IGRA NA POGRESNU KARU

Beograd Jul 7, 1997

Vojska i drzavna kriza u RS

Ako je zaista racunala da ce VRS u krajnoj instanci u tome moci parirati policiji, dr Plavsic se prevarila. Ne samo da aktualni Generalstab VRS predstavlja skup ljudi koji je na polozaje isplivao zahvajuci paljanskoj nomenklaturi, nego su i nekad elitne vojne jedinice odavno preformirane u specijalne jedinice MUP, poput Brigade za antiteroristicka dejstva generala Gorana Sarica.

AIM, BEOGRAD, 7. 7. 1997.

Predsjednik Republike Srpske (RS) dr Biljane Plavsic izjavila je poslije privodjenja na surcinskom aerodromu da u sukobu sa mafijaskim paljanskim liderima i njihovom korumpiranom policijom racuna na "dva lobija- narod i vojsku". Sedam dana kasnije, vojska joj je uskratila podrsku. Da li je sada je na redu narod?

Nacelnik djeneralstaba Vojske Republike Srpske (VRS) djeneral Pero Tolic uputio je Plavsicevoj pismo sa oznakom "strogo povjerljivo", a SRNA ga je obnarodovala na znanje i ravnanje. Ukratko, nakon ocjene da su aktualne aktivnosti Armija BiH i SFOR potencijalno vrlo opasne po RS i da narod (drugi clan "lobija") svojim okupljanjima na kojim joj daje podrsku "usloznjava situaciju", djeneral Tolic smatra je odluka o raspustanju Skupstine "ishitrena i visestruko stetna". Od Plavsiceve zato zahtjeva kapitulaciju: da se stavi pod starateljstvo djeneralstaba (isti obavjestiti o svim narednim odlukama i traziti misljenje), sastane sa svojim oponentima (Momcilom Krajisnikom) i tako pristane na "ribanje", te ukloni iz Banskih dvora SFOR koji joj jedini garantira stvarnu licnu zastitu. Pismo je zavrsio isticanjem da vojska ima obavezu da brani ustavni poredak i integritet RS "od bilo koje institucije, a posebno od zloupotrebe ustavnih i zakonskih ovlastenja tih institucija". Jasno je da se to odnosi iskljucivo na dr Plavsic .

Tolicevo pisanije savrseno je u skladu sa izjavom ministra policije Dragana Kijca "Vecernjim novostima". Ukoliko Plavsiceva formira novu vladu, sa novim ministrom unutrasnjih poslova, MUP ce i dalje izvrsavati iskljucivo samo njegova naredjenja, tvrdi Kijac. Da li bi je u tom slucaju uhapsio, Kijac neodredjeno kaze da policija nece izici iz okvira Ustava i zakona.

I ovdje se, trenutno, moze staviti tocka na odnos uniformiranih nosioca sile prema drzavnoj krizi u RS. I jos nesto. Pokazalo se po tko zna koji put, u srpskim politickim obracunima- da svatko tko racuna na vojsku, sigurno "igra tropa".

Otkako je upravo dr Plavsic 8. novembra 1996. smjenila generala Ratka Mladica, tadasnjeg komandanta Glavnog staba VRS, isti preimenovala u Generalstab (ili u djeneralstab, terminologija se upravo usaglasava na Skupstina u trajnom zasjedanju na Palama), a njegovo sjediste izmjestila iz Han Pijeska na Pale, postalo je vise manje svejedno da li je novi glavnokomandujuci postao general Tolic ili general Dusan Simovic. U paketu sa Mladicem otisli su gotovo svi njegovi generali koji su obezbjedjivali politicku autonomiju VRS: Manojlo Milovanovic, Milan Gvero, Zdravko Tolimir itd. Da paradoks bude veci, upravo je MUP RS igrao krupnu ulogu u narecenoj smjeni, tj. u primoravanju generala da prihvate odluku Plavsiceve. Iste su policajci i strazarno sprovodili na sjednice Generalstaba koje je general Tolic sazivao na Palama. I jos nesto zvuci poznato: vrh VRS o kome je rijec, godinama je prozivao "ratne profitere", upozoravao da su narod i borci goli, bosi i gladni, zahtjevali da "biznismeni" prestanu sa "sponzoriranjem" jedinica i pocnu placati porez... Dakle, sve ono sto danas dr Plavsic trazi.

Premda se tokom tih krvavih godina, vojska nekoliko puta mogla umjesati u politiku, tocnije, izvrsiti drzavni udar pa i otvoreno je pozivana da to ucini, redovno je zakazivala. Kao i Plavsicevoj tada, etnicki cista RS na dvije trecine BiH, za Mladica i njegove oficire predstavljala je ulog koji se ni sa cim nije smio dovesti u piatnje.

U svakam slucaju, vojska bosanskih Srba koja je na kraju rata imala oko 130 000 vojnika, Dejtonskim sporazumom je limitirana na 12 000 ljudi. Smatra se da pored toga sto vise nema "strateske dubine" za defanzivne, a kamo li ofanzivne akcije, sa limitiranim ljudstvom i naoruzanjem, te anemicnim i anonimnim vrhom, ni u kom slucaju "nije garant integriteta i ustavnog poretka RS." Ona, naprosto, kao da postoji zato sto mora. Takva joj je, otprilike i uloga i mjesto u politickom zivotu.

Policija je nesto drugo. Za razliku od vojske, od prvog trenutka njena jedina prava uloga je bila da po ugledu na MUP Srbije iskljucivo stiti aktualni rezim. To je, prije svega podrazumjevalo organizaciju i obezbjedjenje "poslova" za koje sada Plavsiceva optuzuje paljanske glavesine, tako da sa parama nije bilo problema. I sto je jos vaznije: ma koliko da je srpskih drzava, policija je uvijek u svima njima jedna i jedina - bez nje nema sverca cigaretama kako u Bijelini, tako ni u Nisu. Istina, to bi se moglo reci i za vojsku, ali ona istocno od Drine zbog pretpostavljenih pucistickih namjera do te mjere je svedene na prosjacki stap i institucionalno rasturena da se nije u stanju ni sama sa sobom pozabaviti.

Uglavnom, pretorijanska policija RS, kao najveca "tekovina" dr Radovana Karadzica stvorena je pod kontrolom i vodjstvom nacelnika drzavne bezbjednosti MUP Srbije Jovice Stanisica. Tokom raskola Beograda i Pala 1994.- 1995, bilo je spekulacija da se MUP RS "otrgnuo od matice" i tako se objasnjavalo sto Slobodan Milosevic "nikako nije mogao" smjeniti paljanske neposlusnike. Medjutim, dovoljna je bila kriza sa taocima 1995 pa da se Jovica Stanisic predstavi i taoci budu oslobodjeni, odnosno "stvari dodju na svoje mjesto". Drugim rjecima da se pokaze da su ideje o nekim smjenjivanjima u reziji Beograda, samo plod spekulacija neobavjestenih.

Dr Plavsic je sve ovo i te kako znala. Zato je i nastojala da ustanovi neku novu vrstu obavjestajne sluzbe u Banja Luci, nezavisne od od Stanisica i njegovih. Sto se potom dogodilo, poznato je.

Filip Svarm (AIM)