VATIKAN, USTASE I ZLATO

AIM, ZAGREB, 27.7.1997. Jesu li vlasti Nezavisne Drzave Hrvatske na kraju Drugoga svjetskog rata Vatikanu dale "na cuvanje" veliku kolicinu zlata? Takvu vijest koja je odjeknula kao svjetska senzacija - objavio je nedavno Assotiated press (AP) pozivajuci se na otkrice americke tv postaje A&E television. Njeni su novinari, radeci dvosatnu emisiju o umjesanosti svicarskih banaka u pohranjivanju dragocjenosti koje su nacisti opljackali sirom Evrope, dosli do povjerljivih dokumenata americkog Ministarstva financija iz kojih je vidljivo da se takva operacija, vjerojatno, doista odigrala. Dokumenti koji svjedoce o operaciji "vatikansko zlato" bili su, prema AP-u, punih 50 godina pod embargom koji je istekao u prosincu 1996. godine. Dotad tajni izvjestaj - koji je 21. listopada 1946. godine potpisao americki tajni agent Emerson Bigelow, koji je radio za sluzbu American Overseas Special Services (AOSS), dobio je tako dozvolu za objavljivanje, sto se i dogodilo nakon nesto vise od sedam mjeseci. Po spoznajama americkih novinara, to je zlato kasnije godinama "curilo" u Argentinu, Urugvaj i druge zemlje Latinske Amerike gdje su se mahom skrasili bivsi duznosnici ustaskog rezima.

U objavljenom novinskom izvjestaju tvrdi se da je rijec o zlatu vrijednom oko 200 milijuna svicarskih franaka. Prema proracunima americkih novinara, ta bi suma danas vrijedila 170 milijuna americkih dolara, a zagrebacki Globus upustio se u racunicu oko kamata na tu vrijednost, dosavsi do doista impresivne brojke: da je, prema Globusu, taj novac bio smjesten na stednju pod uobicajenim komercijalnim uvjetima, danas bi to zlato vrijedilo preko dvije milijarde svicarskih franaka! No, sama vrijednost zlata u ovom slucaju nije najvaznija stvar. "ovo je otkrice" kaze se u izvjestaju Assosiated pressa, "prvi vjerodostojan dokaz umjesanosti Vatikana u kontroverziji oko nacistickog zlata". Vijest je doista zazvucala kao veoma teska optuznica Svete Stolice. Washington post napisao je tako da "Vatikan mozda jos cuva opljackano zlato" dok se rimska Republica zapitala "je li vatikanska blagajna bila nacisticki trezor"?

Vatikan, naime, nije mogao ne znati kakva je prava priroda ustaskog rezima u NDH, pa onda nije mogao ni ne posumnjati u pravo porijeklo tog zlata. Stoga i tvrdnja da je zlato navodno pohranjeno u Vatikanu predstavlja tesku politicku optuznicu protiv rimske crkve, koja je za vrijeme rata bila razmjerno blagonaklona prema NDH. Iako, naime, Vatikan nikada nije sluzbeno priznao NDH, osobni je Papin izaslanik, msgr. Giuseppe Ramiro Marcone, veci dio rata proveo u Hrvatskoj, sto znaci da je Vatikan de facto odrzavao diplomatske odnose s tom drzavom, iako je akreditiranog veleposlanika imao, ipak, u Beogradu. No jedna je stvar odrzavati politicke odnose s jednim rezimom u svjetskom ratnom vihoru, a nesto posve drugo ako se zlato prikupljeno u zvjerskoj pljacki, pohrani u sredistu Katolicke crkve! S druge strane, ustaska emigracija je nakon Drugog svjetskog rata, u Zapadnoj Evropi, Sjevernoj i Latinskoj Americi, razvila i jaku teroristicku djelatnost. Dr. Ante Pavelic, Vjekoslav Luburic Maks i drugi prezivjeli duznosnici ustaskog rezima, razmjerno su komotno zivjeli kasnije u emigraciji, pa optuzba za slanje zlata u tom periodu znaci i indirektnu optuzbu za podupiranje terorizma.

Dodatnu tezinu otkricu americkih novinara dao je i americki predsjednik Clinton, koji je izjavio kako "zna samo to da negdje u arhivi nase Vlade mozda postoji dokument koji bi mogao rasvjetliti ovaj slucaj". On nije dao izravnu potvrdu vjerodostojnosti ovog otkrica, ali sudeci po ovoj izjavi on vjerojatno ima dodatnih spoznaja s kojima nije htio izlaziti u javnost.

Sluzbeni Vatikan ostro je odbacio bilo kakvu mogucnost upletenosti u skladistenje opljackanog zlata. Glasnogovornik Vatikana Joaquin Navarro Valls izjavio je da vijest o zlatu ne odgovara cinjenicama i da je upitna njena vjerodostojnost. Apostolski nuncij u Hrvatskoj, monsignor Giulio Einaudi kojega su za izjavu zamolili novinari Tjednika - posve se distancirao od nje. "Oprostite, nista ne znam. Zovite Vatikan." rekao je Einaudi. Tajnik novog zagrebackog nadbiskupa Josipa Bozanica, msgr. Stanko Zec, izjavio je samo kako je "prenerazen", te kako vjeruje da se radi o "pukoj senzaciji". Hrvatski ambasador u Vatikanu, Ive Livljanic, bio je jos odresitiji. Po njemu, rijec je o dezinformaciji koja je smisljeno planirana "ne bi li se kompromitirao Vatikan i cijeli hrvatski narod". "Predstavnici Vatikanske banke proveli su temeljitu istragu" rekao je Livljanic. "Posjeduju sredjeni arhiv iz listopada 1946., ali u njemu nije pronadjeno nista sto bi ukazivalo na tu navodnu aferu. Ta je banka jedina ustanova koja je mogla zaprimiti novac", kaze Livljanic.

Don Zivko Kustic, glavni urednik Glasa koncila i Informativne katolicke agencije - za kojega se obicno tvrdi da izrazava pravo misljenje zagrebackog Kaptola - u plasiranju te vijesti takodjer je vidio smisljenu politicku zavjeru protiv Hrvatske, ne ulazeci u detalje bankarsko financijske prirode. "Nekome je bas sad trebalo sirom svijeta pokrenuti jos jednu klevetnicku kampanju, ne tek protiv ustaskog rezima nego za rusenje hrvatskog ugleda i ugleda katolicke Crkve" kaze Kustic, a sve skupa smjestio je u siri kontekst politickih pritisaka protiv Hrvatske, "kao sto nam dolaze pritisci glede Haaskog suda i inace iz Amerike i Evrope."

Iako nije tocno utvrdjeno porijeklo spornog zlata, najvjerojatnije je rijec o zlatu koje je bilo opljackano Zidovima i Srbima u Nezavisnoj Drzavi Hrvatskoj, pa su se osim svecenika Katolicke crkve i politicara javili i ljudi emotivno vezani za bivsu ustasku drzavu. Pjesnik Boris Maruna, bivsi emigrant a danas urednik kulturnog dvotjednika Matice Hrvatske Vijenac, izjavio je za Globus da ne moze biti nikakvih znacajnih kolicina zlata opljackanog od Srba i Zidova kojeg bi se domogle vlasti NDH, i to stoga sto "pljacka nije bila dio smisljene politike nego banditizam". Njegovo je misljenje "potvrdio" i dr. Ivo Korsky, bivsi ustaski satnik, vojni sudac u NDH i njen kronicar, po kojemu je pljacke Srba i Zidova bilo, ali ona nije bila rezultat smisljene drzavne politike. Slicnu je izjavu dala i kci dr. Ante Pavelica, Visnja Pavelic, prema cijim spoznajama je vlada NDH iznijela pri povlacenju iz zemlje odredjenu kolicinu zlata koje je mozda doista zavrsilo u Vatikanu, no prema njenim spoznajama nije kasnije slano u Argentinu, gdje je zivjela s ocem, niti u Spanjolsku. Kao dokaz, Visnja Pavelic opisuje tezak i skroman zivot u emigraciji, s bivsim poglavnikom NDH. "Osim toga, posrijedi sigurno nije bilo zidovsko ni srpsko zlato", kaze ona. Ona, naravno, ne spominje da je tek jedan posto svih hrvatskih Zidova prezivjelo NDH, niti se pita gdje je nestalo sve sto su ti ljudi stvorili tokom stoljeca.

Svjedocenja ovih nostalgicara ustaskog perioda ne pomazu, naravno, puno u rasvjetljavanju ove zagonetke. Nije nikakva tajna da su vlasti NDH - uostalom, kao i slicni marionetski rezimi u tadasnjoj Evropi organizirano pljackali Zidove, ali i druge "suvisne narode". Hrvatski povjesnicar dr. Petar Strcic izlozio je prosle godine, na simpoziju priredjenom u povodu 190 godina zagrebacke Zidovske opcine, dokaze o tome kako su zagrebacki Zidovi prikupili ravno tonu zlata, kako bi im ustaske vlasti sacuvale zivot i ostalu imovinu. Prikupljanje zlata izvrseno je po izravnom nalogu dr. Ivana Britvica, sefa politickog dijela Redarstvenog ravnateljstva (policijske uprave) u Zagrebu. Zidovi su, od svibnja do listopada 1941. godine, prikupili trazenu tonu zlata, o cemu je stvorena i pedantna dokumentacija. Nezavisna Drzava Hrvatska opljackala je Zidovima 19 milijardi dolara koliko su imali prije rata pa im je nakon rata ostalo svega sest milijardi. Gdje je zavrsilo to blago (zlato, novac, dragocjenosti) nitko nije tocno ustanovio, a vijest americke A&E televizije upucuje, bar za dio tih vrijednosti, na Vatikan. Zagrebacka Zidovska opcina jos nije komentirala ovaj slucaj, a nisu se javili ni predstavnici srpske zajednice u Hrvatskoj.

Afera sa opljackanim zlatom jos nije okoncana: prava i puna istina o ovom slucaju jos se ne zna, iako su izrecene teske optuzbe. Po svemu sudeci, u predstojecem periodu morat ce biti objavljeni i drugi dokumenti iz americkih arhiva koji ce - kako je rekao Bill Clinton - dodatno i nedvosmisleno rasvijetliti slucaj.

BORIS RASETA (AIM)