VIKA BEZ ODJEKA

Reagovanje Srbije na prijedorska hapsenja

Zvanicni Beograd( SPS) smatra da su "osumnjiceni za ratne zlocine drzavljani RS i da SR Jugoslavije sa tim nema veze".

AIM, BEOGRAD, 13. 7. 1997.

Dan je bio zagusljiv, ljudi nervozni: Skupstina Srbije birala je 10. jula novog ministra finacija, a njen predsjednik Dragan Tomic muku mucio sto da radi sa 1200 amandamana Demokratske stranke (DS) i oko 600 Srpskog pokreta obnove (SPO) na tri izborna zakona. Oko podneva parlamentom je prostrujila vijest da je SFOR uhapsio upravnika bolnice u Prijedoru dr Milana Micu Kovacevica, te da je prilikom prilikom hapsenja poginuo Simo Drljaca (50) - bivsi nacelnik Centra javne bezbjednosti Prijedor, pukovnik MUP Republike Srpske (RS) i savjetnik tamosnjeg ministra Dragana Kijca. No, to nije bilo sve: javljeno je da je CCN javio da je SFOR poceo sa krajnje neubicajnim aktivnostim oko Han Pijseka (sjediste bivseg Glavnog staba generala Ratka Mladica. Kako stoje stvari na Palama i da li se i tamo nesto dogadja, nitko nije mogao sa sigurnoscu reci.

Prvi su se snasli radikali. Sef poslanicke grupe Srpske radikalne stranke (SRS) Tomislav Nikolic, zahtjevao je od Vlade da odmah, preko Skupstine reagira "na masovno hapsenje Srba u RS i dodao "posle cemo se otimati za vlast". Slobodan Gavrilovic iz DS je rekao "da se zna ko je kriv za hapsenja po RS" i poceo dokazivati da demokrati nisu izdajnici: "a ja pitam kako je neko izdajnik ako jede vola na Palama". Socijalisti, kao i radikali, krenuli su udarati u strune srpskog jedinstva sa naglaskom na - "govorili smo mi, ali..." "Upozoravali smo i politicko rukovodstvo da sacuva RS i da narod ne trpi zbog nesloge", rekala je Gorica Gajevic,sef poslanickog kluba SPS. Prijetila je potpuna konfuzija dok stvar u svoje ruke konacno nije uzeo Radmilo Bogadanovic (SPS), penzioner i siva eminencija visoke policijske politike svih srpskih zemelja. Elem, on je poceo nesto kako je "ubijen covek na teritoriji", pa o istrazi, pa da se "akcije SFOR stave pod kontrolu ako nisu odobrene od vlast i RS". Cijeli slucaj je prepusten Bogdanovizevoj komisiji za bezbjednost.

Tako se u Srbiji zvanicno reagovalo na akciju SFOR. Tocku na "i" stavio je portparol Socijalisticke partije Srbije (SPS) Ivica Dacic rekavsi da su "osumnjiceni za ratne zlocine drzavljani RS i da SR Jugoslavije sa tim nema veze". Falilo je jos samo da doda za socijaliste toliko popularan slogan: "Srbija nije bila u ratu".

Medjutim, ovdasnja politicka scena sve je samo ne ravnodusna na akciju SFOR i istrazitelja Haskog suda. Dok se - uglavnom - osudjuju "zapecazene optuznice" Tribunala, i zakljucuje da vise niti jedan Srbin "ako je za vrijeme rata obavljao bilo kakvu funkciju u RS ne moze mirno spavati" i tome slicno, u pozadini se i te kako odmjerava kome hapsenje u izvedbi SFOR ide u korist: predsjednici RS dr Biljani Plavsic ili paljanskim glavesinama predvodjenim Momcilom Krajisnikom.

Vlast nudi posredovanje i tvrdi da nije vrijeme za nesuglasice, vec za jedinstvo. U tom kontekstu, navodi se da je Plavsiceva izmanipulirana i da je pokrecuci, kako je netko primjetio, borbu za "etnicki cistu pravnu srpsku drzavu", izazvala duboku politicku i ustavnu krizu koju sada "svjetski mocnici koriste da RS "utope" u BiH. Otprilike - da je oslonivsi se na Zapad u medjusrpskom politickom obracunu, otvorila sirom vrata da Amerikanci i Tribunal, zajednickom i dobro smisljenom akcijom maknu iz politickog zivota sve one koji se zalazu za suverenitet drzave bosanskih Srba. Premda jos uvijek ne i zvanicno,beogradskom carsijom kolaju i glasine da je ona odobrila akciju SFOR u Prijedoru.

Postovaci lika i djela dr Plavsic, tacnije, znacajan dio opozicije kojoj je, uostalom i ona pruzala licnu podrsku tokom posljednjih izbora i postizborne krize, isticu da je sve to logicna posljedica Dejtonskog sporazuma. Zna se dobro da ga je u ime "svih Srba svijeta" potpisao predsjednik Srbije Slobodan Milosevic i zasto se sad on i njegovi u Beogradu i na Palama prave blesavi...

I jedni i drugi duboko su zabrinuti za sudbinu RS. Politicki raskol, ne samo personalni vec i regionalni, sa slabom Srbijom, ojacalim "federalnim partnerima" u BiH, te odlucujucom ulogom medjunarodnog faktora, kao da sve skupa podsjeca na sudbinu bivse Republike Srpske Krajine. Pogibija Drljace i hapsenje Kovacevica, jasno je svima, samo je pocetak akcije koja sigurno vodi ka dr Radovanu Karadzicu i generalu Mladicu. A kad ova dvojica postanu dostupni Tribunalu, nitko sa sigurnoscu ne moze reci sto ce se desiti sa RS - bar u obliku kakva danas postoji. Dvije stvari su izvjesne: da je rat u kome je stvarana RS bio besmislen i kriminalan i da mnogima u rezimu Srbije koje uhapseni svojim svjedocenjima mogu prozvati, nece biti ni malo lako.

Zato se u ovdasnjoj javnosti insistira na detaljima akcije SFOR u Prijedoru. Ona se ukratko karakterise kao - "podmukla otmica na radnom mjestu" i "brutalno ubojstvo". U tom kontekstu raspravlja se o suverenosti, slovu i duhu Dejtonskog sporazuma, legitimitetu Tribunala, pravnim obicajima i proceduri, navode se i prebrojavaju ratni zlocni drugih. Kao da sve to moze zasjeniti ono zbog cega Haski sud tereti pokojnog Drljacu i dr Kovacevica: kao clanovi Kriznog staba tokom 1992 "u sprezi sa drugima, oni su planirali, podsticali i naredili uspostavljanje logora Omarska, Keraterm i Trnopolje i zatocenje u njih bosanskih Muslimana i Hrvata iz opsine Prijedor, pod uvijetima sracunatim da dovedu do fizickog unistavanja zatocenika i sa namjerom da uniste dio bosanskih Muslimana i Hrvata, kao takvih". Narecena namjera, naime, jedan je od osnovnih elementa za utvrdjivanje najtezeg zlocina - genocida. Drljacu i dr Kovacevica, pri tom, Tribunal optuzuje i za komandnu odgovornost: "znali su ili su morali znati da njima podredjeneo osoblje logora ubija i nanosi teske fizicke i psihicke povrede zatocenicima".

Pored ove dvojice, za genocid u Prijedoru i okolini optuzeni su jos Zeljko Meakic i Dusko Sikirica, komadanti logora Omarska i Keraterem. Van Prijedora samo su jos trojica optuzena za isti zlocin: dr Karadzic, general Mladic i Goran Jelisic - komadant logora Luka u Brckom.

Uglavnom, neutvrdjeni broj Muslimana i Hrvata je prosao kroz logore u okolini Prijedora u kojim su vladali jezivi uvjeti: nasumicana ubojstva, premlazivanja, razlicita vrste izivljavnja, gladovanje... Prema izvjestaju Komisije eksperata UN (Basjunijeva komisija) u opsini Prijedor ubijeno je ili protjerano 52 811 osoba. U optuznici Tribunala stoji da je samo u jednoj noci u Omarskoj pobijeno vise od 150 muskaraca...

Za Drljacu, u junu 1992, izgladnjeli Muslimani u istom logoru bili su mrsavi kao kosturi "jer ne jedu svinjetinu", dok je dr Kovacevic opisao logore kao mjesta gdje "se privode muslimanski i hrvatski ekstremisti koji su ucestvovali u oruzanoj pobuni". Nesto slicno su Pavelic i ustase tvrdili za Srbe u Jasenovacu u kome je, inace, dr Kovacevic rodjen.

Prije pogibije, Drljaca je imao bar dva bliska susreta sa vojnicima medjunarodnih snaga u BiH. U oba slucaja se uz psovanje, potezalo i oruzje, ali je sve, ipak, zavrsavalo bez ozbiljnijih posljedica. Zbog toga je Drljaca 1995 morao biti smjenjen sa polozaja prvog policajca u Prijedoru, te je kao takav postao dobro poznat pripadnicima SFOR. Takodjer i Haski tribunal je imao svoje misljenje o njemu: Dusan Tadic koji u zatvoru Seveningen upravo ocekuje presudu uporno je tvrdio da je Drljaca onemogucavao da njegova obrana izvede svjedoke koji bi potvrdili njegovu nevinost. U krajnoj liniji, poznavoci prilika u Prijedoru tvrde da se tamo od 1992 gotovo nista nije desavalo bez njegovog odobrenja ili znanja, a i sam Drljaca se time hvalio 1993. u lokalnoj stampi, koja je opjevavala njegove zasluge u "ciscenju", sve navodeci da je policija od prvog dana u potpunosti izvrsavala Drljacina naredjenja.

Opca ocjena je da ce SFOR u bliskoj buducnosti nastaviti sa ovakvim akcijama. Kako stvari stoje u politickom zivotu Srbije, sem prebacivanja optuzbi u izbornoj godini, tko je kriv sto strane trupe "love Srbe", i straha za svoju sudbinu nekih "turbopatriota", ne treba ocekiviti ulazenje u razloge zbog kojih to cine, niti promjenu sluzbenog stava po pitanju suradnje sa Haskim sudom.

Filip Svarm (AIM)