ZAKONIMA I NAMETIMA PROTIV MEDIJA

AIM, ZAGREB, 28.7.1997. Informaciju o 17 iskljucenih radio stanica, koju je u "Vjesniku" iznio direktor (nakratko takodjer iskljucenog) Radio Samobora Boris Lackovic, danima je bilo nemoguce provjeriti. Bruno Profaca, persona koja bi u ime Ministarstva, pomorstva, prometa i veza Republike Hrvatske trebala komunicirati s novinarima i davati im informacije, nekoliko je dana odgovarao kako je "nemoguce da je zatvoreno toliko radija", da su to "novinarska napuhavanja problema" i izgovori "onih koji ne zele platiti obaveze koje radio stanice trebaju placati sukladno vazecem Zakonu o telekomunikacijama". Tek kad je "Vecernji list" donio tekst na pola stranice, u kojem je pobrojao radijske i televizijske stanice koje su se nasle na udaru inspektora za telekomunikacije Miroslava Beluzica, Profaca je priznao da je zatvaranja i iskljucivanja bilo, ali da se radi o 14 radijskih i tri televizijske stanice diljem Hrvatske, bas kako je i "Vecernjak" naslovio svoj tekst.

Jesu li u Ministarstvu znali sto se dogadja na terenu i namjerno presucivali dogadjaje, ili su uistinu potpuno neinformirani o aktivnostima koje provodi drzavni inspektor za telekomunikacije? Moguci odgovor je da nisu znali. Naime, drzavni inspektor, kako je prije mjesec dana objavio "Vecernji list", radi neovisno o Ministarstvu i izvan je njihove nadleznosti, pa stoga u Ministarstvu cesto ne mogu dati pravovaljane informacije o dogadjajima na terenu. Kako je moguce da inspektor za telekomunikacije djeluje samostalno i bez uvida Ministarstva u njegov rad - pitanje je na koje ne postoji iole suvisli odgovor, a nemoguce ga je pronaci cak i u Zakonu o telekomunikacijama, cije nedorecene odredbe svakome, ali bas svakome, daju mogucnost njihove interpretacije u vlastitu korist. Pobjedjuje onaj koji ima vlast, a zna se tko je to u Hrvatskoj.

U gubljenju frekvencija i iskljucivanju radijskih i televizijskih stanica vise skoro i nema pravila. Iskljucuje se sve sto se iskljuciti moze, ne pita se tko je vlasnik niti postoje li u Ministarstvu rjesenja koja bi iskljucivanja i oduzimanja koncesija mogla sprijeciti. Kaos i nesigurnost u medijskom prostoru postale su jedino sto je sigurno i izvjesno, i samo se rijetki - poput predsjednikova necaka Darka Tudjmana, koji u Istri gradi mrezu radijskih postaja u njegovom vlasnistvu, sto je potpuno protuzakonito - ne moraju bojati da ce ih zadesiti slicna sudbina.

Nesigurnost hrvatskog medijskog prostora, posebno ako se radi o elektronickim medijima, dodatno je pojacana kompliciranom zakonskom regulativom. Kada bi podrucje telekomunikacija bilo rjeseno jednim zakonom - onim o telekomunikacijama, ili s dva zakona, mozda bi se posljedice mogle i predvidjeti, pa na njih preventivno utjecati. No, telekomunikacije u Hrvatskoj tretira vise zakona, uredbi, pravilnika i naputaka, te mnostvo izmjena tih istih zakona, uredbi, pravilnika i naputaka. Uz sve te akte koji izravno tretiraju telekomunikacije, niz je onih koji ih tretiraju neizravno, u cemu najgore prolazi zagrebacki Radio 101, koji je ovih dana ponovno u zizi interesa hrvatske i svjetske javnosti.

Kako su pojedini kronicari medijskih zbivanja u Hrvatskoj prognozirali u sijecnju ove godine, kada je Vijece za telekomunikacije napokon - a pod zestokim pritiskom javnosti - Radiju 101 dodjelilo koncesiju, s tim da je ostavljen devetomjesecni rok za ispunjenje ostalih uvjeta potrebnih za potpisivanje ugovora o emitiranju, Radio 101 do danas nije uspio ispuniti sve zahtjeve, a po svemu sudeci ni nece, iako je proslo vise od dvije trecine datog im vremena da to ucine. Najnoviji, iako sigurno ne i posljednji kamen spoticanja Radija 101, zove se Trgovacki sud. Naime, da bi se osnovala radijska stanica, potrebno je izvrsiti registraciju pri trgovackom sudu, odnosno preregistraciju, ako je tvrtka postojala u bivsem sistemu ili prije donosenja Zakona o trgovackim sudovima, odnosno prije proklamirane pretvorbe i privatizcije (i to je isto prilicno zamrseno, ali potrebno je napraviti, a kako ce to biti ucinjeno, zavisi uglavnom od srece i jos vise od veza koje pojedinci imaju na Sudu ili u vlasti).

Temeljni kapital Radija 101 kad ga je 1990. Grad Zagreb preuzeo u svoje vlasnistvo (do tada je bio u vlasnistvu Saveza socijalisticke omladine Hrvatske) iznosio je milijun i 99 tisuca ondasnjih hrvatskoh dinara, ili, tada, 157 tisuca DEM. Pet godina kasnije, zbog denominacije, odnosno promjene valute, Trgovacki sud kao temeljni kapital radija 101 priznaje 1099 kuna, ne uzimajuci u obzir inflaciju i sve sto bi vec trebao uzeti u obzir (tada se, medjutim, Radio 101 "preparirao" za prodaju sinu predsjednika Tudjmana, nogometnom magu Ciri Blazevicu i jos dvojici hadezeovih duznosnika). Preracunato u njemacke marke, upisani temeljni kapital iznosio je 300 DEM. Pola godine kasnije, sredinom 1996., Trgovacki sud pocinje osporavati temeljni kapital (iako ga je sam odredio), a time i cjelokupnu registraciju radija kao trgovackog drustva, bez cega je nemoguce dobiti koncesiju. Iako to nije bio razlog nedobivanja koncesije krajem prosle godine, odnosno oduzimanja postojece, Trgovacki sud privremeno je usutio, da bi se nedavno opet javio sa zahtjevom, odnosno "sugestijom" kako bi temeljni kapital trebao iznositi vise od 600.000 DEM! Osim sto Trgovacki sud ne moze propisivati vrijednost temeljnog kapitala, potpuno je nejasno po kojim su kriterijima dosli do spomenute svote, cije bi tri cetvrtine trebali platiti zaposleni, koji su u medjuvremenu postali vlasnici 75 posto dionica Radija.

Temeljni kapital pri registraciji tvrtke nije, naravno, jedini izdataka kojim su opterecene radijske i televizijske stanice u Hrvatskoj. Hrvatsko je ministarstvo veza uvelo praksu placanja koncesije i frekvencije, pri cemu se cijene formiraju u ovisnosti toga je li koncesija dobivena za cijelu drzavu, grad ili opcinu, te koliko stanovnika imaju grad ili opcina. Iako su i strucnjaci Vijeca Europe izrazavali zbunjenost zbog prakse naplate frekvencija, hrvatsko je ministarstvo ostalo pri tome, pa i dalje naplacuje ono sto nije njegovo (niti icije) vlasnistvo, odnosno sto mu je dodijeljeno upravo od Vijece Evrope.

Naravno, i svaka prijava na natjecaj za dodjeli koncesija takodjer se naplacuje (Radio 101 do sada je potrosio 35.000 DEM za te natjecaje, a sudbina mu je jos uvijek neizvjesna!). Cijene koncesija, frekvencija i prijave na natjecaje uopce nisu niske, a uz sve to idu i obavezni ugovori (ako pocinjete emitirati) sa zavodima za zastitu autorskih i izvodjackih prava, te jos niz drugih izdataka, sto cijenu pokretanja radijske ili televizijske stanice cesto povecava nekoliko (desetaka) puta. U takvoj situaciji vlasnici stanice uglavnom nisu u stanju placati novinare, pa koriste izvjestaje drzavne novinske agencije HINA, sto navodni medijski pluralizam ogranicava na "dzubokse s malim oglasima slusatelja", u cemu je informativni program tek nuzno zlo udovoljavanju zakonskih kriterija, a vijesti toliko bezlicne kao da ih je radila ekipa dnevnika Hrvatske televizije. Nepodmirivanje ovih obaveza dovodi, pak, do situacije da svaka dva mjeseca bude iskljuceno desetak stanica, a ponovno ukljucenje podrazumijeva podmirenje obaveza i placanje kazne, sto rezultira financijskim kolapsima elektronskih medija.

Ne cudi stoga da je od podjeljenih 135 koncesija tek 99 radija koji emitiraju program (dok ne dodje Beluzic s nekim "razlogom"), a nezavisan samo jedan - Radio 101. Televizije su ili u vlasnistvu hadezeovaca ili pod njihovim neprikrivenim patronatom, dok slucajni pokusaj nezavisnosti - npr. Televizije Moslavine iz Kutine - cesto biva ometen (opet!) Beluzicem i njegovom intervencijom tipa "neudovoljavanje tehnickim standardima". Uz jedan dnevni list - rijecki "Novi list", te jednim, uvjetno trima tjednicima - uz "Feral Tribune" to su "Nacional" i "Tjednik" (cija je buducnost sve neizvjesnija), stanje nezavisnih medija u Hrvatskoj poprimilo je zabrinjavajuci karakter, zbog cega je potonuce cijele drzave u potpuni i visestruki mrak vladavine autoritarnog predsjednika i njegove svite, sa svim posljedicama koje stanovnistvo vec osjeca na svojim ledjima, sve jasnija slika Hrvatske bez alternative.

MILIVOJ DjILAS (AIM)

Milivoj Djilas