizu kritizerskih, uvredljivih i malicioznih komentara rada predsjednika Republike Biljane Plavsic, koji su se cesto granicili sa najnizim palanackim neukusom, gledaoci ce pamtiti navodno pismo nekoliko porodica poginulih boraca iz Kninske ulice na Palama, procitano u vecernjim "Novostima", koji sa puno patriotskog gnjeva osudjuju predsjednicu, podsjecajuci gledaoce kako ona moze da vodi rat jer je nerotkinja i ne moze da osjeti sta znaci bol za poginulim sinom ili muzem. Ili, pozivajuci se na "neimenovani izvor" ista televizija informise javnost kako se na tajnom spisku Haskog tribunala nalazi i predsjednik Biljana Plavsic, sa liderima opozicionih partija koji je podrzavaju, kojima je, prema istom "izvoru", obecano izostavljanje sa spiska ako "svoju glavu otkupe glavama drugih Srba". Po stilu, intonaciji i porukama nije tesko zakljuciti da je ove propagandne pamflete pisala ista ruka.

Nista manje u "profesionalizmu" ne zaostaje ni "Glas srpski". Od prvog dana krize i on je ukljucen u propagandnu hajku protiv predsjednice. Na udarnim stranicama redovno su osvitali urednicki komentari koje bi prethodno cenzori sa Pala procitali u televizijskom Dnevniku. Vijest o pogibiji Sime Drljace prilikom hapsenja od strane medjunarodnih vojnih snaga u Prijedoru, objavljena je preko cijele naslovne strane sa naslovom "Okupator ubio Simu Drljacu". Pripadnici medjunarodnih snaga nazivani su fasistima, zlocincima, okupatorima, neljudima...

Sve to nije zasmetalo Savjetu za medije da ovih dana saopsti javnosti kako su ovdasnji drzavni mediji objektivni i visoko profesionalni. U pervertiranom patriotizmu i partijskoj servilnosti izgubljen je svaki osjecaj za profesionalnu cast i dostojanstvo. Profesionalna etika preselila se iz novnarskog kodeksa u politicki program i smjernice vladajuce stranke, stampane ovih dana po sesti put. U njima je informisanje dobilo zasluzeno mjesto i ulogu koju ce poslusnici u drzavnim medijima savrseno odigrati. Treba ocekivati da ce ovakvo profesionalno srozavanje drzavnih medija afirmisati alternativne i tako otvoriti prostor za brzu demkratizaciju drustva.

Branko Peric