OSNOVANO SRPSKO NARODNO VIJECE

AIM, ZAGREB, 21.7.1997. U subotu, 19. srpnja, u Zagrebu je - u prostorijama Srpskog kulturnog drustva Prosvjeta - osnovano Srpsko narodno vijece. Za predsjednika vijeca izabran je, vecinom glasova prisutnih vijecnika, dr. Milorad Pupovac, saborski zastupnik iz redova SDSS-a, dok je za predsjednika Skupstine vijeca izabran Milorad Nenadovic iz Darde. Srbi u Hrvatskoj tako su - nakon petogodisnjih, neuspjesnih inicijativa - dobili ono sto se u hrvatskoj politickoj terminologiji naziva "krovnom udrugom". SNV je tijelo konzultativnog karaktera, koje - na izbornoj osnovi - ima namjeru okupljati Srbe iz Hrvatske, sluzeci kao "most prema hrvatskoj vladi, maticnoj drzavi i medjunarodnoj zajednici", te institucija koja ce "profilirati etnicki identitet ove nacionalne zajednice, brinuti se o ostvarivanju ustavom i zakonima zajamcenih prava Srba u ovoj drzavi i iznalaziti potrebna rjesenja za sve druge probleme koji se postavljaju pred srpsku etnicku zajednicu u Hrvatskoj". Rijec je zapravo o nekoj vrsti Sabora, dakako bez izvrsnih i zakonodavnih ovlasti.

Srpsko narodno vijece ima 94 vijecnika, izabrana iz vecine hrvatskih zupanija, politickih stranaka, udruzenja gradjana i kulturnih ustanova, a na osnivanju su sudjelovali i predstavnici Srpske pravoslavne crkve iz Istocne Slavonije. Status Vijeca bit ce ostvarivanje - kako se moglo cuti na osnivackoj skupstini - personalne autonomije Srba u Hrvatskoj. "Personalna autonomija je tip autonomije koje su Srbi najprije uzivali u odredjenom obliku u turskom carstvu - cuvajuci autonomiju crkve i njezinih institucija, skolskih izdavackih, liturgijskih i drugih tradicija

• a onda je ta tradicija prenesena i na austrougarsku odnosno habsbursku monarhiju", kaze dr. Milorad Pupovac, koji tu tradiciju u modificiranom obliku zeli obnoviti. To znaci da su Srbi u Hrvatskoj odustali od teritorijalno politicke autonomije. "Oni teritorijalni oblici koji su najprije bili predvidjeni Karingtonovom konvencijom, poslije toga dijelom ustavnog zakona o manjinskim pravima, a nakon toga planom Z4, ti koncepti u ovom trenutku sa ovim stanjem stvari nisu ni izgledni ni moguci", objasnjava Pupovac. "Ono sto je realno i optimalno za Srbe u Hrvatskoj je personalna autonomija, uz mehanizam Vijeca opcina koji garantira da se na odredjenom prostoru u odredjenom ambijentu, u dvije zupanije, ostvaruju prava Srba unutar opcinskih granica i njihovog medjusobnog povezivanja u skladu s njihovim interesima. Dakle, tu je prisutan jedan element teritorijalnosti, ali ne u obliku teritorijalne jedinice, vec u obliku prava srpske zajednice na prostoru dviju zupanija da se povezuju preko svojih opcina i preko onih koji ce u opcinama biti izabrani kao njihovi predstavnici".

Uzor za ugledanje Srbi vide u svedskoj zajednici u Finskoj, na otocju Aland. Prema rijecima dr. Sinise Tatalovica, personalna autonomija Svedjana u Finskoj, osim proporcionalnog sudjelovanja u vlasti, dopunjava se i posredstvom funkcioniranja Svenska Finlande Folkting (Svedska skupsina Finske). "U ovom 'nesluzbenom parlamentu', Svedska narodna stranka i druge stranke koje okupljaju Svedjane, suradjuju u pitanjima koja su im od zajednickog interesa i usvajaju strategiju jedinstvenog djelovanja u rjesavanju problema vaznih za manjinu", kaze Tatalovic. Doduse, standarde Alanda Srbi u Hrvatskoj nece moci ostvariti jos dugo vremena, ako to ikada uopce bude moguce. Neizvjesno je, prije svega, koliko ce Srba uopce ostati u Hrvatskoj, ali i koliko ce ih se vratiti. Prije bilo kakvog razmisljanja o Alandskom modelu, Srbi ce se morati pobrinuti o temeljnim pitanjima opstanka. Strategiju opstanka Pupovac vidi u tri glavne komponente: "Prvo, to je ocuvanje naseg indetiteta. Srbi u mjesovitim sredinama, gdje zive kao manjina bez svojih institucija, trebaju uciniti sve da razviju i svoje vjerske i kulturne i obrazovne institucije kako bi ocuvali svoj ukupan indetitet. Drugo je pitanje njihove ljudske, gradjanske integracije u hrvatsko drustvo. Ukratko, Srbi moraju imati priliku da mogu na javnim mjestima u javnim poslovima sudjelovati kao i svi drugi ljudi. Treca komponenta je pitanje povratka nasih sunarodnjaka na ono sto je njihovo, prava na povratak koje ne moze biti nicim otudjeno ni oduzeto".

Po njegovu misljenju, "sada je sasvim jasno da ce se znacajan broj ljudi vratiti. Naravno, taj proces ne moze biti izveden preko noci. To je proces koji traje i na osnovi nasih spoznaja do sada se na prostore onoga sto je bila Krajina vratilo oko 10 posto prijasnjeg srpskog stanovnistva".

Vijece je zamisljeno kao "nadstranacka i nestranacka" organizacija koja ce objediniti Srbe iz istocne Slavonije s onima u drugim dijelovima drzave, bez namjere da forsira bilo kakvo lazno jedinstvo, kako kaze dr. Slobodan Uzelac, predsjednik SKD Prosvjeta. No, ta se platforma pokazala presiroka. Iako je zamisljeno da u Vijece udju svi Srbi zastupnici u Saboru - s manjinske, srpske liste ali i oni iz stranaka hrvatskog predznaka

• Milan Djukic i Veselin Pejnovic nisu usli u to tijelo, dok je Snjezana Biga Friganovic, iz SDP-a, poslala samo pismo podrske. Neki poznati pojedinci na koje su osnivaci racunali - poput glumca Pere Kvrgica i pisca Cede Price - odbili su uci u Vijece, dok je Rade Serbedzija takodjer poslao pismo podrske iz Los Angelesa, iako nije uspio doci jer trenutno snima novi film. Na osnivackoj skupstini nije bilo ni jednog predstavnika hrvatske vlasti, ministar za Srbe u dijaspori iz SRJ, Radovan Pankov, takodjer se nije pojavio (i on je poslao pismo), a ambasador SRJ u Hrvatskoj, Veljko Knezevic, koji je prisustvovao osnivanju Vijeca, dao mu je podrsku.

Milan Djukic, donedavno prvi srpski politicar u Hrvatskoj, ne samo da je odbio uci u Vijece vec je zestoko napao tu inicijativu. Po Djukicevom misljenju, rijec je o "sramnom cinu" i "privatnoj inicijativi nekolicine srpskih nazovi politicara", a osnivanje Vijeca je "sramni cin bez presedana u svim tragicnim dogadjanjima srpskog naroda u Hrvatskoj". Djukic smatra da je Vijece izraz "neuspjesnih i poznatih liderskih ambicija Milorada Pupovca i njegovih istomisljenika" koje optuzuje za bijeg u Ameriku i Srbiju 1991. godine, te primanje razlicitih donacija od hrvatske vlade. Veljka Dzakulu, Miroslava Keravicu i neke druge clanove Vijeca, on je optuzio za pobunu protiv hrvatske drzave, te odbio "svaku odgovornost pred srpskim narodom i gradjanima Hrvatske zbog nerazumnih poteza imenovanih i honoriranih osoba koje su usle u parlament bez glasa i legitimiteta srpskog naroda." Iz redova SDSS-a na to je odgovoreno da "Djukic i Pejnovic nastavljaju slijediti policijsku logiku, pa sada Djukic zagovara posve tvrde stavove koji stete Srbima u Hrvatskoj". Veselin Pejnovic, koji je prosle godine htio osnovati slicno tijelo, Srpski nacionalni kongres, takodjer je protiv osnivanja Vijeca. "Sada nije vrijeme praviti institute i ujedno izbjegavati baviti se realnim problemima" kaze Pejnovic, pri cemu - kako navodi "Tjednik" - misli na "nestasicu novca, povratak raseljenih, obnovu porusenog".

"Prije svega sasvim je jasno da Srbi u Hrvatskoj u ukupnom rjesavanju svog polozaja trebaju pregovarati s onima koji imaju moc", kaze Milorad Pupovac. "To nije lak posao i nije jednostavan posao. To sto dio politicke javnosti misli na temelju jednog ranijeg obrasca, da je neophodno da Srbi svu svoju aktivnost usmjere na opozicijsko djelovanje, to je nazalost - sto se tice stvarnih interesa srpske zajednice u Hrvatskoj u ovom trenutku - nemoguce i neostvarivo. Mi sada moramo rjesavati pitanja naseg opstanka u Hrvatskoj i dakako moramo ciniti sve kako bi se prosirio prostor za taj opstanak a to prosirenje ne moze se dogoditi bez demokratizacije. Za nas je u tom smislu neophodno da zadrzimo svoju autonomiju i u odnosu prema vlasti i u odnosu prema opoziciji i da djelujemo sukladno nasim interesima. To znaci sredjivanje naseg statusa u Hrvatskoj i dalja demokratizacija Hrvatske."

Hrvatska drzava podupire te i druge podjele medju Srbima. U trenutku kada se Tudjmanov rezim nalazi u stanju poluproglasenih sankcija a otvoreni pritisci medjunarodne zajednice za povratkom Srba i izrucenjem ratnih zlocinaca u Haag ne jenjavaju, stvaranje jake i jedinstvene srpske politicke organizacije sluzbenom Zagrebu nikako ne bi odgovaralo. Posebno ako se proces povratka Srba iz SR Jugoslavije bude odvijao brze i u vecem opsegu, sto je predsjednik Tudjman - u razgovorima s americkim ambasadorom pri UN, Billom Richardsonom neki dan na Brijunima prvi puta otvoreno rekao, iako se jos prije mjesec dana u Vukovaru zaklinjao da nikakvog masovnog povratka Srba iz SRJ - nece biti.

BORIS RASETA (AIM)