ZDANOV MEDjU NAMA

Sarajevo Jul 23, 1997

aim/ban/izbs/bp

Mediji i kriza u Republici Srpskoj

Banjaluka, 23. juli 1997. (AIM)

Politicka kriza u Republici Srpskoj pokazala je svu razgolicenost i jednostranosti medija u njenom informativnom sistemu. To se, prije svega, odnosi na drzavne medije, ali se odredjene zamjerke mogu uputiti i onima koji se svrstavaju u "nezavisne", "opozicione", ili "alternativne". Politicki sukobi predsjednika RS Biljane Plavsic i "grupe na Palama" nepogresivo su postrojili i medije u korist jedne ili druge strane.

"Agitpropovski" nastup drzavnih medija u aktuelnom sukobu poceo je saopstenjem Vlade povodom odbijanja suspenzije ministra Kijca. Bio je to znak da ce sa "grupne fotografije sa Staljinom", nakon Andjelka Grahovca, Radoslava Brdjanina, Voje Kupresanina, Rajka Kasagica, Nikole Koljevica i jos nekih osnivaca SDS-a, nestati jos jedno lice.

Krenula je lavina optuzbi po kojima nista sto je u dotadasnjem zivotu Biljane Plavsic postojalo sada nije valjalo. Postala je veleizdajnik, kolaboracionista sa medjunarodnom zajednicom, nekooperativna (gle cuda) sa Slobodanom Milosevicem i svima u vrhu SDS-a. Nisu vise bili simpaticni njen licni izgled, garderoba, kao i ponasanje, znanje i idejna opredjeljenja njenih saradnika. Gotovo da se ne povjeruje da su sa malih ekrana sipale takve bujice redakcijskih TV komentara, a kada je u tom oruzju ponestalo municije onda su se oglasavali i kolegijumi i druge institucije.

U pauzama TV-napada sa svojim pogledom na stvar uskakale su i druge drzavne (ili njima bliske) radio stanice i listovi. Tako su stavovi postajali "proradjeni" po kruzocima a pristup svakom tekstu bio je multimedijalan. Sve napisano u listovima emitovano je na radiju i televiziji. Vazilo je i obrnuto - sve emitovano na radiju i televiziji stampano je u listovima i tako u krug.

U politickom smislu radilo se o tipicnom "zdanovskom" stilu - "istina" samo jedne strane, visestruko ponavljana. Medijski sve je bilo klasicno "agitpropovski" - poruke su trebale da budu upucivane na adresu "vjerolomnika", ali prakticno su stizale masi koja je trebala da ga (nju!) osudi. Naravmo, nastojalo se da ih bude sto vise. Da se nista ne bi otelo kontroli, cak i najmanja mogucnost drugacijeg misljenja je sprecevana u startu - suspendovan je studio Srpske televizije u Banjaluci, jer se smatra da je on uvijek po logici stvari latentna opasnost suprostavljanja vladajucoj uredjivackoj politici. Sadrzaj je, takodje bio agitpropovski. Komentari nisu, poput onih u savremenoj stampi, anticipacija buducnosti, nagovjestaj akcija i programa, oni su jednostavno bili propagandno sredstvo protiv politickog protivnika.

Odnos prema politickim zbivanjima po svemu je imao karakteristike klasicnog medijskog rata kakav se na ovim prostorima vodi vec desetak godina. Navikli na jedan obrazac ponasanja, drzavni mediji su tesko iz njega izlazili.

Prve nastupe Bljane Plavsic nakon izbijanja krize dale su integralno sve ostale televizijske kuce u Banjaluci - "Nezavisna televizija", "Simic televizija", "TV Bel" i Alternativna televizija kao dio sistema TV IN, kojoj je to bio i pocetak rada. Slicno su postupile i novootvorene radio stanice (samo one!) "Nezavisni radio", "Nes radio", kao i "Dnevne nezavisne novine", koje su gotovo integralno prenosili nastupe Biljane Plavsic. Suvisno je i napominjati da su svi ti mediji u Banjaluci. Samo manji dio onog sto je predsjednica govorila prenijela je periodicna stampa u drugim mjestima.

Iako su nezavisni mediji nastojali da daju i informacije sa "druge strane", ne moze se oteti utisku da je u pristupu bilo neprofesionalnosti i tendencioznosti. Prekidali su se filmovi da bi se dale aktuelne vijesti vezane za Biljanu Plavsic a konferencije za novinare, mitinzi i drugi nastupi davani su integralno, sto nema bas mnogo veze sa pravilima profesije. Sve je bilo izraz zelje da se sto snaznije prikaze ono sto je suprostavljeno aktuelnoj vlasti. Ali, uz njihovu pomoc isla je mnogo drugacija prica od verzije koja je kolala drzavnim kanalima. Na zalost, dometi nedrzavnih medija ograniceni su iskljucivo na Banjaluku, vrlo malo na okolinu a na ostale prostore RS gotovo nikako.

Pod pritiskom domace, ali i medjuanrodne javnosti, izvjestaji o aktivnostima Biljane Plavsic ipak su poceli da se pojavljuju u dnevnicima SRT-a. Mozda je najveci pritisak recenica Ovlascenje iz tacke 70. dokumenta iz Sintre po kome "Kancelarije Visokog predstavnika ima prvo da smanji ili obustavi bilo koju mrezu medija ili program ciji su programi u suprotnosti sa slovom Mirovnog ugovora" ocigledno je ozbiljno shvaceno. Nema sumnje da je to protiv volje onih koji kontrolisu drzavne medije, ali izbora vise nije bilo. Da se to radi protiv volje svjedoce nastupi Biljane Plavsic, za koju, po Srpskoj televiziji, niko ne bi rekao da je predsjednik - sama u studiju bez voditelja, bez otvorenog telefona, bez zelje da se pomogne u prezentaciji onog sto bi iz ugla predsjednika RS trebala da bude informacija.

Za ovakav pritisak je okrivljena medjunarodna zajednica, koju direktor Srpske radio-televizije Miroslav Toholj naziva rasistickom, a za to poimence optuzuje portparole svih medjunarodnih organizacija u BiH.

Problemi u programima televizije i radija, kao i u drzavnim novinama, poceli su da rastu. Novinari su, ne prvi put, ali svakako do sada na najupecatljiviji nacin, poceli da otkazuju poslusnost. Cetiri urednika televizijskog dnevnika u banjaluckom studiju SRT-a, ne samo da su odbili da uredjuju emisiju, nego su cak odbili da idu na Pale na poziv direktora. U banjaluckom studiju drzavnog radija ostalo je samo dvoje ljudi na programu, a u redakciji "Glasa srpskog" nekoliko najiskusnijih urednika i komentatora potrazilo je spas u nekoj vrsti apstinencije od rada

  • bolovanje ili godisnjem odmoru. Apstinencija nije mimoisla ni srpsko "Oslobodjenje", jer su i tu pocela osipanja. Nacet je jedan od najtvrdjih bastiona vlasti.

Po svoj prilici, ovo je poslednji trzaj totalitaristickog pristupa medijima koji podrazumijeva jednostranost i stalnu borbu s izmisljenim unutrasnjim neprijateljem. Bice potrebno jos dosta vremena da se ova oblast organizuje u duhu potpune demokratije, ali je, sudeci po posljednim dogadjajima, jasno da se krenulo putem demokratizacije medija i da pojednostavljena crno

  • bijela slika nece vise biti model za formiranje javnog mnenja. Glad za informacijom trazi drugaciji sadrzaj od onog koji servira garnitura na vlasti.

Dejan Novakovic