"CARICANA" SA POLA PRESTOLA

Beograd Jul 6, 1997

Lik i djelo: dr Biljana Plavsic

Antikorupcionaski i antimafijaski pohod koga je krstaski zapocela Biljana Plavsic, za svaku je pohvalu. Medjutim, tesko je da se u RS ista moze promjeniti. Jer, koliko god da sa pravom osudjuje korumpirane policajce i mafijase u strukturama vlasti, za nju i dalje ratni zlocini, logori, spaljena sela, razoreni gradovi, raseljeni i protjerani, gomile mrtvih i sakatih nisu problem. Kao i njeni oponenti, B.Pavsic o svemu tome cuti i cutace ce, jer bez toga nitko od njih ne bi bio to sto sada jeste. A dok je tako, potpuno je irelevantno da li vlast drzi dr Plavsic ili Krajisnik i dr Karadzic.

AIM, BEOGRAD, 6. 7. 1997.

Politicka kriza u Republici Srpskoj (RS) odvija se filmskom brzinom. Trenutno, u velikom finalu, ne zna se da li je predsjednik dr Biljana Plavsic raspustila Skupstinu ili ce parlament smjeniti nju. Ustav i ustavna ovlastenja, naime, tumace se razlicito, a poznato je koliko su to u srpskim zemljama fluidne stvari.

Sukob je bez rukavica, igra velika, kao i ulozi u njoj. Ponajprije, rijec je o sleperima cigareta, piva, deterdzenta, konzervi, brasna, o cisternama nafte i benzina tocnije, o milionima maraka od sverca pobrojanog. Tko to kontrolira, taj je vlast u RS.

Glavni akteri su dr Plavsic u Banja Luci i Momcilo Krajisnik (clan Predsjednistva BiH) i dr Radovan Karadzic (bivsi predsjednik RS u svojevrsnom unutrsnjem egzilu) na Palama. Prva je optuzila drugu dvojicu, te sve njihove ljude u razlicitim organima vlasti za dr×avni kriminal, to jest, za razlicite kriminalne rabote uglavnom preko MUP. Kao dokaz objavila je dokumente sa oznakama drzavna tajna i strogo povjerljivo o poslovanju dviju drzavno - policijskih firmi "Centreks" i "Selekt impeks". Njene optuzbe prozvani nisu ni izdaleka na ubjedljiv nacin opovrgnuli. Zauzvrat i te kako su bili ubjedljivi u pokusajima da joj ogranice uticaj, potpuno marginaliziraju i uz malo srece i smijene.

Ispada, dakle da je na jednoj strani nepodmitljiva i neustrasiva profesorica biologije Biljana Plavsic, a na drugoj zadrigli ratni profiteri i mafijasi. Mnogi koji su iz razlicitih razloga protiv srbijanskog rezima, skloni su da ovako vide sukob. Pa cak i oni sto duboko uvazavaju "vise nacionalne interese" priznace da tamosnje bezakonje nema granica. Slozice se, dalje i da je narod u RS, poslije cetiri godine rata, bez ikakve perspektive, gladan, odrpan, kaljav, ponizen i opljackan. Malo se tko od njih, medjutim, pita da li je vlast narecenih aktera politicke krize, ukljucjuci i aktualnog predsjednika RS, mogla do iceg drugog i dovesti.

Rodjena 1930 u Tuzli, odrasla u Sarajevu i diplomirala u Zagrebu, dr Plavsic je u politiku usla 1990 kada ju je dr Nikola Koljevic - na preporuku jednog prijatelja - pozvao u rukovodstvo Srpske demokratske stranke (SDS). Iako je kao "sampion antikomunizma" cesto isticala da nikad nije bila clan Saveza komunista, nije bila bez adekvatnog iskustva; bila je clan uzeg rukovodstva republicke konferencije Socijalistickog saveza radnog naroda. Uglavnom, kao dekan Prirodno-matematickog fakulteta u Sarajevu, dr Plavsic je uz dr Koljevica vazila za umjernijeg i razumnijeg funkcionera SDS. Zajedno s njim je 1990 i izabrana u Predsjednistvo Bosne i Hercegovine, a zajedno su 9. aprila 1992 dali ostavke i presli u Predsjednistvo Srpske Republike BiH. Treba primjetiti da je dr Plavsic i u tom periodu znala gdje je stvarna moc, pa je u Predsjednistvu BiH obavljala duznost predsjednika Savjeta za zastitu ustavnog poretka BiH (SZUP), bila je, dakle, sef politickog tijela koje trebalo kontrolirati policiju. Kao posljednji clan viseg srpskog rukovodstva napustila Sarajevo 20. maja 1990. Od tada njen politicki kredo je "ni klecati ni lezati, jer ko klekne, taj ce i da legne".

Nakon sto se izljubila sa Zeljkom Raznatovicem Arkanom u Bijeljini poslije tamosnjeg pokolja(1992.), Plavsiceva je krenula u ceste obilaske frontova, kako se tvrdi, u izresetanom "golfu". Borci su joj dali nadimak "Carica Biljana", vise oklopnih transportera i tenkova nosilo je njeno ime i bar jedna kafana (u Zvorniku). Protiv nje nije bilo uputno bilo sto govoriti u njihovom drustvu, pa su je oni, koji joj nisu bili naklonjeni, zvali "Princeza" zbog intenzivnog druzenja sa princom Tomislavom Karadjordjevicem.

Elem, za Plavsicevu je etnicko ciscenje bilo "sasvim prirodna pojava" i, sto se nje tice, "sest miliona Srba moglo je da izgine da bi ostalih sest moglo zivjeti u slobodi". U kontekstu srpske etnicki ciste drzave, na dvije trecine Bosne i Hercegovine, priredila je predsjedniku Srbije Slobodanu Milosevicu jedno od najvecih ponizenja: odbila je javno da se rukuju kada je ovaj na Jahorini, u ljeto 1993, pokusao ubjediti lidere bosanskih Srba da prihvate mirovni plana kopredsjednika Konferencije o bivsoj Jugoslaviji lorda Ovena i Torvalda Stoltenberga.

Jasno je kako je poslije ove scene stajala u sluzbenom Beogradu: za Milosevica je postala "psihijatrijski slucaj" kome je mjesto u ludnici, a njegovu suprugu i seficu Jugoslavenske levice (JUL) dr Mirajnu Markovic, podsjecala je "na dr Mengela koji je na isti nacin eksperimentisao sa izdrzljivoscu nekih nacija". Ne bi se bas moglo reci ni da je bila u nekim, posebno bliskim odnosima i sa glavesinama u RS. Dr Karadzica je trajno nervirala pricajuci u pojedinim krugovima da nije legitmno izabran predsjednik, jer ga je izabrala Skupstina, za razliku od nje koja je dobila izbore 1990. Kada je pozdravila vojnicku pobunu u Banja Luci u septembru 1993. protiv ratnih profitera, zakacila se i sa Krajisnikom. Konacno, ni sa generalom Ratkom Mladicem - po sopstvenom priznanju "organskim patiotom" - nije bila u ljubavi: prebacivala mu je da je pod "izvjesnim uticajem Saveza komunista pokreta za Jugoslaviju".

Zbog narecenog, sva je bila prilika da ce dr Plavsic politicku karijeru okoncati u drustvu Miraka Jovica, Dragosa Kalajica, Milca od Macve i njima slicnih vaseljenskih Srba.

Pa ipak, odrzala se i politicki prezivjela. Tocnije, dogodio se Dejton. Rukovodstvo bosanskih Srba bilo je tada potpuno dezorjentirano, pod velikim pritiskom iz Beograda i medjunarodne zajednice, pa im je za novog predsjednika trebao netko tko "nece ni klecati ni lezati". Isti takav lik trebao je i Milosevicu: da bi zadrzao status "faktora mira i stabilnosti" bilo je potreno da postoji netko na koga se mora uticati, a tesko da je bilo pogodnije licnosti od svojeglave i tvrdoglave Plavsiceve. Pored toga, bila je i licno vrlo popularna posto nije imala znacajnijih udjela u debaklima u Bosanskoj krajini i u Sarajevu.

I tako je dr Plavsic postala predsjednik RS. Kada je polozaj generala Ratka Mladica na celu Vojske RS postao neodrziv posto je sa dr Karadzicem optuzen je za ratne zlocine i genocid, ona ga je, uz nesto muke, smjenila. Rijetko bi to kome poslo za rukom u RS, a da ne postane izdajnik. Bilo je jos nekoliko slicnih, manje bitnih poteza, a onda su "svari dosle na svoje mjesto".

Niti Krajisnik, niti Milosevic, naime, nisu bili spremni da sa Plavsicevom dijele vlast i uticaj u postdejtonskoj Bosni pa je sve vise bila marginazirana i zaobilazena. Na kraju je, zajedno sa tzv. banjaluckim lobijem kome se odavno priklonila i cije, smatra se, interese reprezentira, postala prepreka i balast kad su ponovno, uz Sporazum o specijalnim i paralelnim vezama, ozivjeli stari i isprobani kanali izmedju Beograda i Pala. Sto je uslijedilo, poznato je.

Filip Svarm (AIM)