OPROBANI RECEPTI

Pozadina uvodjenja prinudne uprave u Novom Pazaru

Isti metod vlasti bi mogle da primijene i na mnoge druge visenacionalne ili opstine u kojima je na vlasti srpska opozicija

AIM, Beograd, 20. 7. 1997.

"Niko zbog ovog belaja koji nas je strefio ne moze i ne smije biti srecan. Ako je covjek. Ugljaninov nacin vodjenja Stranke demokratske akcije i politickog angazovanja nikad mi se nije dopadao. Ne moze se nekontrolisanim izjavama i ponasanjima voditi ozbiljna politika pogotovo u ovako osjetljivom podrucju. Sa pola stvari iz Memoranduma Muslimanskog nacionalnog vijeca se salazem, kao sto je demilitarizacija oblasti, dvojno drzavljanstvo, omogucavanje da djeca Bosnjaka uce u skoli i svoju istoriju. Nek uce i o Svetom Savi, ali neka saznaju i o svojim korjenima. Imali smo autonomiju za vrijeme Drugog svjetskog rata, imali smo je i mnogo ranije, ali ostavimo proslost.

Pogaziti volju naroda i smijeniti opstinsku vlast kojoj je taj narod na izborima dao povjerenje ja dozivljavam kao ponizenje, iako nijesam glasao za Ugljaninovu "Listu za Sandzak". Kad bi se sad odrzali vanredni izbori glasao bih za tu listu. Iz inata" - kaze za AIM jedan ugledni Novopazarac "lijeve orijentacije i pripadnik islamske vjere", koji zeli da ostane anoniman zbog licnog mira i sigurnosti svoje porodice. Javno ce progovoriti, veli, ako se nametanje nove opstinske vlasti pretvori u otvorenu policijsku represiju: "Do tada najpametnije je cutati, jer jedan glas ne mijenja nista, a moze mnogo da skodi". Pricljivi vremesni clan bivseg Saveza komunista Jugoslavije sjetno ponavlja da mu je jos uvijek "dusa u Bosni, a tijelo u Sandzaku" i jedno od zadovoljstava mu predstavlja to sto je ostao Trg Marsala Tita u Novom Pazaru.

Po svojoj lijevoj orijentaciji trebalo bi da su mu bliski ljudi iz Jugoslovenske udruzene ljevice: - To sto oni govore da su nasljednici nekadasnjih ljevicara isto je kao kad Eskim govori o kupacim gacama...". Naprasno se prekinula telefonska veza sa Novim Pazarom. Slucajno ili ne - nije mudro nagadjati. Ovakvo misljenje je tipicno za dobar dio Novopazaraca, za koje bi se, uslovno receno, moglo reci da su "jugonostalgicari", ali ne u pezorativnom smislu.

Tesko je uporedjivati razmisljanje jednog gradjanina, iz izrazito neuralgicnog podrucja, sa zvanicnim reagovanjima stranaka u Srbiji, ali nekoliko cinjenica ukazuje da su protiv ove vrste "resavanja problema" cak i one licnosti koji ne kriju odbojnost prema Muslimanima - Bosnjacima i pogotovo prema Ugljaninu, kao "radikalnom muslimanskom politicaru". Uostalom, opozicione stranke su pokazale taj odnos neposredno poslije Ugljaninovog proslogodisnjeg povratka u zemlju. Naime, on je nudio da udje u koaliciju sa srpskim strankama - od sada raspadnute "Koalicije zajedno" do manje znacajnih ciji su programi u potpunoj koliziji sa glavnom orjentacijom Stranke demokratske akcije. Nijedna od tih stranaka nije prihvatila ni odredjeniju saradnju a kamoli zajednicki nastup na izborima. Da li je tim ponudama predsjednik Muslimanskog nacionalnog vijeca Sandzaka, iz marketinskh razloga, htio da pokaze svoju sirinu ili je rukovodeci se pragmaticnim razlozima zelio da pomrsi konce vladajucoj partiji u Sandzaku nikada nije postalo sasvim jasno. Jos uvijek je u opticaju i teza da je on postigao dogovor sa celnim ljudima Socijalisticke partije Srbije pogotovo kad je rijec o vrlo odredjenim "kadrovskim ustupcima". To znaci da poslije pobjede na lokalnim izborima ne dira ljude iz ove partije i Jugoslovenske ljevice sa funkcija u drzavnim ili uopste vecim firmama. Tog dogovora on se nije pridrzavao i tikva je pukla.

Uocljivo je da su licnosti poput Slobodana Raktica, predsjednika Saborne narodne stranke i dr Nikola Milosevic, predsjednik Srpske liberalne stranke otvoreno ustali protiv postupka vlasti, iako se obojica ubrajaju, svaki na svoj nacin, u "zesce" nacionaliste. Tako Rakitic tvrdi da je rezim "Prinudnu upravu u Novom Pazaru projektovao jos u vreme izbora, kada je dozvoljeno da se lista SDA u raskoj oblasti zove "Lista za Sandzak". Po njegovim rijecima ne moze se naci "opravdanje za suspendovanje izabranih narodnih predstavnika". Ovaj politicar i pjesnik je svojevremeno javno lansirao ideju da se Muslimanima - Bosnjacima omoguci da se u popisima mogu izjasniti kao "Srbi muhamedanske vere", sto je izazvalo ostre polemike ne samo sa muslimanskim intelektualcima nego i sa nekim od nezavisnih srpskih javnih uglednih licnosti.

Po ocjeni profesora Nikole Milosevica "Vlast u Srbiji, ili preciznije, covek koji se na celu te vlasti nalazi nije u stanju da resi bilo koji politicki ili privredni problem na duze staze" i da se sva kratkorocna rjesenja te vlasti "svode uvek na neku vrstu prinude". Taj recept je, po njegovim rijecima primjenjen u Novom Pazaru.

Predstavnica za stampu Demokratske stranke, Aleksandra Joksimovic, tumaci potez Milosevica na sledeci nacin:

• Ovaj njegov potez proizvodi kontraefekat i ojacava radikalne politicke opcije u raskoj oblasti, olicene upravo u Sulejmanu Ugljaninu".

Ostra reagovanja su se ocekivala od Gradjanskog Saveza Srbije kao i Socijaldemokratske unije, dr Zarka Koraca, koji tvrdi da rezim u Srbiji "svesno stvara novo nestabilno podrucje". On izrazava bojazan da bi se takvi recepti mogli da primijene i u drugim visenaciolanim opstinama navodeci u prvom redu Vrsac i Kragujevac. I Goran Svilanovic iz Gradjanskog saveza vrlo je odredjen:

• Radi se o nacionalistickoj iskljucivosti Vlade Srbije, koja zeli da pridobije naklonost onog dela biraca koji je godinama pod dejstvom Radio televizije Srbije".

Po misljenju mnogih beogradskih politicki neostrascenih licnosti "Milosevic uvek pribegava prisilnim metodama kada mu se tlo trese pod nogama". Takve tvrdnje ilustruju i njegovim"naprasnim" izborom za predsjednika SRJ, uz krsenje velikog broja izbornih pravila. Prije svega, nije se cekalo na izjasnjenje cnogorskog parlamenta o njegovoj kandidaturi. Uvodjenje prinudne uprave u Novom Pazaru, tvrde upuceniji, imalo je za cilj i da "unapred skrene paznju javnosti sa, po mnogo cemu, nezakonitog izbora za sefa drzave".

Ejub Stitkovac (AIM)