PENZIONERSKA "POSLJEDNJA" UPOZORENJA"

Sarajevo Aug 1, 1997

Cifre tacne i ubitacne

AIM, SARAJEVO, 01.08.97. Iznoseci svoje najnovije proracune o dugovanjima, ali i upozorenja da se za njih pare moraju pronaci, iz Saveza udruzenja penzionera upozorili su da nece vise organizovati, ali ni suzbijati eventualni opsti penzionerski protest u Federaciji BiH.

Predstavnici penzionera dijela Federacije BiH koji penzije primaju iz Drustvenog fonda PIO BiH sastali su se ponovo kod predsjednika Sindikata BiH, Sulejmana Hrle. Skup je bio uprilicen pred obecani novi dogovor sa federalnim premijerom Edhemom Bicakcicem, od kojeg, naravno, mnogo ocekuju. Na tom skupu u Sindikatu izrekli su svoje nove, vrlo ostre zahtjeve. Ovog puta, reklo bi se, ultimativno.

Njihove zahtjeve bi bilo moguce svesti na jedan: penzije koje im se duguju do sada, a ubuduce isplatu pripadajucih penzija po zakonu, sto znaci vise nego dvostruko vece. Dali su i rokove. Krajnji je do kraja ove godine. Ocigledno, vise ne mogu cekati. Cak su dali i alternativna rjesenja. Na primjer, ne insistiraju obavezno da im se stari dugovi, one penzije koje im mjesecima nisu nikako isplacivane, sada isplate u novcu. Prihvatili bi i neke druge garancije. Medjutim, hoce ono, sto im - stalno tvrde - pripada. I druga alternativa,
ako nema para, a tvrdi se da zaista nema, neka i drugi sa njima podijele teret te neimastine, posebno federalna administracija. Ovo "federalna" stoga sto su penzioneri u nadleznosti federalnog ministarstva za izbjeglice, socijalnu politiku i rad. Upravo ta "pripadnost" je proizvela i jos jedan vrlo vazan penzionerski zahtjev - vlastito ministarstvo. U prilog opravdanosti tom zahtjevu je i negodovanje okupljenih u Sindikatu zbog nedolaska resornog ministra Rasima Kadica, koji ih je pismom informisao da ima "druge, vrlo vazne obaveze". Trazeci samostalno ministarstvo, penzioneri nisu prigovarali nikome zbog nerada, iako ponekad tvrde da su na margini, nego su prije svega tvrdili da je sadasnje resorno ministarstvo prezaposleno, da su mu prevelike i previse odgovorne obaveze, pa se, eto, dogadja da su drugi poslovi bitniji, a penzionerima je upravo njihova egzistencija najveci i najbitniji problem.Da li su realni penzionerski zahtjevi?

"Moram reci, kao neko ko zna racunati, da je u datim rokovima veoma tesko udovoljiti zahtjevima", tvrdi Sead Zeco, direktor Drustvenog fonda PIO BiH. Potkrijepljuje to i podacima: da bi bile isplacene uskladjene penzije u narednim mjesecima, to za penzionere znaci uvecanje vise od sto posto (sadasnja penzija cini oko 47 procenata one koja im po jos vazecim propisima pripada), a za Fond obezbjedjenje 63 miliona maraka za isplatu svaki mjesec. Za isplatu sadasnjih, zamrznutih i umanjenih iznosa penzije Fondu je potrebno oko 30 miliona maraka mjesecno, a u roku od jednog mjeseca prikupi tek oko dvije trecine potrebnih sredstava iz doprinosa, pa je to i osnovni razlog sto nije moguce isplatiti odjednom svim penzionerima mjesecne prinadleznosti istovremeno. Drugim rijecima, Fond svaku isplatu pocinje sve kasnije, a svaki mjesec sa negativnim saldom na racunu. Tako se dogadja da tek sto budu obezbijedjene pare za isplatu penzija u kantonu koji je po utvrdjenom redoslijedu dosao na red, vec se prikupljaju pare za iducu penziju onim koji su bili prvi na redu. Ovog mjeseca se dogodilo da je ostar protest zenickih penzionera donekle izmijenio redoslijed, ali to ce za druge znaciti samo jos duze cekanje. I dalje: dugovi prema penzionerima su dostigli sumu od 300 miliona maraka.

"Te su cifre tacne, a i ubitacne", rece Abdulah Tafro, predsjednik Komisije za standard pri Savezu udruzenja penzionera BiH. To je oko 16,5 sadasnjih penzija svakom od nas ili oko 1.613 maraka, s glave na glavu. Mi primamo svega 46,8 posto od zakonski utvrdjenih penzija, a od licnih dohodaka 37,4 posto. Interesantno je i kako je doslo do ovog duga i osiromasenja penzionera i otimacine njihovih zarada.

  • Na godisnjoj skupstini Saveza penzionera, kojoj je prisustvovao tadasnji federalni premijer Hasan Muratovic i predsjednik Sindikata Sulejman Hrle, nama je receno da je premijer vrlo zadovoljan stavom penzionera i razumijevanjem koje pokazuju prema problemima drzave. Rekao je i da je poznato da smo mi kao najugrozenija kategorija u BiH najurednije platise komunalnih usluga sto dokazuje nasu natprosjecnu savjest. Nakon sto nas je tako ishvalio bilo je potpuno prirodno da penzioneri ocekuju potez koji bi doprinio da se popravi stanje. Umjesto toga dolazi neshvatljiv potez po kojem nas obavjestavaju da se penzije zamrzavaju na nivou aprila
  1. godine. I uz to, rekao je, preskacemo period maj- septembar i 5. oktobra isplacujemo septembarsku penziju, obecavajuci azurnu isplatu penzija. Medjutim, takvim potezom se stvorio dug od 62 miliona ili osam rata sa junskom penzijom, pa tu je 46,5 miliona duga zbog zamrzavanja i zbog neuskladjenih penzija 193 miliona maraka, pa sve sabrano cini 301 milion i 560 hiljada maraka, a u dinarima toliko milijardi da se ne moze ni izgovoriti. Ali, ni tu nije kraj. Obavjestavaju nas o preporuci Svjetske banke da se uvede uravnilovka i da se stvoreni dug otpise. Penzioneri su bili ne sokirani, nego van sebe. Znaju li eksperti Svjetske banke da penzije ni prije nisu davane iz drzavne kase. Penzioneri su po 40 godina od svoje zaradjene plate izdvajali u penzioni fond. Ja sam davno izracunao. Kad bi na taj nacin radnici izdvajali zakonom propisani doprinos u banku, nakon 40 godina kad bi prestao raditi imao bi toliku glavnicu da bi mogao samo od kamata sebi obezbijediti tri puta vecu penziju nego je dobije po opstim propisima, a da mu glavnica ostane dok je ziv. Ne moze nasa sredstva niko otpisati. Znamo mi da su propala. Nek ih nosi vrag. Ali, nek mi niko ne govori da mi je ista davao. To su moje pare, nase pare. To bih rekao i ministru i premijeru. Rekao bih i da mi ne pricaju da 1,4 radnika rade za penzionera. Svaki je penzioner sebi zaradio penziju, govori nam Tafro, te nastavlja:
  • Nakon svega, logicno je razmisljanje, pa i pitanje penzionera sta je sljedeci potez? Mogao bi biti da se neko sjeti i kaze: sta hoce penzioneri. Nista ne rade.
    Ljudi strahuju od tih poteza. Izgovor da nema sredstava ne mozemo prihvatiti. Para ima, samo ih treba potraziti i za njih se izboriti. Tvrdi se da, ako bi se utjerale uplate obaveza od 150 hiljada zaposlenih "na crno", pa od njih naplacivao zakonski doprinos moglo bi se prikupiti 30 miliona maraka. Ako je i upola to tacno, evo sredstava da se isplate penzije. Ima jos takvih vidova. Mi smo preporucivali porez na pice, cigarete, luksuznu robu. Ali na tome treba raditi. Treba se boriti. Penzioneri bi bili mnogo zadovoljniji ako bi spoznali da ima nastojanja da im se pomogne. Sve me asocira na Nasrudinovog magarca. Neko ceka da mi umremo od gladi. Sad nas testiraju - veli ovaj penzioner, inace vrlo precizan "racundzija", kako mnoge njegove kolege znaju reci, podsjecajuci jos kako rastu troskovi zivota, pa i plate. Penzije stoje na 9.878 dinara od aprila 96. godine. Plate su tad bile 12.814 dinara, a sada su 26.109 dinara. Ako bi se plate smanjile za 25 odsto, eto dijela sredstava. Kad bi neko ko prima platu za to zdusno radio za penzionere nasle bi se pare.

"Mi smo upoznati sa penzionerskim problemima" odgovora cinovnik resornog ministarstva za izbjeglice, rad i socijalnu politiku, zaduzen za penziono osiguranje: "Cinili smo sto mozemo, a to cemo i dalje. U ovom momentu radimo na tome da se obezbijedi redovna isplata penzija. Nama su svi problemi poznati. Vama je poznato da su prihodi od doprinosa jedini izvor", tvrdi vladin poslenik.dj

Vladimir Zlonoga,jedan od rukovodnih u Savezu penzionera, istakao je pak da je nezadovoljstvo penzionera kulminiralo, da se dalje ne moze, tvrdeci da nakon razgovora sa predsjednikom Izetbegovicem penzioneri vise nemaju gdje ici. Od svih uglavnom primaju podrsku, ali:

  • Ako bismo zivjeli od verbalnih podrski koje dobijamo, pocev od svojih porodica i gradjana, politicara, kad bi se to pretvorilo u hranu, mi bismo bili najuhranjenija populacija u ovoj drzavi. Ali to se ne moze jesti i od tog zivjeti. Neke politicke stranke su vec poceli da koriste ova dogadjanja. Necemo jos dugo moci drzati pod kontrolom penzionerski bunt. Smatram da bi nase politicko rukovodstvo trebalo da sve to ima na umu. Kad bi oko pola miliona ljudi izaslo na ulice, kakav bi to bio ukusan kolac za nase neprijatelje i samar nasoj drzavi od medjunarodne zajednice. U Zenici su penzioneri spontano protestovali, vecina nije imala pojma da ce se to dogoditi. Nista nije bilo organizovano, veli Zlonoga.

Izuzetno tesku finansijsku situaciju u Drustvenom fondu penzijsko invalidskog osiguranja potvrdio je i Maruf Burnazovic, direktor Zavoda za platni promet BiH, isticuci kako se "praznjenje sredstava vrsi dva puta sedmicno, da bi sredstva sto lakse priticala u kasu Fonda." Tako je u prvih sest mjeseci ubrano 123,7 miliona maraka, a za redovnu isplatu je bilo potrebno 171 milion maraka. To ukazuje da je u prvih sest mjeseci nedostajalo oko 47 miliona maraka, sto je oko dvije jednomjesecne penzije. Ako se prikupljeni iznos podijeli sa brojem mjeseci dolazi se do spoznaje da se mjesecno prikupi 20,5 miliona maraka, a potrebe u prvih sest mjeseci su bile oko 28,5 miliona maraka. Sad su vec i znatno vece zbog povecanog broja penzionera. Sve monetarne institucije prate finansijske tokove.

"Nasa je ocjena da bez finansijske injekcije i vanredne sanacije nema brzeg prevazilazenja tekucih problema", veli Burnazovic, isticuci da vjerovatno ima prostora u efikasnijoj finansijskoj kontroli zaposljavanja na crno u cemu i PIO i drugi organi cine vece napore, pa su
sredstva ubrana za juni vec povecana. Iako inspektori PIO-a nemaju nadleznosti da uzimaju novac, mogu nalaze predociti finansijskoj inspekciji, a ovi preduzeti propisane mjere. Kao prijedlog Burnazovic navodi primjer podrucja tzv. Herceg Bosne, gdje su odobrenja za bavljenje samostalnom djelatnoscu privatnicima uslovljena zaposljavanjem cetvorice radnika, odnosno placanjem doprinosa za njih, bez obzira da li ce ih uposliti. Tako ovo podrucje ima nesto povoljniju situaciju, ako nista drugo, bar redovne isplate penzija.

Jozo Ljiljanic, clan izvrsnog odbora Saveza udruzenja penzionera s puno gorcine tvrdi da su sve zalbe penzionera onima koje posjecuju "razgovor nagluhih, da bi neki dobili na vremenu". Zbog toga, kako rece, treba napokon poceti govoriti "jezikom koji ce svi razumjeti", jer su "penzioneri istrosili svoje strpljenje".Podsjetio je i na primjenu nekih drugih propisa osim onih o penzijama, jer: "Nekada je bilo da se ne mogu isplatiti plate, ako se ne uplate doprinosi, a taj propis nije dokinut, pa ko je odgovoran sto je tako? Isto je i sa Zakonom o penzionom osiguranju. Ko je mogao narediti zamrzavanje, prelazak na isplatu oktobarskih penzija nakon kasnjenja pet drugih...Ako je drustvo u krizi, nek trpe svi, ne mogu penzioneri primati penzije na preskok, a drugima da se plate povecavaju".

Dok Ljiljanic za sve uglavnom krivi federalnu Vladu koja
je najodgovornija i za doprinose i penzije, Nasiha Mujicic, takodje clan rukovodstva Saveza udruzenja penzionera, pozalila se da je "vec umorna od obilazaka sudova sve do Ustavnog kako bi doznala ko je donio odluke koje su u suprotnosti sa vazecim zakonima". Odgovor nije dobila. Zatrazila je i stav vezan za penzionersku stednju u nekim bankama, posebno inostranim (Ljubljanska, Jugobanka), jer su penzioneri i u njima stedjeli za starost, a sada ne mogu dobiti ni dio svoje ustedjevine.

Izrecenim nisu iscrpljene sve penzionerske muke. Tako su u ovom u Sindikatu doznali da dio dugova nemaju zapravo od koga traziti. Jer, neki dugovi poticu iz ratnog perioda kad je za penzionere bila nadlezna Republika BiH, odnosno tada dio buduce Federacije koja nije znala, ili imala prilike i mogucnosti kao "susjedi u Herceg Bosni" da obezbijedi pare za penzije. Doznali se pri tom i da je Fond PIO BiH dobio, vec dva puta, po devet miliona maraka od sadasnjeg federalnog budzeta, i da bi bez tih para situacija bila jos teza. Do nekih penzionera je prvi put dospjela i vijest (da li tacna nije potvrdjeno, ali ni negirano) da su hiljade zaposlenih oslobodjeni placanja doprinosa, iako im niko kasnije ne moze osporiti pravo na penziju.

Medjutim, nisu doznali da li ce moci ucestvovati u raspodjeli sredstava dobijenih na Briselskoj konferenciji. Moguce da ce obecani razgovor sa federalnim premijerom biti upravo prilika da im se to kaze, ako uopste na to mogu racunati. Ili, moze biti ima i drugih izvora koji ce utisati njihovo nezadovoljstvo.

Amina AHMETASEVIC (AIM Sarajevo)