PRIVATIZIRAN BIVSI "JUGOTON"

AIM, ZAGREB, 4.7.1997. Najveca i najznacajnija hrvatska diskografska kuca "Croatia Records", koja je pod imenom "Jugoton" drzala prvo mjesto medju diskografskim kucama bivse Jugoslavije i u cijem su okrilju snimljeni deseci najznacajnijih albuma jugoslavenske glazbe, u bescijenje je prodana hrvatskom povratniku iz emigracije Anti Gliboti. Nizom financijskih makinacija i prednoscu koju daje prijateljstvo s hrvatskom predsjednickom familijom - a Glibota je prijatelj s Tudjmanom jos iz zatvorskih dana s pocetka sedamdesetih godina - "Croatia Records" fakticki je poklonjena covjeku koji do danas nije imao nikakve veze s diskografijom, a sve je ucinjeno, kako su to hrvatski mediji protumacili, da bi Glibota osim zahvale dobio i materijalnu satisfakciju za uspjesno organiziranu aukciju slika od cega se cjelokupni prihod slio u blagajnu fondacije koju vodi predsjednikova supruga Ankica Tudjman, iako su neki znacajni detalji aukcije, pa i pitanja vezana uz samu zakladu, posebno ona financijske prirode, pod znakom velikog pitanja na koje nitko ne nudi odgovor.

Vec na startu hrvatskog puta u trzisnu privredu "Croatia Records" postala je kamen smutnje medju domacim glazbenicima i svima koji s glazbom imaju veze. Tako je, prema nikada dokazanoj prici, pokojni Tomislav Ivcic jos u vrijeme dok je Hrvatskom bjesnio ratni vihor kojemu se kraj nije nazirao, sprijecio da "Croatia Records" prijedje u vlasnistvo nepoznatih americkih biznismena iza kojih je navodno stajao srpski kapital. Ta prica do danas nije dobila nikakvu potvrdu, ali ni demanti, no hrvatski je mediji svako malo izvade iz ladice, uglavnom iz razloga sto djeluje socno i podgrijava tezu hrvatskih vlasti o neprekinutoj prijetnji s Istoka.

Lose poslovanje "Croatia Recordsa" prekinuto je dolaskom Miroslava Lilica na mjesto direktora, koji se tu skrasio nakon visemjesecnih problema i nerjesenog statusa na Hrvatskoj televiziji gdje je godinama radio. Zlobnici danas tvrde da Lilic, u biti, nije nista dobroga donio "Croatia Recordsu", a uspjesno poslovanje ove tvrtke pripisuju nizu okolnosti koje su pogodovale Lilicu i novoj upravi. Sto god bilo istina, ostaje cinjenica da je diskografski div proslu godinu zavrsio sa 800 tisuca njemackih maraka dobiti, a u katalog je upisano 170 novih naslova, od kojih su vecina bili isplativi, mnogi donijeli i nemalu dobit unatoc potpunom kolapsu diskografskog trzista i preopterecenosti piratskim izdanjima s kojima se hrvatska policija i danas tesko bori.

Nakon izvrsene pretvorbe, u vlasnistvu Hrvatskog fonda za privatizaciju ostalo je 45,5 posto dionica "Cratia Recordsa", koji je procijenjen na devet milijuna njemackih maraka. Nakon odluke Fonda da proda dionice, najspominjanije ime kao moguceg kupca bilo je Zeljka Baotica, automobilskog magnata iz Frankfurta koji u Hrvatskoj ima svoju diskografsku etiketu "Lobel", za koju nikad nije ustanovljeno u kakvim je odnosima i kakvi je ugovori vezuju za "Croatia Records". Zainteresiranost za kupnju "Croatia Recordsa" nije krio ni Josip Gucic, Janjevac iz zagrebacke Dubrave i jedan od najkontroverznijih hrvatskih tajkuna. No, ocigledno svjestan jakih politickih veza koje ima Glibota, a koje uvijek presude prilikom kupovanja velikih poduzeca u Hrvatskoj, Gucic svoju ponudu nije ni poslao. Fond je svoje dionice odlucio prodati Gliboti, Andjelku Leku, vlasniku HUP "Zagreb" i direktoru "Sheraton Zagreb" hotela, te Dragutinu Biondicu, vlasniku koncerna "Heruc" koji se bavi proizvodnjom i prodajom odjece, te jos nekim manjim poslovima koji donose veliku dobit.

Sve se to dogadjalo prije tri godine. Do danas, nizom cudnih i nadasve riskantnih poteza, te uz pomoc povoljnih kredita i nerazjasnjenih transakcija novcem, Glibota je postao vlasnik vise od 83 posto dionica "Croatia Recordsa", u cemu su mu pomogli Biondic i Leko koji su mu prodali svoje dionice, a nesto je ubrao i od malih dionicara. Josip Gucic, koji se proljetos na trodnevnim festivalskim bakanalijama u Opatiji druzio s Miroslavom Lilicem i uokolo hvalio da ce postati vlasnik "Croatia Recordsa", ostao je ipak kratkih rukava, a bila je to ujedno prva neuspjela kupovina ovog tajkuna, sto su neki protumacili kao Tudjmanov odustanak od Janjevaca koji su ga uvelike podrzali jos

1. godine, a kojima je Gucic neokrunjeni kralj. S druge strane, ovakvi sudari tajkuna mogli bi znaciti pocetak obracuna unutar nove elite hrvatskih bogatasa ciji se apetiti stalno povecavaju, iako je kolac hrvatskih poduzeca odavno pretvoren u kost koja vise niti ne mirise, vec uglavnom proizvodi gubitke koje nitko ne sanira. O sukobu i natjecanju u kupovini "Croatia Recordsa" nisu progovorili niti Gucic ni Glibota, iako nelagoda jos uvijek visi u zraku, a zesci obracuni tajkuna tek su pitanje vremena.

Iako Glibota u svojim istupima nije bio direktan, spominjanje mladih i perspektivnih ljudi kojima su otvorena vrata "Croatia Recordsa" jednoglasno je protumaceno najavom smjenjivanja dosadasnjeg rukovodstva. Lilicu, dotadasnjem direktoru i Sinisi Skarici, glavnom uredniku kojeg se sjecaju pjevaci s cijelog podrucja bivse Jugoslavije kao konkretnog i profesionalnog, ponudjena nova radna mjesta, ali uvelike nizih ovlasti i utjecaja no sto su ih imali. Glibota je tvrdio da je ponudjeno mjesto urednika kataloga za "Croatia Records" od iznimnog znacaja, ali Skarica se time nije zadovoljio, odgovorivsi da nije pao na bas tako niske grane. Ni dopredsjednicko mjesto u Upravi nije zadovoljilo Lilica, pa su njih dvojica, uz jos nekolicinu celnih ljudi, napustili "Croatia Records". Lilic je cak pokusao prodati svojih nepunih pet posto dionica, ali Glibota nije pokazao interes za njih, jer u ukupnoj strukuri vlasnistva one mu i ne bi mnogo znacile, kako je sam obrazlozio.

Prije nego je objavio sastav nove uprave, Glibota se posvetio objavljivanju planova i nekim kozmetickim korekcijama u postojecem katalogu izdanja. Osim sto je najavio da ce u prostorijama "Croatia Recordsa" otvoriti galeriju - jer Glibota je kolekcionar umjetnina i navodni povjesnicar umjetnosti, jedan od prvih koraka novog vlasnika bilo je redizajniranje omota CD-a "Vukovar - Stoji grad", kojemu je i ime promijenio u "Sve hrvatske pobjede za Vukovar", a umjesto fotografije razrusenog grada na omotu je osvanuo predizborni plakat HDZ-a sa Tudjmanom u prvom planu. Tek kasnije se doznalo da je organizator festivalske turneje istoimenog naziva "Sve hrvatske pobjede" Ranko Boban, skladatelj koji je svojedobno radio sa Seidom Memicem Vajtom i Zdravkom Colicem, postavljen i za novog direktora pop i rock produkcije u "Croatia Recordsu". Boban, vlasnik agencije "Ganga Music", organizator Medjugorskog festivala i slabo uspjesni uzgajatelj ovaca, najavio je da ce glazba za igrani film o Hercegovini i Hercegovcima biti njegova jedina skladateljska ambicija koju ce objaviti tvrtka u kojoj je imenovan jednim od direktora.

Uz Bobana, na celna mjesta "Croatia Recordsa" zasjela su mnoga zvucna imena. Jednim od trojice dopredsjenika Uprave imenovan je Vladimir Mihaljek Miha, menadzer koji je svojedobno radio sa najvecim jugoslavenskim grupama i solistima, a kojeg ce se Hrvati jos dugo vremena sjecati kao persone koja je zasluzna za cro- dance, zasigurno najljigaviji i najodvratniji trend u cjelokupnoj povijesti hrvatske glazbe, ciji se negativni ucinci vide i osjete jos i danas. Djordje Novkovic, poznati skladatelj, imenovan je urednikom/direktorom u redakciji zabavne i pop glazbe, Djelo Jusic brinut ce se o instrumentalnoj, a Bosko Petrovic, vlasnik jazz klupa "B.P." i etikete "Jazzete", o jazzu. Na ostala vodeca mjesta zasjeli su nesto manje poznati, ali otprilike jednako kompetentni ljudi. No, bez obzira na njihove dosadasnje uspjehe, otvorenim ostaje pitanje zasto bas ti ljudi, jer osim Petrovica i njegovih zasluga za jazz u Hrvatskoj, svi ostali uglavnom su odavna kompromitirani, a ni njihove godine ne garantiraju da bi uskoro na obzoru mogli ugledati nove i svjeze mlade snage.

Zabrinjava i cinjenica da je Glibota, kako se kasnije utvrdilo - za samo milijun njemackih maraka, koliko je dao novca iz svog dzepa postao vlasnikom kataloga snimki koje imaju nemali povijesni znacaj za sve drzave nastale raspadom federativne Jugoslavije. I on sam je svjestan da je najveca vrijednost "Croatia Recordsa" arhiva, fonoteka u kojoj je gotovo cijela hrvatska glazbena memorija, a potom i 80 posto glazbe svih ostalih naroda i drzava s podrucja bivse Jugoslavije. On je sada vlasnik snimaka, a koliki bi to znacaj moglo uskoro imati, govori i podatak da oko polovice izdanja u svjetskoj diskografskoj industriji otpada na kompilacije i reizdanja. Kako ce se raspolagati tim snimkama i hoce li ih moci koristiti, primjerice, izvodjaci iz Srbije koji su svojedobno snimali za "Jugoton", te pod kojim uvjetima - pitanje je koje nadilazi ovaj tekst i zadire u neke aspekte sukcesije, oko koje se ionako nitko s nikim ne slaze.

MILIVOJ DjILAS (AIM)