NA SCENI MILOSEVIC I KRAJISNIK

aim/ban/pubs/bp

Poslednji dani Biljane Plavsic

Banjaluka, 22. juli 1997. (AIM)

Obracun sa organizovanim kriminalom, u koji su debelo upetljani ljudi iz politickog i drzavnog vrha Republike Srpske, u koji je predsjednik Republike Srpske Biljana Plavsic usla prije mjesec dana, pretvorio se u licni sukob sa gotovo cjelokupnom partijskom i drzavnom nomenklaturom koja stoluje na Palama. Predsjednica je protiv sebe dobila vecinu poslanika u Narodnoj skupstini, ministre i predsjednika Vlade, Glavni odbor vladajuce SDS, Srpsku radkalnu stranku i sve drzavne medije. Vojni vrh, na ciju podrsku je predsjednica vjerovatno racunala, u poecetku se drzao suzdrzano ali u poslednje vrijeme pocinje da "zauzima stav" koji je blizak Palama. Srpska pravoslavna crkva, koja se ovdje od pocetka rata politicki opredjeljuje i ucestvuje u politickom zivotu, jos se drzi neutralno. Do sada se jedino pozivom na pomirenje oglasio vladika Hercegovacko-zahumski Atanasije. Predsjednica Plavsic kaze da se vladika zapitao kakva je to drzava u kojoj se ne moze smijeniti ministar a moze predsjednik drzave ali ovakvu njegovu izjavu drzavni mediji nisu objavili.

Iz dana u dan se pokazuje da je predsjednica u taj rat usla potpuno nespremna i bez ijednog saveznika u svojoj drzavi. Njen pohod sve vise podsjeca na rat koji je vodilo rukovodstvo bosanskih Srba.

Poslednji udarac predsjednici zadao je Glavni odbor njene SDS koji koji ju je 20. jula iskljucio iz clanstva sa obrazlozenjem da je svojim izjavama i odlukama odstupila od programa stranke. Sjednicom Glavnog odbora, po rijecima predsjednice, predsjedavao je Radovan Karadzic. Predsjednici je, izmedju ostalog, stavljeno na teret da je potpisala zakljucke iz Sintre, da je potpisala produzenje arbitraze za Brcko, pristala da se nasele zone razdvajanja, pristala na smanjenje broja srpskih policajaca i na ukidanje MUP-a u Banjaluci i Brckom . Ovakve optuzbe bi u svim pravnim drzavama, ukoliko bi se radilo o povredi zakona, bile kvalifikovane kao najtezi oblik krivicnog djela veleizdaje i predsjednik bi zavrsio na optuzenickoj klupi ili, u njaboljem slucaju, u izgnanstvu.

Predsjednica je dobila priliku da se povodom iskljucenja obrati javnosti u najgledanijem terminu drzavne televizije. "Glavni odbor me je iskljucio jer nisam podobna zato sto sam pokrenula pitanje kriminala", rekla je predsjednica i citirala dio Programa SDS-a u kome se pominju opredjeljenja za izgradnju pravne drzave. Clanovi Glavnog odbora, kaze predsjednica, sve manje citaju Program stranke , a sve vise neokomunisticke smjernice za rad koje su sami donijeli.

Poslije u vise navrata javno izrecenih kritika svoje stranke, u kojoj je ona okvalifikovana kao nedemokratska a njeni celni ljudi uzurpatorima vlasti, nosiocima drzavnog kriminala i moralno sumnjivim, odluka o iskljucenju mogla se ocekivati. Svoj odnos prema SDS predsjednica Plavsic je objasnila samo nekoliko dana ranije u intervjuu beogradskom "NIN"-u: "Posto sam, nazalost, ostala jedini branilac programa SDS-a, mislim da ja imam vise prava da ostanem u SDS-u nego svi oni; jer u tom programu pise da RS nece biti partijska vec pravna drzava. Nemam namjeru da istupam iz SDS-a. Ako treba, neka me to drustvo izbaci."

Partijska disvciplina u SDS- u se i do sada gradila na dobro poznatim principima "demokratskog centralizma" komunistickih partija koje su svako drugacije misljenje, posebno ako je javno izneseno, kaznjavali izbacivanjem iz svojih redova. Slucajevi Kupresanina, Brdjanina i Kasagica su svjezi primjeri otpadnistva u redovima SDS-a. Ono sto se prvi put javlja u politickoj istoriji komunistickih i postkomunistickih drustava jeste izbacivanje iz partijskih redova predsjednika drzave koji jos uvijek nije ne legitiman nacin opozvan i razrijesen najvise drzavnicke duznosti.

Razmjenjivanje optuzbi

Odluka o iskljucenju Biljane Plavsic iz SDS-a uslijedila je nakon nekoliko neuspjesnih razgovora sa Momcilom Krajisnikom u Banjaluci i potom medjusobne razmjene teskih optuzbi. Predsjednica je optuzila Krajisnika za rovarenje po RS bez politickih i drzavnickih ovlascenja, aludirajuci na njegove poslednje posjete Brckom, Banjaluci i Prijedoru, gdje je sa lokalnim rukovodstvima razgovarao o "politickoj i bezbjednosnoj situaciji" i konsolidova front protiv predsjednice.

"Pitam se koga on predstavlja? On je zaposlen u Bosni i Hercegovini i u nasem Ustavu nema njegovih ovlascenja", zapitala se Biljana Plavsic u cije ime Krajisnik dolazi da razgovara sa njom. Krajisnik je, pak, zamjerio predsjednici da se bavi sporednim stvarima, umjesto drzavnickim poslovima i perspektivom naroda i da odbija da saradjuje sa politickim i drzavnim organima. Na takve optuzbe predsjednica je jasno odgovorila: "Drzavni kriminal nije sporedna stvar i o principima drzavne politike nece biti kompromisa".

Sa skupstinske govornice, ili preko drzavnih medija, predsjednici su politicki manje znacajni ljudi upucivali optuzbe kakve bi se tesko mogle cuti medju posvadjanim polusvijetom na ulici. Predsjednici je zamjereno da ne poznaje svoj jezik i gramatiku (pjesnik Toholj), da su joj sestrici rat proveli u Svajcarskoj (poslanik Vjestica) i da je covjek iz njenog licnog obezbjedjenja vidjen u kradji iz posluge na Grbavici. Predsjednik Skupstine Dragan Kalinic zaprijetio je predsjednici podnosenjem tuzbe za klevetu, a narodni poslanik Boro Sendic rekao da je jedini lijek za predsjednicu kugla u celo.

Koga podrzava Beograd?

Zvanicni Beograd se, nakon incidenta na aerodromu, dugo drzao uzdrzano i odbijao da se na bilo koji nacin mijesa u srpsko-srpski sukob sa druge strane Drine. Kada je sukob eskalirao do te mjere da prostora za kompromis gotovo nije bilo, Milosevic je u svom poznatom maniru uputio dva pisma sa pozivom u Beograd radi dogovora u "interesu srpskog naroda". Predsjednica Plavsic je poziv odbila i pozvala Milosevica da napokon dodje u Banjaluku i ovdje razgovara o ovdasnjim problemima. Milosevicevo upozorenje u drugom pismu da bi moglo biti kasno za razgovor podsjetilo je ovdasnju javnost na politicki krah i pad Republike Srpske Krajine i izazvalo prilicno uznemirenje javnosti.

Nakon neuspjelog pokusaja posredovanja Milosevic je presao u akciju preko svojih emisara. Samo dan prije iskljucenja Bilane Plavsic iz SDS u Brckom je zasijedao Glavni odbor Socijalisticke partije RS u sastavu prosirenom sa narodnim poslanicima Saveza za mir i progres. Sastanku je prisustvovao Nikola Sainovic, visoki politicki predstavnik Socijalisticke partije Srbije, koji je cio dan utrosio na ubjedjivanje socijalista da njihovi poslanici treba da idu na Pale na zasijedanja raspustene Narodne skupstine. Ovakav stav Beograda zbunio je vecinu clanova Glavnog odbora socijalista. Milovan Stankovic, narodni poslanik iz Doboja, ostro je zamjerio "drugovima iz Beograda" na podrsci koju daju Palama i njihovoj ukupnoj politici prema RS. Izvori bliski AIM-u tvrde da je Beograd od socijalista RS trazio da idu i na proslo zasijedanje raspustene Narodne skupstine na kome je izglasan opoziv predsjednice.

Orkestrirani napadi na predsjednicu ocigledno imaju precutnu podrsku zvanicnog Beograda. U takvoj konstelaciji snaga predsjednica Plavsic vise ne moze racunati ni na podrsku vojnog vrha RS, a ni na podrsku naroda. Ljudi iz Generalstaba VRS potpisali su prije nekoliko dana, zajedno sa celnim ljudima ministarstva odbrane i policije, zakljucke da ce "izvrsavati naredbe nadleznih organa, osim onih koje ugrozavaju bezbijednost Republike". Time je jasno stavljeno do znanja da se eventualne buduce naredbe predsjednice nece izvrsavati ako se ocijeni da su usmjerene na "ugrozavanje bezbijednosti RS". Narod, koji nesumljivo gaji simpatije prema predsjednici, u poplavi medjusobnih optuzbi i televizijske propagande, postaje zbunjen i pocinje da rezonuje logikom 'nije moguce da su svi lopovi, a samo ona postena'.

Naivno vjerujuci da iza sebe jos ima zakon i ustavna ovlascenja, predsjednica Plavsic je usla u bitku iz koje moze izaci samo kao gubitnik. Cijena njenog odvaznog pohoda bice njena skora politicka smrt. Promijenice se samo dvije stvari: rjesavanje zastoja u sprovodjenju Dejtonskog sporazuma prijeci ce u nadleznost garanta Milosevica i Krajisnik ce sve manje biti vidjan u Sarajevu, a sve cesce u Beogradu.

Branko Peric