KOLIKO VRIJEDE BOSNJACKI GLASOVI

Situacija u Sandzaku

Vlada Republike Srbije je odlukom o raspustanju Skupstine opstine Novi Pazar i uvodjenjem prinudne uprave uz pomoc impozantnog bezbednosnog i policijskog aparata Sandzak ponovo vratila na sam vrh interesovanja ovdasnje i sire javnosti

AIM, BEOGRAD, 16. 7. 1997.

Odluka je donesena 10. jula 1997. g. kada je opstinsku vlast, od legalno izabranih predstavnika koalicije "Lista za Sandzak - dr Sulejman Ugljanin", preuzelo devetoclano Opstinsko vece formirano od clanova SPS-a i JUL-a, partija koje su skoro do nogu porazene na proslogodisnjim lokalnim izborima. Samo sprovodjenje odluke, praceno blokadom uzeg centra grada i nasilnickim ponasanjem pripadnika Specijalnih odreda MUP-a Srbije, izazvalo je kriticnu napetost u gradu, pogotovu u prvim satima zavodjenja diktature kada je prostrujala i vijest da je uhapsen Sulejman Ugljanin. U sirenju dezinformacije o hapsenju Ugljanina neki su prepoznali i zelju snaga rezima da izazove incidentne situacije u gradu s ciljem da "pravna drzava" napokon, srbijanskoj i jugoslovenskoj javnosti pokaze svoju efikasnost i "odlucnost da spreci bilo kakvo separatisticko delovanje" sto bi se, zasigurno, na RTS-u vrtjelo do te mjere da bi pomracilo i zasluge socijalista u osvajanju evropskog kosarkaskog zlata.

Kako se sve ovo desavalo u jeku priprema za odrzavanje Skupstine Muslimanskog nacionalnog vijeca Sandzaka, zakazane za

1. i 13. juli, novoformirano Opstinsko vece je brze-bolje donijelo odluku po kojoj se gradjani Novog Pazara javno mogu okupljati jedino u za to namijenjenim prostorijama kao sto je jedna bioskopska sala, a Sekreterijat unutrasnjih poslova Novog Pazara zabranjuje odrzavanje Sedme redovne skupstine MNVS-a. U obrazlozenju ove odluke izmedju ostalog stoji i to da su "muslimanski celnici planirali da proglase autonomiju Sandzaka i umesto naziva Musliman u upotrebu uvedu naziv bosanac-bosnjak".

Tenzije su popustile tek kada je narednog dana Sulejman Ugljanin odrzao konferenciju za stampu i povodom optuzbi da je planirao proglasenje autonomije Sandzaka izjavio da je to "cista glupost" i da proglasenje autonomije "ne moze biti jednostran cin". Inace, tezu o proglasenju autonomije Sandzaka plasirali su i na njoj najvise "poradili" rezimski mediji maksimalno rabeci izvjesne nespretne formulacije pojedinih politickih licnosti bliskih "Listi za Sandzak". Tako, dopisnik "Vecernjih novosti" iz Novog Pazara, Miroljub Niciforovic, zaljubljeno ispisuje: "Odlaskom sa vlasti ekstremista SDA, koji su se spremali da u Raskoj oblasti proglase nekakvu autonomiju, a mozda i drzavu, mnogima u ovom kraju pao je kamen sa srca. Bez obzira sto Ugljanin ima podrsku velikog broja muslimana u Novom Pazaru, njegovi poslednji potezi i najava da ce traziti 'nezavisni Sandzak' - zabrinuli su sve zitelje ovog kraja, posebno one muslimane koji imaju razvijen biznis..."

Osim sto je htjela da proglasi "nezavisni Sandzak", na racun silom svrgnutih predstavnika opstinske vlasti pale su i optuzbe da su od pocetka kadrovsku politiku vodili po nacionalnom kljucu, vodjeni iskljucivo stranackim interesima, da su odbili da finansiraju materijalne troskove osnovnih i srednjih skola, te da su suprotno zakonu i Opstinskom statutu "promenili mrezu mesnih zajednica". Na optuzbu da su svi novopostavljeni kadrovi dovedeni iz SDA, dr Fevzija Muric, smjenjeni predsjednik SO Novi Pazar je rekao da "Vlada uopste ne zna ko je na vlasti u Novom Pazaru". Nabrojao je one funkcionere koje je su oni aktivirali a koji nisu iz SDA, zbog cega je bilo i "velikih protesta od clanova i simpatizera ove stranke jer su smatrali da podilazimo ostalim strankama, pa cak i SPS-u". Sto se tice odbijanja opstine da finansira materijalne troskove osnovnih i srednjih skola, receno je da su takvu odluku donijeli iskljucivo zbog toga sto su ustanovili da direktori tih skola taj novac trose nenamenski, za sta je dovoljan dokaz jadno stanje u tim skolama, te da je Skupstina formirala posebnu komisiju koja bi "utvrdila gdje, sta i kako treba raditi". U vezi sa optuzbom o promjeni mreze mesnih zajednica istaknuto je da se Vlada Srbije ovim aktom stavila iznad Ustavnog suda kada je odluku SO Novi Pazar proglasila protivustavnom i nezakonitom.

U Predsjednistvu MNVS-a i koalicije "Liste za Sandzak - dr Sulejman Ugljanin", odluku Vlade Republike Srbije su proglasili neosnovanom i nezakonitom, kojom je "suspendovana demokratska volja gradjana i uvedena policijska diktatura". Kada je najavljeno da ce "legalno izabrani opstinski organi i voljom gradja odredjeni predstavnici vlasti nastaviti da rade, samo u drugom obliku", otvorilo se i pitanje uspostavljanja paralelne vlasti, odnosno kosovizacije Sandzaka, sto je samo islo u prilog razmisljanjima da je citav scenario osmisljen s ciljem da Bosnjaci bojkotuju naredne izbore i tako poboljsaju blijedu mandatnu sliku preplasenih socijalista. Na to je, jos u prvom reagovanju, ukazao predsjednik SDA, Rasim Ljajic, koji je rekao da se "Milosevic na ovaj nacin zeli predstaviti kao jedini zastitnik interesa ovdasnjih Srba sto moze predstavljati dobar izborni adut i da bosnjackim partijama zeli dati argument za bojkot predstojecih izbora kako bi po 'kosovskom modelu' svi mandati iz Sandzaka pripali SPS-u". Izostale su, bar do ovih dana, reakcije predstavnika SPS-a i JUL-a koji su uglavnom bili, ili "na sastancima" ili su poput Radovana III odgovarali sa "Nemamo pojma!" Spremno je reagovala jedino Srpska radikalna stranka u kojoj uvodjenje prinudne uprave u SO Novi Pazar smatraju za "jedan od najefikasnijih nacina za sprecavanje secesionistickih teznji i sprovodjenja antisrpske politike".

Od svih dogadjanja u Novom Pazaru, rezimsku stampu je posebno interesovala daljnja politicka sudbina Sulejmana Ugljanina a pogotovu poslije oduzimanja poslanickog imuniteta i najave aktiviranja "stare" optuznice koja ga tereti za "ugrozavanje teritorijalnog integriteta Republike Srbije", dok je opoziciona stampa kalkulisala o dogovoru na relaciji SPS - MNVS po kojem je sve "uredjeno sa rezimom u Beogradu, sto potvrdjuje i nedavna poseta Jovice Stanisica, prvog coveka bezbednosti Srbije Novom Pazaru". Ovo potkrepljuju i cinjenicom da je novoformirano Opstinsko vece, na celu sa Huseinom Licinom (SPS) i Budimirom Dzinovicem (JUL), vecinu direktora koje je postavila "Lista za Sandzak" pozvalo na saradnju i lojalnost. Ukratko, po ovome "dogovoru", SPS bi izvukao glasove iz Sandzaka a Ugljanin nanovo ojacao svoju harizmu kao "zrtva rezima". Manjkavost ovakvih kalkulacija je u tome sto je Ugljanin na posljednjim izborima, kad se vec harizme tice, pokazao da je ona jaka u toj mjeri da su bilo kakva ulaganja po tom pitanju sasvim nepotrebna.

Oni skepticniji, medjutim, smatraju da se citava prasina digla ni oko cega. Pri tom aludiraju na stvarnu vlast koju je "Lista za Sandzak" imala tokom svog osmomjesecnog mandata. Kljucni problem, svakako, nije u tome ko ce cistiti novopazarske ulice ili uredjivati park, vec hoce li beogradski rezim konacno, namjesto dzipova krcatih pripadnicima specijalnih odreda MUP-a ovdje poslati, mozda, i neke druge ljude spremne i na drugaciji dijalog.

Uzme li se u obzir i izostanak reakcija svih vecih opozicionih stranaka Srbije, onda optimizmu i definitivno nema mjesta. Valjda ce, na ovim prostorima, jos za dugo vremena, nacionalizam vaziti kao najjaci predizborni adut.

Enes Dazdarevic (AIM)