JUNAKINJA SA OREOLOM ZRTVE

aim/ban/pubs/bp

Izgubljena bitka Biljane Plavsic

Banjaluka, 2. jul 1997. (AIM)

Samo pola sata prije nego sto se predsjednik Republike Srpske Biljana Plavsic obratila narodu preko drzavne televizije u najgledanijem vecernjom terminu i saopstila mu da je sve blize katastrofi koja se zove "utapanje u unitarnu Bosnu", na novostima iste televizije je objavljena udarna vijest da na Palama zasijeda Glavni odbor Srpske demokratske stranke i da je vec proglasio njene akte neustavnim, pozvao je da prijedje u sjediste drzave, "uskladi svoje postupke sa i djelovanje sa drugim drzavnim organima" i priprijetio da ce u protivnom biti pokrenut postupak njenog opoziva.

Tako je sukob predsjednika Republike sa Vladom, eskaliran njenom nedavnom suspenzijom ministra unutrasnjih poslova (MUP) Dragana Kijca, i odlukom Vlade da ne sprovede njene naredbe, prerastao u sukob sa rukovodstvom vladajuce stranke, ciji je i sama clan, sto razvoj dogadjaja uvodi u fazu ustavne krize i politicke neizvjesnosti. Danasnje obracanje javnosti objelodanilo je i neke nove aspekte sukoba, te pokazalo da se on prosirio i na odnose sa predsjednikom Narodne skupstine Draganom Kalinicem. Njega je predsjednica nazvala konvertitom koji dijeli lekcije "ko je vjera a ko nevjera i to ispred crkve u kojoj ga je ona 1992. godine ucila da se prekrsti", podsjecajuci javnost da je njegovoj danasnjoj odanosti SDS prethodilo predratno clanstvo u Centralnom komitetu i Reformskoj stranci Ante Markovica.

Predsjednica je na konferenciji za stampu, sazvanoj odmah po dolasku u Banjaluku, nasiroko obrazlozila razloge suspendovanja ministra Kijca i novinarima podijelila dokaze o njegovoj umijesanosti u kriminal velikih razmjera, koji se uglavnom vezuje za ilegalan uvoz i nezakonitu trgovinu sa Federacijom BiH. Iz podijeljenih materijala i laicima postaje jasno da su MUP i Resor drzavne bezbijednosti organizatori nelegalnog uvoza nafte, cigareta, kafe, pica, kradenih automobila, pa i droge. Ova roba se uvozi uglavnom iz Crne Gore, Srbije i Makedonije preko privatnih firmi "Centreks" i "Selekt imeks", u kojima rade ljudi iz drzavne bezbjednosti. Predsjednica kaze da joj je ministar Kijac priznao da MUP obezbjedjuje ovakve transporte i da je nalog za taj posao dobio od Radovana Karadzica.

Tako u cijeloj prici o kriminalu i tvrdoglavoj neposlusnosti ministra izbija u prvi plan pozadina koja je, ustvari, sustina sukoba Biljane Plavsic sa politickim i drzavnim vrhom na Palama. Predsjednica je to u u svom obracanju javnosti stavila do znanja izmedju redova, citajuci dopis predsjednika Narodne skupstine Dragana Kalinica, koji je obavjestava da nece doci na sjednicu Savjeta odbrane "zbog toga sto se ne odrzava na dogovorenoj lokaciji, jer ne omogucava prisustvo relevantnih osoba". Sjednica je, po rijecima predsjednice, bila zakazana u Banjaluci, tako da nije bilo tesko zakljuciti da je "relevantna osoba" Radovan Karadzic i da sve konce politicke igre u rukama i dalje drzi on.

Na Karadzicev uticaj na politicke odluke drzavih organa RS u nekoliko navrata upozoravali su i medjunarodni faktori. Sto su takva upozorenja bila glasnija, Karadzicu odani mocnici sa Pala postajali su sve drskiji. Ministar Kijac, kao covjek preko cijih se ledja lomila implementacija Dejtonskog sporazuma, nije otkazao poslusnost bivsem vodji i morao je to da dokazuje iz dana u dan. Otuda je Karadzicev obracun sa "odmetnutom" predsjednicom morao krenuti prvo preko Kijca. Prelazak i Kalinica na stranu Karazica pokazuje da Karadzic nije izgubio istomisljenike i da se partijsko jedinstvo uspjesno odrzava. Njegovo prisustvovanje sjednicama Glavnog odbora stranke, o cemu se uveliko pricalo, ocigledno daje dobre rezultate.

Tragedija Biljane Plavsic, dakle, nece biti u tome sto je mandatarstvo za sastav vlade povjerila pogresnom covjeku, koji prema jednom povjerljivom izvjestaju za predsjednika Republike, pije i banci sa kriminalcima, nego u nevjestom "izlazenju" iz uloge koja joj je dodijeljena na izborima. Prema scenariju velikog majstora rezije predsjednica je trebala biti lutkarski rekvizit ciji bi konci bili u njegovim rukama. Uzivivsi se u ulogu "demokratski izabranog vodje", predsjednica se izlozila riziku da dozivi sudbinu Rajka Kasagica, premijera koji je pogresno procijenio granice predsjednicke samostalnosti.

Javnosti ostaje da predvidja razvoj dogadjaja i nagadja kakva ce biti sudbina predsjednice. Nesumljivo je da je svojim nastupom na televiziji osvojila simpatije i ostavila utisak postenog i iskrenog pobornika reda, zakona i brige za osiromaseni i napaceni narod. To ce joj biti od slabe koristi jer ce se vec sutra na nju sruciti lavina optuzbi poput komentara drzavnog "Glasa srpskog", emitovanog u televizijskim "Novostima" neposredno prije njenog obracanja, u kome je optuzena za izdaju nacionalnih interesa zbog nepotpisivanja ukaza o ratifikaciji Sporazuma o specijalnim vezama. Posto su se drzavni mediji ocigledno opredijelili za suprotnu stranu, predsjednici ne ostaje nista drugo nego da ceka postupak opoziva koji joj je najavio Glavni odbor SDS.

Istina, prema Ustavu (amandman 60.) predsjednik Republike ima pravo da raspusti Narodnu skupstinu posto pribavi misljenja predsjednika Skupstine i predsjednika Vlade. Posto predsjednica za takve svoje namjere nema podrsku ni jednog ni drugog predsjednika, takav njen potez bio bi proglasen neustavnim. Taj posao bio bi povjeren ustavnom sudu u ciju odanost politickom vrhu na Palama ne treba sumnjatu. Osim toga, Ustav predvidja i prestanak mandata predsjedniku Republike i opozivom. Postupak i razlozi za opoziv nisu predvidjeni pa bi i o tome odlucivala Narodna skupstina u kojoj odlucuje stranacka vecina koja ne podrzava predsjednicu. Prema nekim misljenjima pravnih strucnjaka o opozivu predsjednice morao bi se sprovesti referendum.

Politicka smrt predsjednice mogla bi se odvijati i u sporoj varijanti. Djenerali, koje je licno proizvela nakon obracuna sa "crvenim generalima" i kojima jos jedino vjeruje, omogucice joj jos koji let svojim helikopterima a zatim ce je obavijestiti kako se iz profesionalnih razloga ne smiju mijesati u politicke stvari. Poslije toga poslusnost ce joj otkazati obezbjedjenje i licni vozac, a nakon toga ce doci istek mandata.

Rat Biljane Plavsic protiv Radovana Karadzica izgubljen je onog trenutka kada je naivno povjerovala da iza nje stoji izborna volja naroda i da su njene casne namjere i tvrdi nacionalizam dovoljni za uspjeh. Ljuti protivnik boljsevizma u svom ideoloskom sljepilu nije mogao da vidi da je mehanizam vladavine ostao isti i da je samo komitet promijenio ime u Glavni odbor.

Simpatije koje je osvojila svojom borbom za "narodnu pravdu" mozda ce je uvesti u red srpskih epskih junakinja sa oreolom zrtve o kojoj ce pjevati rijetki guslari u Krajini. Ili ce, jednostavno, pasti u zaborav kao i Vojo Kupresanin, Radoslav Brdjanin, Rajko Kasagic, Predrag Radic i Radisav Vukic - njeni stranacki istomisljenici i prvoborci iz Banjaluke.

Branko Peric