MARGETICEVA DJECJA USTA

AIM, ZAGREB, 12.7.1997. U Hrvatskoj policajci svercaju drogu, obavjestajne sluzbe pokrivaju pljacke automobila, a ministri brinu jedino o tome koliku ce proviziju naplatiti povlastenim privatnim poduzecima koja obavljaju javne poslove. Ministri pitaju koliki je njihov dio i kad se odobravaju strana ulaganja u Hrvatsku. Za to vrijeme obavjestajne sluzbe svadjaju se medjusobno kao politicke milicije, inspektori za poroke tajno vode javne kuce, a vi, gospodine predsjednice, sve to tolerirate! I ne osvrcete se na sve sto sam vam dokumentirao o takvim "nestaslucima" vasih suradnika Valentica, Sterna, Matese, Canjuge, Mikse, Sarinica, Gregurica...

Sazetak je to dugackog otvorenog pisma Franji Tudjmanu, sto ga je uputio Domagoj Margetic, bivsi clan i aktivist HDZ-a, nekadasnji vodja male prohadezeovske omladinske organizacije zvane "Hrvatska mladez". Pismo vrvi teskim optuzbama o sprezi vlasti i kriminala, ali ne navodi previse dokaza. Margetic je kontroverzna licnost: mlad, ima svega 23 godine, procuo se pocetkom 1995. kad je srocio ultrakonzervativni prijedlog zakona o policiji za mlade. Prema prijedlogu, posebne policijske jedinice nadzirale bi vecernje izlaske mladih, te privodile i kaznjavale sve maloljetnike koji se u kasnim satima zateknu na ulici bez pratnje odraslih.

Prijedlog je bio preekstreman cak i za podmladak HDZ-a, koji je inicirao izbacivanje Margetica iz stranke. No, 1. srpnja u Novom listu svjetlo dana ugledalo je Margeticevo pismo, u kojem Tudjmana optuzuje da tolerira kriminal i korupcijske afere svojih suradnika. Kako je Margetic jedno vrijeme pripadao "establismentu", i nekoliko je puta razgovarao s Tudjmanom u cetiri oka, pismo je privuklo dosta paznje. Tudjman nije sam reagirao, ali su se javili njegovi podredjeni.

Ivic Pasalic, savjetnik za unutarnju politiku - za kojeg Margetic, primjerice, kaze da kao "ministar policije u sjeni" posreduje pri pronalasku ukradenih automobila, i da za to vlasnik kradljivcu mora platiti oko pet tisuca maraka

• brzo je dao nekoliko intervjua. Ismijao je Margeticev potez, pripisao ga njegovoj ambicioznosti i naglasavao da pismo boluje od nedostatka argumenata.

Margetic inace tvrdi da mu je Pasalic zaprijetio da ce upotrijebiti svu moc predsjednickog ureda kako se pismo ne bi uopce pojavilo u medijima. Pasalic je dobio i procitao pismo kad je stiglo u predsjednicki ured, dakle, prije objave. I zatim, pismo je objavljeno samo u Novom listu, jedinom dnevniku koji nije pod vladinim utjecajem. Vlastima bliski Vjesnik prokomentirao je pismo u anonimnom tekstu, u kojem se Margeticeve tvrdnje nazivaju izmisljotinama, te nasiroko opisuje kako je pismo nastalo. No citatelji nisu upoznati sa sadrzajem, pa je to pojacalo nagadjanja da u dimu pisma "ima i vatre".

Dva dana nakon objave pisma, reagirao je i glasnogovornik vlade Neven Jurica, izjavljujuci da Margetic prica bez veze, jer u ministarstvima nema ni traga dokumentima koji bi mogli potvrditi istinitost navoda: "Sve je to bujna masta mladica koji je tek izasao iz tinejdzerske dobi. Margetic, medjutim, uporno ponavlja, u svoja dva-tri nova razgovora za nezavisne tjednike, kako ima sve dokaze za nabrojane slucajeve kriminala i korupcije. Ali dodaje da ce ih predociti tek na eventualnoj sudskoj raspravi. Kaze kako ne zeli dokumente koje ima iznositi u novinama, jer od toga dosad nikad nije bilo koristi - policija i pravosudje nisu reagirali ni na tekstove koji su bili potkrijepljeni i s faksimilima dokumenata, a afere koje bi izbile, brzo bi se zataskavale.

Margetic veli da podatke dobiva od "dobrih prijatelja u HDZ-u, koji su uvijek imali dobre namjere". Ivic Pasalic uzvraca da iza Margetica stoje "ekstremno desnicarske grupacije", koje, kao, ne mogu prihvatiti da je Tudjman pobijedio na izborima. Kuloari to povezuju s aktualnim napetostima izmedju desnog krila u HDZ-u i vladinim "tehnomenadzerima" smjestenim u vladi. Tako se prica da uoci novog vala privatizacije velikih drzavnih poduzeca - najesen na red, medju ostalima, dolaze i telekomunikacije, INA, elektroprivreda, itd. - jaca borba interesnih frakcija u HDZ-u za komade tog bogatog kolaca. Pa zato pomalo jedni o drugima pocinju pustati kompromitirajuce price.

Valentic, Miksa, Greguric i vecina ostalih spomenutih u Margeticevom pismu dio su struje koju novine zovu "tehnomenadzerskom", pa bi ih pismo navodno trebalo upozoriti da ce njegovi pravi posiljaoci ici i dalje, ako tehnomenadzeri ne budu "vodili racuna" kako vode svoje poslove. Ali sve te zakulisne igre tesko je potvrditi. S druge strane, Margeticevo je pismo prilicno cvrstu potvrdu dobilo aktualnim zagrebackim zbivanjima: samo u prvom tjednu sedmog mjeseca citatelji crnih kronika mogli su izbrojati sest nerasvijetljenih ubojstava. Policija odbija kvalifikacije da se radi o klasicnoj mafiji - i ponavlja mantru da Zagreb nece nalikovati Moskvi, Beogradu, Bukurestu ili Varsavi - ali ipak priznaju da u glavnom gradu postoje tri ili cetiri "kriminalne grupe", koje se medjusobno obracunavaju narucenim ubojstvima.

Odatle do komentara u nezavisnim novinama da se te "grupe" nisu mogle razviti bez, bar presutne, podrske vlasti, nije dalek put. Slicne komentare izazivaju i vijesti da MUP s vremena na vrijeme zaplijeni cak po nekoliko stotina kilograma kokaina ili heroina, ali pritom nitko, osim kakvih nesretnih sitnih dilera, ne zavrsi iza resetaka. Sto je s organizatorima, pita javnost. Poneki se pak policajci znaju potajno potuziti novinarima kako neke kradljivce automobila po nekoliko puta uhvate na djelu, ali "pticice" ubrzo osvanu na slobodi, zasticeni, ocito, jakim vezama.

Tesko je reci hoce li Margeticevo pismo doprinijeti da se neki od kriminalnih cvorova pocnu rasplitati. I neke ranije slicne akcije "iznutra" nisu donijele rezultata i sad su vec zaboravljene, poput pokusaja trojice clanova jedne od obavjestajnih sluzbi, koji su iscrpnu dokumentaciju o sumnjivim poslovima u vojsci i ministarstvu obrane dostavili saborskim zastupnicima. Izvjestaj je odmah proglasen drzavnom tajnom, opozicijski zastupnici nisu se usudili nista reci o tome sto su procitali i tek je djelic dokumenata dosao do novina, uobicajeno ne provocirajuci akciju javnog tuzilastva.

IGOR VUKIC (AIM)