U SLUZBI IDOLOPOKLONSTVA

Mediji u Sandzaku

AIM, BEOGRAD,8. 7. 1997.

Nedavna akcija Saveznog ministarstva za informisanje, upad i zabrana rada pojedinim privatnim i radio TV stanicama te izrazito selektivan pristup pri odobravanju frekvencija, samo je jos jedna potvrda da, kad se slobode medija tice, u Sandzaku se za dugo vrijeme nista bitnije ne moze promijeniti. Iluzorno je govoriti o medijskim slobodama i objektivnom informisanju u mjestima gdje, od informativno-politickog servisa, stize jedino onaj iz RTS-a ili sa lokalnih informativnih kuca pod njegovinm pokroviteljstvom koje samo dokazuje da se i od "pape moze biti veci katolik".

U tom smislu, ni pojava brojnih privatnih radio i TV stanica ne predstavlja boljitak. Njima je sugerisano da svako uplitanje u politiku znaci i novu intervenciju drzavnih organa, sto ce reci, i novo dokazivanje (ne)valjanosti radnih dozvola ili dokumentacije. Stoga, na ovim programima dominira vrhunski kic kao siguran garant namlacivanja para u vreme klasnog i socijalnog prevrata, od diskreditacije do kompletne banalizacije osnovnih civilnih vrijednosti. A kao vlast ozbiljno racuna na cinjenicu da se, recimo, uz trbusni ples lakse podnosi jad i bijeda vidljiva na svakom koraku, onda je otvaranje ovakvih "javnih servisa" njen pun pogodak, i to jedan od onih koji, sva je prilika, vaze i za duze staze.

Ofanziva elektronskih medija

U jednom trenutku samo Novi Pazar je imao dvije privatne televizije. TV JedinsTVo (sa vec polugodisnjim stazom) i TV SAN (zabranjen u eksperimentalnoj fazi). Poslednjom intervencijom savezne inspekcije i MUP-a zabranjene su obje. TV JedinsTVo je relativno brzo pribavila "kompletnu dokumentaciju" dok TV SAN to nije ucinio ni do danas. Mnogi to objasnjavaju "debelim zaledjem" koje vlasnik JedinsTVa uziva u partiji gospodje Mirjane Markovic dok je, na drugoj strani, TV SAN imao valjda isuvise bliske kontakte sa celnicima "Liste za Sandzak - dr Sulejman Ugljanin".

Bilo kako bilo, i pored "procvata" stampe i elektronskih medija, u Sandzaku se, po pitanju slobodnog protoka informacija, nije otislo dalje od "predcivilnog doba". Razloge prevashodno treba traziti u cinjenici da ovdje nijedan mocniji medijski projekt nije osmisljen a da iza njega nije stajao interes odredjenih politickih grupacija koji se, po pravilu, kosio sa potrebama i, treba li reci, pravom SVIH gradjana na objektivno informisanje. Radio Novi Pazar- koji je nakon Dejtona brze-bolje odlozio gusle - socijalisti su uoci gubitka izbora i zvanicno pripojili RTS-u, tako da sadasnja vlast moze jedino da pise apele za njegov povratak opstini. Inace, ovaj radio je prije i tokom rata u Bosni prolazio kroz fazu radikalnog nacionalizma, najcesce u vrijeme koketiranja socijalista i radikala. Tako je, pored svakodnevnih kritika upucenih rukovodstvu SDS (pa i onima koji su ga izabrali) imao u svojim emisijama, kao goste i takve "eksperte" za etnicka pitanja kao sto su Vojislav seselj, Toma Nikolic, Acim Visnjic, Miroljub Jeftic, Momcilo Krajisnik, Bozidar Vucurovic...

Druga, JU Radio stanica, pod patronatom je JUL-a, i na njoj predsjednica ovdasnjeg Opstinskog odbora moze priustiti saopstenje za javnost od 20-tak minuta, u kojima, uglavnom, kritikuje sve "nacionalisticke stranke", a pogotovu SDA kojoj se prebacuje da je "zavela muslimanski narod". Kritika na racun SPS-a vaze samo za lokalno rukovodstvo, a o politici koja je Srbiju gurnula u rat i izazvala sankcije i ekonomski kolaps, ni jedne jedine reci. I sve to ide u pauzi izmedju novokomponovanih stihova tipa: "Raspala se nasa ljubav kao bivsa Jugoslavija". Iz ovih razloga, ovdje je jako nepristojno cuditi se onima koji i danas vjeruju da su, na primjer, ulicama Beograda citavu jednu zimu setali fasisti, zavedena omladina i poneki slucajni prolaznik, ili, ne daj boze, raspravljati sa onima koji vec uzivaju u blagodetima svedskog standarda.

Zagarantovana sloboda stampe

Nesto drugacija situacija je sa stampanim medijima. Daleko fleksibilniji odnos prema njima tumaci se razlozima njihovog slabijeg uticaja na "cutljivu vecinu", ali i zbog toga da se ima sta pokazati dosadnim bjelosvetskim emisarima koji trube o pravima manjinskih naroda na sopstvenu stampu. Kao najuticajnija novina u Sandzaku slovila je, sve do raskola unutar SDA, revija "Sandzak" a sada su to "Sandzacke novine". Revija "Sandzak" se, prakticno, ugasila onog trenutka kada se njen glavni urednik naprasno preobratio u "nezavisnog intelektualca", sto dovoljno govori i o centrima finansijske moci. Najveci dio redakcije ove revije, naklonjen krilu dr Sulejmana Ugljanina, pokrenuo je "Sandzacke novine", kao nastavak jedne propagandisticke koncepcije ali i kao "pripremu terena" za njegov vec tada ocigledan povratak u Jugoslaviju i izlazak na izbore.

I vec u prvim brojevima ovaj "nezavisni hefticnik" (kako stoji u zaglavlju lista) otklonio je i poslednje dileme. U napadima na Rasima Ljajica(sefa umerenijeg krila SDA) islo se dotle da je pojedinim novinarima smetala i njegova frizura iz mladjih dana kada je ovaj "miljenik beogradske stampe", "izdajnik" i sta sve ne, "kopirao Halida Beslica". U drugom clanku ali istim stilom, za direktora nezavisnog magazina "Has", Sabana sarenkapica, receno je da "usred Ramazana pije vino kao Kraljevic Marko". Ove "najcitanije novine u Sandzaku i dijaspori" zapravo su najcesce jedan iscrpan izvjestaj, pregled i foto zapis sedmicnih aktivnosti skoro jednog te istog kruga politicara okupljenih oko "Liste za Sandzak - dr Sulejman Ugljanin".

U analitickim osvrtima njenog glavnog i odgovornog urednika nije rijetkost naici na ovakva razmisljanja: "Uz to, u posljednjih stotinjak godina strahovitog istorijskog prekida u razvoju u nasem narodu nakupilo se mnogo spijuna i izdajnika. Stoga kazu da su svi okupatori za nas imali oproban metod - raznim vrstama terora i pritisaka brzo su od nasih ljudi stvarali saradnike". Ili, nesto dalje, u istom tekstu: "Prvi put u posljednjih stotinu godina, sve je manje izdajnika i spijuna koji kao kraste otpadaju s naseg tijela". Itd, itd. Medjutim, kada se pominju nedostaci ovih novina vidljivi kroz "navijacko novinarstvo" koje ide u pravcu stvaranja jednog novog idolopoklonstva, treba istaci i faktografsku vrijednost kako ondasnje revije "Sandzak", tako i sadasnjih "Sandzackih novina". Naime, mnogi dogadjaji, a posebice oni iz vremena vojno-policijskih represalija nad Bosnjacima u Sandzaku, ostali su zabiljezeni. I to u vremenu najveceg informativnog mraka, svakovrsne nesigurnosti kao i nezapamceno bahatosti srbijanskog MUP-a.

Na relativno uskom prostoru, izmedju dva agresivna medijska koncepta, vec trecu godinu djeluje nezavisni magazin "Has" koji, zbog insistiranja na liberalnoj gradjanskoj ideji, ni jednog trenutka nije bio po ukusu, kako ondasnjih tako i sadasnjih struktura na vlasti. Djelujuci u pravcu razvoja moderne politicke misli, poziva na dijalog i toleranciju, tesko se probijao na jedno demagoski vec isparcelisano trziste. Valjda je i zbog toga tacna konstatacija s pocetka ovog teksta.

Enes Dazdarevic (AIM)