MAFIJASKI OBRACUNI

AIM, ZAGREB, 16.7.1997. U sijecnju ove godine, u zagrebackoj Dubravi - periferijskom prebivalistu bogatih Janjevaca - iz jureceg BMW-a ustrijeljen je, usred bijela dana Ivan Mirko Krpelnik, poznati svercer ukradenih automobila. Svjedok atenatata bio je Ivan Sakota, covjek iz istog faha, ali sitnijeg kalibra. Mladoga Krpelnika (24-godisnjak), kojemu je metak prostrijelio vratnu arteriju, Sakota je odvezao u bolnicu. No bilo je kasno za pomoc: Krpelnik, koji se "proslavio" kradjom automobila hrvatskom ministru godpodarstva Davoru Sternu, uskoro je izdahnuo. Za zivota je izvrsio oko 80 kaznenih djela.

Ime njegova vrsnjaka i kolege u istom poslu, Ivana Sakote, sira bi javnost brzo zaboravila da, 28. lipnja, Sakota nije dozivio Krpelnikovu sudbinu. Ustrijeljen je pred kaficem "Kvak", preciznim snajperskim pogotkom. Sakota, zvan "Masni" nosio je redovito pancirni prsluk, pa je njegov ubojica - ocito znajuci za tu naviku - Sakotu pogodio u nezasticeni dio tijela. Tako se i Sakotino ime naslo na naslovnim stranama hrvatskih novina.

Vec iduci tjedan, u petak 3. srpnja - bilo je tri sata ujutro - rafalnim hicima usmrcen je Shpejtin Taci. Umorstvo Tacija takodjer je izvedeno u cikaskom stilu: dok je, u svom zelenom BMW-u cekao zeleno svijetlo na semaforu, pored njega se zaustavio nepoznati vozac motocikla koji je izvadio automat, i s desetak metaka pogodio Tacija u glavu i po tijelu. Izdahnuo je u bolnici. Shpejtim Taci bio je sudionik rata, bivsi niski specijalac koji se prijavio u bojnu "Frankopan" Hrvatske vojske, takodjer s podebljim policijskim dosjeom. Izmedju ta dva dogadjaja, u strogom centru Zagreba, u Ilici 38 eksplodirala je trgovina dzinsom, a kako se to dogodilo nocu, nije bilo mrtvih.

Za Zagreb je to nova slika. Eksplozije u najstrozem sredistu grada i revolveraski obracuni iza kojih ostaju mrtvi mafijasi postali su dio svakodnevnice hrvatske metropole. Prizori podsjecaju na one beogradske, koje je hrvatska javnost dosad mogla vidjeti samo u filmu "Vidimo se u citulji" koji je prije nepune dvije godine emitiran na Hrvatskoj televiziji. To je jedini srpski film koji je gledateljstvo HTV-a imalo priliku vidjeti za ovih sedam godina. Razlozi emitiranja bili su jasni: gradjanima Zagreba i Hrvatske htjelo se prikazati kako oni, za razliku od Beogradjana zive u miru i posve sigurno. Od tada do danas stvar se do te mjere izmijenila da se film "Vidimo se u citulji" moze gledati i u Zagrebu, ali uzivo.

Nakon Tacijeva ubojstva, u zagrebackom MUP-u svi su istrazitelji dignuti na noge, neki su cak budjeni u sred noci. Na teren su poslane dodatne patrole, postavljeni su kontrolni punktovi na izlascima iz grada i svim sumnjivim mjestima, ali rezultata do dan danas nema. Svim ovim slucajevima prethodila je, zadnjih mjeseci, prava ekspanzija nasilja; u veljaci ove godine bejzbol palicama pretucen je vlasnik tvrtke WGW, Srecko Vargek koji se u tom poslu brzo obogatio. Navodno nije htio placati "reket". U travnju je zapaljena zlatarnica Alena Franje, u Teslinoj ulici u centru Zagreba, a par dana kasnije Alen Franja, inace vlasnik tvornice kave i lanca zlatarnica, brutalno je pretucen dok je njegov novi, crveni "Ferrari" demoliran. Svi ti dogadjaji - a bilo ih je jos mnogo - priskrbili su do jucer razmjerno mirnom Zagrebu epitet "metropola straha". Zadnji slucaj, ubojstvo taksista Ivana Kovacica, ciji je les nadjen na Sljemenu, pokazuje da taj epitet vise nije neopravdan i slucajan. U zagrebackom podzemlju vrije, i tesko je vjerovati da ce se lanac ubojstava i obracuna uskoro zaustaviti iako prava pozadina tih obracuna za sada nije sasvim jasna.

Po svemu sto se o tim slucajevima do danas zna, moze se pretpostaviti da iza tih obracuna ne stoji samo "mafija" vec je rijec o slozenoj mrezi odnosa u kojoj vazne uloge igraju visoka politika, vojska i policija, a likvidirani kriminalci cine tek zadnju, vjerojatno i najmanje vaznu kariku u lancu. Hrvatska drzava nastala je u ratnom kaosu u kojemu su mnogi vidjeli zivotnu priliku za lako i brzo bogacenje. Kako je Hrvatska bila bez vojske i naoruzanja, oruzje se od samog pocetka rata - jasno na inicijativu drzavnog vrha - svercalo, pri cemu su brojni pojedinci ubirali visoke provizije. Slavko Degoricija javno je, u vise navrata, opisivao kako je tekao taj sverc. General Martin Spegelj govorio je o toj temi. Novac za oruzje pribavljan je iz razlicitih izvora, najvise od hrvatskih emigranata, ali cini se da je u toj operaciji ilegalna trgovina drogom, kao i kontrola prostitucije i drugi vidovi kriminala imali nezanemarivu ulogu. Talijanski mafijas Felice Maniero nedavno je - u knjizi "Kriminalna pripovijest" - za sudjelovanje s talijanskom mafijom u ilegalnoj trgovini oruzjem, optuzio cak i Tudjmanovog sina, Stjepana Tudjmana koji je te veze, dakako, demantirao. No, optuzbe nisu dosle samo iz Italije. U "Otvorenom pismu" koje je 2. srpnja uputio predsjedniku Republike, dr. Franji Tudjmanu, bivsi predsjednik Hrvatske mladezi i (takodjer bivsi) pripadnik HDZ-a, 23-ogodisnji Domagoj Margetic, posve je nedvosmisleno ukazao na cvrste veze drzavnog vrha s organiziranim kriminalom, posebno s automobilskom mafijom. "Drzavne obavjestajne sluzbe i dva ministarstva pokrivaju i pocinitelje organiziranih kradja automobila" - napisao je Margetic - "... te svi prilicno lijepo zaradjuju na tom poslu. Tomu je dokaz nekoliko nadjenih automobila koje su ministri ili sefovi obavjestajnih vlasti trazili za duznosnike vlasti i njima bliske ljude. I nasli su ih. Ali kada se radi o obicnom gradjaninu, on mora platiti ucjenjivacku cijenu koja se krece od pet do deset tisuca DEM, kako bi dobio svoj automobil natrag. Nedavno sam s takvim slucajem upoznao i gospodu Pasalica i Gugica, jer se radilo o automobilu cija je kradja bila povezana s ljudima u Ministarstvu obrane".

Nesto kasnije, u intervjuu "Tjedniku" Margetic je izjavio kako dr. Ivic Pasalic, inace Tudjmanov savjetnik za unutarnju politiku kojega mnogi smjestaju u tzv. "hercegovacki lobi" koji je u drzavnom vrhu veoma utjecajan, moze pronaci svaki ukradeni automobil u roku od nekoliko dana. Kakve veze s nalaskom ukradenih automobila moze imati Tudjmanov savjetnik? - pita se Margetic. Neki policajci u unutrasnjosti Hrvatske takodjer tvrde da se ilegalni uvoz automobila - konkretno, u Pakracu - radi uz znanje MUP-a. U Hrvatsku se, iz Austrije i Njemacke, uvoze automobili stariji od sedam godina (po zakonu, uvezeni automobili ne smiju biti stariji) a onda se, uz znanje policije, registriraju pod formulom "automobil nadjen na podrucju oslobodjenom nakon akcije Bljesak". Taj se "posao" vjerojatno prakticira i na drugim podrucjima. Najveci centar trgovine ukradenim automobilima je zapadna Hercegovina, podrucje u kojemu mikakvi zakoni ne vaze a nalazi se pod jakom kontrolom sluzbenog Zagreba.

Margetic tvrdi i da je ilegalna trgovina drogom povezana s Ministarstvom obrane i Ministarstvom unutarnjih poslova. Dokaze za to on vidi u kontinuiranom skrivanju broja ovisnika o drogama, te u razlikama tih brojki koje daje policija i neke druge sluzbe. Glavni tajnik Interpola, Razmond Kendall, postavio je nedavno pitanje hrvatskom ministru Ivanu Penicu, koliko su osoba uhitili hrvatski policajci nakon sto su, u Rijeci, zaplijenili 150 kilograma kokaina visoke cistoce. Ministar mu je odgovorio "da jos traje istraga i da ce se znati tko ce biti uhicen tek kada se ona zavrsi". Odmah potom, u kontejneru koji je poslan iz Guadaquvilla, hrvatska policija zaplijenila je novu posiljku u kojoj je, ovaj puta bila zapakirana jos veca kolicina kokaina: 350 kilograma. Ni nakon toga, nitko nije uhapsen. Pitanje "zasto" ostalo je bez odgovora, sto je utoliko cudnije ako povjerujemo duznosnicima hrvatskog MUP-a koji se redovito hvale visokom ucinkovitoccu.

Margetic navodi i da je djelatnost prostitucije "ostala pod skrivenom zastitom drzave, zakona pravosudja i policije". kako je mladi Margetic politicar konzervativnog programa, njegova je aktivnost na suzbijanju prostitucije, narkomanije i ostalih poroka, tvrdi on, smetala ljudima iz vrha vlasti pa je cesto pozivan na informativne razgovore, da bi na kraju neki od njegovih programa bili sprijeceni, drugi zabranjeni a on osobno potisnut iz HDZ-a. Cvrste dokaze za ove tvrdnje Margetic nije objelodanio, ali on tvrdi da ti dokazi postoje i da su pohranjeni na sigurnim mjestima. Nije dodao da nema namjeru sebi oduzeti zivot, ali to se valjda podrazumijeva.

Sto, na sve to, cini policija? Ni nakon Margeticeva pisma, kojim je za organizirani kriminal de facto optuzen sam drzavni vrh, nije otpocela nikakva istraga iako bi bilo najprirodnije ocekivati upravo to. Kada je u Ilici, u nocnim satima eksplodirala trgovina Jeans odjece, MUP je dao objasnjenje prema kojemu je razlog toj diverziji, vjerojatno, bila nedavna smjena poslovodje u toj trgovini! Ako je doista rijec o obracunu zbog poslovnog nesporazuma zaposlenih u jeans butiku, onda valja reci da su metode obracunavanja medju - do jucer - obicnim, mirnim radnim ljudima, poprimile doista neobicne oblike. Susjedi koji zive u neposrednoj blizini tog butika, naime, posvjedocili su policiji da se - neposredno prije ekplozije - pred butikom, uz zestoku skripu guma, zaustavila velika crna limuzina, a odmah po njenom odlasku, jednako spektakularnom, odjeknula je eksplozija.

Jedina zrtva u svemu je nacelnik Odjela za organizirani kriminal u zagrebackom MUP-u, Perica Martinovic, koji je medju svojim kolegama na glasu kao odlican operativac i vrhunski profesionalac. Shpejtim Taci, Ivan Mirko Krpelnik i Ivan Sakota, redovito su prolazili kroz njegovu kancelariju, protiv njih su dizane optuznice, koje bi zavrsavale bez sudjenja. Poznavatelji zagrebackog podzemlja tvrde da su sva ta ubojstva izravno vezana uz mutne poslove s kradjom i ilegalnim uvozom automobila, a Martinovic - koji ce po svemu sudeci formalno biti unaprijedjen - zapravo je maknut kako, valjda, nekome ne bi previse smetao. Nije bez osnove ni tvrdnja kako su ovim atentatima maknuti ljudi koji su na neki nacin smetali stvarnim "bossovima" hrvatskog podzemlja, koji su ocito dovoljno utjecajni da mogu narediti takve stvari i sprijeciti njihovo rasvjetljivanje. I najtvrdju mafijasku "omertu" (zakon sutnje) policija, ako to zeli, moze probiti. Osim ako i sama ne sudjeluje u njoj. Najcudnije od svega je to sto ministar Penic tvrdi kako u Zagrebu nema mafije, vec svega "tri cetiri organizirane grupe s razlicitim kriminalnim interesima". Ako je rijec o "dvije tri grupe" onda je njihova aktivnost doista impresivna.

BORIS RASETA (AIM)