HILJADE KILOMETARA SMRTI

Sarajevo Jul 15, 1997

aim/ban/pubs/bp

Mine

Banjaluka, 15. juli 1997. (AIM)

Za stradanja ljudi sa ovih prostora u proteklom ratu, u najvecem broju slucajeva, krivci su artiljerija, snajperi i mine. Radi toga, moze se reci da je prosli rat u BiH u sustini bio artiljerijsko - snajpersko - minski.

Ne prodje dan a da na ovim prostorima ne dodje do novih stradanja, bilo da se radi o pripadnicima SFOR-a, koji su najugrozeniji, ili ziteljima BiH. Za sada nema preciznih statistickih pokazatelja o stradanjima ljudi koje su izazvale mine poslije rata.

Prema informacijama s nedavne konferencije o problemu mina, odrzane u Briselu (Belgija), na nasoj planeti se skriva oko 110 miliona mina, a u BiH 7 miliona. Od njih se i danas strada u bivsoj Indokini, Koreji, Kambodzi, Sri Lanki, na sjeveru Iraka (Kurdi), Ceceniji, Avganistanu... U prethodnoj Jugoslaviji jos ih ima u zapadnoj Slavoniji, istocnoj Slavoniji, Baranji i zapadnom Sremu i na teritoriji nekadasnje Republike Srpske Krajine. Postale su svjetski problem u cijem su razrjesavanju SAD preuzele vodecu ulogu. U decembru ove godine u Otavi (Kanada) ce biti potpisan sporazum preko 100 drzava o zabrani proizvodnje i upotrebe svih do sada poznatih vrsta mina.

Sa nekom vecom dozom sigurnosti skoro je nemoguce reci koliko realno ima mina posijanih u BiH. Procjene se krecu u rasponu od 1 milion do 7 miliona protivpjesadijskih (PPM) i protivoklopnih (PPO) mina. Pri analizama tih procjena i pokusajima njihove verifikacije posebnu paznju treba obratiti na enormna uvecavanja kolicine mina iz komercijalnih razloga. Poslijeratno vrijeme je vrijeme biznisa svuda u svijetu pa i u BiH. Nazalost, to je slucaj i sa razminiranjem. Proizvodnja mina je relativno jeftina (10 do 30 dolara po komadu) dok je razminiranje mnogo skuplje (800 do 100 dinara po komadu).

Zaracene strane su uglavnom minirale zemljiste na liniji dodira snaga i oko nje, a manje po dubini odbrane. Minska polja se nalaze na nekedasnjoj liniji dodira zaracenih strana i u zonama separacije (razdvajanja), koje su u dubini od 2 kilometra u teritorijama RS i Federacije BiH. Vojska RS je najdetaljnije minirala siri rejon Brckog, Doboja i Sarajeva. Radi toga su IFOR i SFOR imali gubitke u tim reonima. U RS je manje mina postavljeno niz desnu obalu rijeke Save (125 km) i Une (90 km). Juzni dio sadasnje medjuentitetske linije razgranicenja je detaljnije miniran. Kao primjer, mozemo uzeti zonu odgovornosti

  1. Korpusa Vojske RS u kojoj je ukupna duzina te linije razgranicenja 611 km. Ili, duzinu ukupne linije razgranicenja RS sa Hrvatskom i Federacijom BiH, koja iznosi ukupno 1512 km. Ako se te duzine pomnoze sa sirinom zone separacije (2 km), dobice se povrsine zemljista na kome su postavljene PPM i POM. Za 1. Korpus ta povrsina iznosi 1222 km kvadratna, a za RS 3036 km kvadratnih. Federacija BiH ima kracu medjuentitetsku liniju razgranicenja i ona iznosi 1387 km. To znaci da Federacija BiH ima 2774 km kvadratnih povrsine zemljista na kojem su postavljene PPM i POM. Sve to ukupno znaci da BiH samo oko medjuentitetske linije razgranicenja ima skoro 6.000 km kvadratnih povrsina sa PPM i POM. Ako se tome doda jos oko 1000 metara kvadratnih miniranih povrsina oko Brckog, Tuzle, Sarajeva, Bihaca, Bugojna, kao i povrsine koje je Vojska RS ostavila minirane za sobom u ljeto
  2. godine (gubitak 13 opstina i 7 gradova), onda je u BiH minirano oko 7 hiljada kilometara kvadratnih njene teritorije.

Kako je na teritoriji RS zaostalo oko milion mina (manji dio je vec razminiran) za njihovo razminiranje je potrebno oko 9 milijardi dolara. Za razminiranje je potrebno i nemerljivo vise vremena nego za miniranje. Jedan vojnik u jednom danu prosecno moze da postavi 30 poteznih ili 60 nagaznih PPM. Vod vojnika (30 ljudi) u jednom danu moze da postavi 800 do 1000 poteznih mina, ili 1600 do 2000 nagaznih PPM.

Pri razminiranju jedan vojnik u jednom danu moze da pregleda 6 do 10 metara kvadratnih zemljista. Kako na svaka 2 do 3 cm tla mora da ostvari jedan ubod sa pipalicom (najsigurnije pretrazivanje) to na 1 metru kvadratnom mora da ostvari 1200 uboda tla. To znaci da za jedan cas moze da pregleda 1 metar kvadratni zemljista da bi bio potpuno siguran, ili 6 do 10 metara kvadratnih u jednom danu. Prema tome, 30 vojnika (vod) u jednom danu moze da pregleda 180 do 300 metara kvadratnih.

Razminiranje je mnogo lakse kada se raspolaze potrebnom dokumentacijom o postavljanju pojedinacnih mina i minskih polja, a puno teze bez nje. Racuna se da Vojska RS raspolaze sa oko 70 posto dokumentacije za ukupno postavljene mine. Ta dokumentacija je u vidu atlasa dostavljena SFOR-u. Problem je onih 30 posto cije je razminiranje krajnje neizvesno.

Za razminiranje su prevashodno potrebni novac, vreme, obuceno ljudstvo i adekvatna oprema. Pored novca, za Vojsku RS su ljudstvo i adekvatna oprema boli konstantan problem. Do demobilizacije Vojske RS (april 1996. godine) imala je obuceno ljudstvo, ali ne i adekvatnu opremu u dovoljnoj kolicini. Posle demobilizacije Vojska RS je ostala bez obucenog ljudstva, a od SFOR-a je dobila opremu.

Apsolutno je opravdano insistiranje da vijska koja je vrsila miniranje izvrsi i razminiranje sopstvene teritorije. Vojska RS je za 1997. godinu izradila plan operacije djelovanja protiv mina (razminiranja ili deminiranja). Plan treba da realizuju korpusi Vojske RS preko ljudstva obucenog u centrima za obuku u Trebinju i Banjaluci. Teskoce u izboru tog ljudstva izazivaju razne privatne agencije koje su se prijavile za razminiranje po humanitarnim standardima. Posto raspolazu sa novcem, uspjele su da angazuju za svoje potrebe raspolozivo ljudstvo.

Od 27. aprila 1997. godine Vojska RS je angazovala cetiri tima (u svakom po 9 ljudi) za razminiranje. Racuna se da ce na tom poslu pocev od 15. jula biti angazovano 12 timova sa ukupno 108 ljudi.

Dragan D. Marcetic

b