Britanske promjene oko bosanske krize

Odjeci Cookova posjeta Sarajevu

AIM, SARAJEVO, 30.07.97. Mijenja li se britanska politika prema BiH, pitanje je koje se postavlja nakon dvodnevne posjete ministra vanjskih poslova Velike Britanije, Robina Cooka BiH.

• Opcija etnicke podjele BiH ne postoji. Ne postoji opcija ponovnog obnavljanja sukoba ni u BiH, niti bilo gdje drugdje u regionu, kao sto ne postoji ni mogucnost dominacije jedne nacije ili partije, rekao je Robin Cook nakon serije svojih razgovora sa clanovima Predsjednistva BiH i Alternativnog ministarskog vijeca - Vlade u sjeni, vodjenih u Sarajevu.

Cookovca posjeta po mnogocemu odudara od uobicajenih izleta visokh zapadnih funkcionera u BiH. Umjesto klasicnih diplomatskih fraza koje najavljuju posjetu, ministar Cook je kao najavu za svoj dolazak iskoristio javno upozorenje "kako postoji mogucnost da je veliki novac namijenjen za obnovu BiH nije iskoristen za svrhe u koje je namijenjen." Doda li se ovome i indirektno spominjanje moguce korupcije u redovima visokih zvanicnika BiH, jasno je zbog cega je posjeta ministra Cooka izazvala vise nego burne reakcije kako medju federalnim funkcionerima, tako i medju bh. gradjanima.

Zamijenivsi funkciju "ministra u sjeni" za pravu ministarsku fotelju, Robin Cook nije, bar kada se radi o BiH, promijenio svoje stavove. Neuobicajeno za diplomatski protokol, njegova zvanicna posjeta BiH otpocela je tzv. radnim doruckom sa clanovima Alternativnog ministarskog vijeca, ovdasnje Vlade u sjeni. Koliko je to "obradovalo" zvanicnu vlast moze se pretpostaviti vec iz cinjenice da je jedan od sluzbenika Izetbegovicevog kabineta prvo inzistirao, potom molio da prisustvuje susretu Cooka i bh. opozicije oba entiteta, no da ga je britanski diplomata glatko odbio.

Odvojeni susreti sa clanovima Predsjednistva BiH, Momcilom Krajisnikom u Lukavici a sa Alijom Izetbegovicem u Sarajevu, tesko da se mogu svrstati u protokolarne. Iako su razgovori vodjeni iza zatvorenih vrata, kako se nezvanicno saznaje, ministar Cook je svojim sagovornicima jasno stavio do znanja da Daytonski sporazum nema alternativu a da je Sintra precizno odredila "vozni red" njegove, doduse zakasnjele, implementacije.

Momcilu Krajisniku je ponovljeno da bez izrucivanja optuzenih za ratne zlocine od para za obnovu RS nema nista. Nakon razgovora sa federalnim zvanicnicima, Robin Cook, bar ne javno, nije ponudio konkretne dokaze i imena funkcionera umijesanih u korupciju, ali je ipak tesko povjerovati da politicar njegovog ranga prica napamet. U svakom slucaju eventualnim zloupotrebama sredstava za obnovu BiH trebali bi da se pozabave mjesovita komisija, cije je formiranje zurno (neki tvrde isprovocirano) najavio predsjedavajuci Predsjednistva BiH, Alija Izetbegovic, velikodisno nudeci da se u njenom sastavu nadju i cetvorica Britanaca. Sa slicnim prijedlogom prijedlogom o komisiji i istrazivanju novcanih malverzacija u BiH, Savjetu bezbjednosti obratio se i Visoki predstavnik medjunarodne zajednice u BiH, Carlos Westendorp.

U razgovoru sa federalnim predstavnicima Robin Cook je jasno stavio do znanja da ce sumnje u namjensko trosenje sredstava za obnovu BiH biti prisutne sve dok postojeci knjigovodstveno-racunovodstveni sistem u Federaciji BiH ne bude uskladjen sa zapadnim standardima, a takodjer je postavljeno i pitanje odakle dolazi novac za finansiranje institucija cije postojanje visi "u zraku", kao sto je AID (Agencija za istrazivanje i dokomentaciju dijela dederalnog MUP-a u Sarajevu), ili RTV BiH, te
kuda odlazi profit koji ubire sarajevski PTT sa svojom monopolskom pozicijom.

Mozda najznacajniju novina u britanskoj spoljnoj politici predstavlja upozorenje SRJ i Hrvatskoj da ce njihovi odnos sa Velikom Britanijom umnogome zavisiti od njihovog odnosa prema BiH. Ukoliko odlucniji, verbalni nastup, prvog covjeka britanske diplomatije nagovjestava sustinsku promjenu britanske spoljne politike prema BiH to sasvim sigurno znaci da ce implementacija dejtonskog mirovnog sporazuma dobiti jaci zamah.

Britanska politika prema BiH tokom proteklih ratnh godina i pored vanicno proklamovane uravnotezenosti prakticno je bila vid precutne podrske srpskoj strani, sto sigurno nije koristilo interesima Britanje u Bijeloj kuci. Zahvaljujuci znacajnom vojnom prisustvu, a narocito medju komandnim kadrom UNPROFOR-a, britanski Foreign office imao je kljucnu ulogu u tumacenju mandata "plavih sljemova". Kao rezultat toga, britanski vojnici na terenu suvise cesto su imali vezane ruke. Cak i kada se radilo o kristalno cistim situacijama.

Cinjenica da je su akciju hapsenja dvojice osumnjicenih za ratne zlocine u Prijedoru izveli britanski vojnici, "u uniformama SFOR-a i u okviru mandata", kako kaze ministar Cook, predstavlja konkretan dokaz da se nesto mjenja.

Politika prethodne konzervativne britanske vlade svoje djelimicno objasnjenje ima i u poslednjm aferama u koje su umjesani bivsi konzervativni clanovi britanskog Parlamenta i visoki funkcioneri. Kako se danas pokazuje, tokom ratnih godina neki od njih su primali znatne "priloge" od promotora aktuelnog srbijanskog rezima. Da li slucajno, ali ti prilozi su se podudarali sa jakim britanskim protivljenjem ukidanju embarga za BiH i znacajnijem vojnom angazmanu.

Prethodnik gospodina Cooka u Sarajevu bio je bivsi ministar Douglas Herd, sada na celu engleske kompanije NetWest, koja je, gle cuda, nedavno zakljucila posao stoljeca u Srbiji gdje je za 900 miliona dolara otkupla znacajan dio PTT sistema Srbije. Po misljenju eksperata ova cijena je daleko ispod realne pa nije van pameti pitanje naplacuju li se na ovaj nacin neke druge usluge.

Koliko god Douglas Herd, u federalnoj bh. javnosti bio najblaze receno "neomiljen" interesantno je da je on samo sedam dana ranije boravio u Sarajevu i cak se sastao sa federalnm premijerom Edhemom Bicakcicem.Da li se radilo o privatnoj ili poslovnoj posjeti, ne zna se, kao ni sta je bila tema razgovora. Koliko je poznato gospodin Herd jos uvijek nije odlucio da pocne sa pisanjem memoara, pa je stoga najmanje vjerovatno da po Sarajevu evocira uspomene iz ratnih dana.

Laburisti nakon pobjede na izborima u Britaniji pokazuju namjeru da njihova pobjeda postane "novi pocetak" i raskid sa dosadasnjom politikom, kako unutrasnjom tako i vanjskom. Ipak ne treba zaboravit da "Britanija nema prijatelja vec samo svoje interese". Interesi doduse nisu vjeciti kao dijamanti, ali se ipak vrlo sporo mijenjaju. Koliko se interesi nove laburisticke vlade razlikuju od prethodne pokazace se vrlo brzo, a ukolko su poslednje izjave ministra Cooka zaista najava promjena, Daytonski sporazum u tom slucaju ima vise sanse da ne dozivi sudbinu "mrtvog slova na papiru". Ipak u krajnjoj lniji buducnost ljudi na ovim prostorima ne zavisi od Britanije nego od domacih lidera koji su legitimitet stekli na poslednjim izborima. Da li je ono sto su do sada uradili upravo to sto gradjani BiH zele, vidjece se u septembru.

Drazen SIMIC (AIM Sarajevo)